Ovaj prilog preuzeli smo sa fb profila političara Rifata Dolića. Ovo nije baš pogodno vrijeme za davanje prostora političarima, ali tema je itekako aktuelna a upravo Dolić je najbolji poznavalac upravo ovih aktuelnosti. Sama činjenica da Dolić piše kako ima potrebu ovo reći radi istine i da stoji kod sve i jedne riječi ovdje iznešene, opredijelila nas je da njegov Osvrt objavimo, tim prije što je gotovo sve objavljeno uglavnom poznato ovdašnjoj javnosti. –Sunovrat Agrokomerca, jeste u prvom redu proizvod obračuna SDA vlasti sa Fikretom Abdićem i rezultat organiziranog kriminala u i oko Agrokomerca, ali i rezultat grešaka i nerazumnih poteza onih koji su se kleli u Agrokomerc, tvrdi Dolić i dodaje: -Ovo nije nikakva predizborna priča, već je i ovo ispričana priča koju mnogi nisu htjeli slušati, ali ova priča ima sve više slušalaca i onih koji traže njen epilog. Nerazumno ponašanje se nastavlja i prema dioničarima Agrokomerca u njihovom pokušaju da naplate dosuđenu štetu Suda za ljudska prava u Strazburu. Upravo ova posljednja konstatacija je na vrhuncu interesovanja, prije svega dioničara A/C kao podnositelja zahtjeva za naplatu već dosuđenje štete za svakog od tadašnjih dioničara, zbog čega vjerovatno Dolić u Osvrtu u jednom podnaslovu konstatira i slijedeće: Imam potrebu sve ovo reći radi istine!

Dragi prijatelji,

Agrokomerc je još uvijek neizbježna tema svakog ozbiljnijeg razgovora u Velikoj Kladuši i o Velikoj Kladuši. Za jedne je to primjer planetarnog uspjeha, za druge primjer megalomanije, manipulacije i politiziranja, a za treće malo jedno, malo drugo od toga. Nalazimo se pred izbornom kampanjom za Opće izbore u BiH, koji se održavaju 02. oktobra 2022. godine i htjeli ili ne, pitanje Agrokomerca će biti prisutno, posebno u Velikoj Kladuši.

Da je to tako potvrđuju i moji svakodnevni razgovori i sastanci sa građanima u ovom vremenu priprema za predizbornu kampanju. Nema niti jednog sastanka sa građanima, bez obzira bilo prisutno 3, 5, 10, 20, ili više ljudi, a da se ne postavljaju pitanja: „Hoće li dioničari naplatiti dosuđenu štetu“?, „Kakva je daljnja sudbina Agrokomerca“?, „Je li ovo definitivno kraj Agrokomerca“? i dr.

Na jednoj od prethodnih sjednica Općinskog vijeća u Velikoj Kladuši u diskusiji sam rekao da je Agrokomerc, nažalost, ispričana, ali ne i završena priča. Moji politički oponenti su to odmah, kao i obično, pogrešno ili bolje rečeno zlonamjerno interpretirali kao da sam rekao kako je Agrokomerc prošlost i završena priča, što nema veze sa istinom. Kad sam rekao da je Agrokomerc ispričana priča, mislio sam na to da je u proteklih 35 godina o Agrokomercu ispričano bukvalno sve, od hvalospjeva, do realnosti i proživljene epopeje i da zaista nema potrebe više ponavljati ono što je ispričano ili izmišljati neke nove priče. Kad sam rekao da Agrokomerc nije završena priča, mislio sam da je preostala još pravna priča o Agrokomercu koja konačno mora dobiti svoj epilog.

Zapostavljena je pravna borba za Agrokomerc

Veliki i ključni problem je što je u poslijeratnom periodu intenzivno vođena politička, a zapostavljena pravna borba za Agrokomerc, koja jedino može udariti pečat na konačnu sudbinu ove kompanije. Političku borbu za Agrokomerc, u ime dioničara Agrokomerca vodila je DNZ BiH i u početku je bilo dosta uspjeha u tome, posebno u animiranju građana i javnosti, te međunarodne zajednice i meritornih institucija u BiH.

U to vrijeme Agrokomerc je bio u vrhu interesovanja građana i javnosti u BiH, a u Velikoj Kladuši je vladala sloga i jedinstvo dioničara i građana u odbrani Agrokomerca. Kruna uspjeha političke borbe bila je i Presuda Doma za ljudska prava u BiH, iz 2002. godine, kojom su dioničari uvedeni u upravljačke strukture u omjeru 53:47% i kojom je naložena revizija pretvorbe vlasništva i vlasničke strukture u Agrokomercu.

Napravljene kardinalne političke greške naspram Agrokomerca

Nažalost, od tada se počinju praviti kardinalne političke greške i počinju se donositi pogrešne strateške i političke odluke u vezi sa Agrokomercom. Početni politički uspjesi, a prije svega Presuda Doma za ljudska prava u BiH iz 2002. godine, potpuno zaustavljaju nastavak pravne borbe za Agrokomerc i u prvi plan pogrešno stavljaju političku borbu.

Pod pritiskom međunarodne zajednice u BiH i Doma za ljudska prava Vlada Federacije je bila spremna implementirati Presudu Doma za ljudska prava u BiH iz 2002. godine i još na određene ustupke dioničarima, ali vodstvo dioničara Agrokomerca, a prije svih Fikret Abdić nisu prihvatili ovaj izazov.

Ja sam bio, u nekom smislu, politička veza između Vlade Federacije i dioničara Agrokomerca i na neki nači sam bio razapet između dvije vatre, između Vlade Federacije koja je bila pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice u BiH i presude Doma za ljudska prava i vodstva dioničara Agrokomerca, na čelu sa Fikretom Abdićem, koji u ovakvim situacijama, realno i moguće redovno pretvara u neizvjesno i hazardersko ponašanje.

Prilikom imenovanja Uprave Agrokomerca, po naredbi Doma za ljudska prava, dioničari Agrokomerca su dobili 4 od 7 Izvršnih direktora i članova Uprave i iz Vlade Federacije su meni dali sugestije da se dioničari u predlaganju Izvršnih direktora suzdrže od predlaganja ljudi koji su imali teret hipoteke prošlosti u Agrokomercu.

Dioničari Agrokomerca su tada u Upravu Agrokomerca, na mjesta Izvršnih direktora imenovali Kajtazović Asima, Mesarić Tomu, Ćufurović Sulejmana i Topić Mersuda. Vlada Federacije je iskazala rezerve prema prijedlozima Kajtazović Asima i Ćufurović Sulejmana.

Udruga dioničara i Fikret Abdić ove rezerve Vlade Federacije nisu uvažili i pod pritiskom Doma za ljudska prava ovi kandidati su ipak imenovani za Izvršne direktore i članove Uprave Agrokomerca.

Nakon ove „greške“, Udruženje dioničara Agrokomerca ili bolje rečeno Fikret Abdić prave novu metodološku grešku i umjesto hvatanja kajasa u ruke u Upravi Agrokomerca imenovani predstavnici dioničara dobivaju naloge od Abdića da intenzivno i agresivno otpočnu popise po pogonima i istrage o pljački imovine i ostalo.

Članovi Uprave A/C po nalogu preuzimali ulogu istražitelja

Tako se predstavnici dioničara u Upravi Agrokomerca, umjesto vizije, planiranja i upravljanja pretvaraju u istražitelje, što je izazvalo otpor i nezadovoljstvo kod direktora Agrokomerca Šemsudina Husića, ali i kod Vlade Federacije, te po prvi put sumnje međunarodne zajednice u dobronamjernost Udruge dioničara.

Pokušao sam u nekoliko navrata sugerirati da se odustane od nametanja ovakvog rada članova Uprave iz reda dioničara, ali je to odbijeno, uz obrazloženje da se na početku „mora obračunati sa kriminalcima u Agrokomercu“.

Naravno, potpuno je zanemarena činjenica da, izuzev većine u Upravi Agrokomerca 4:3, predstavnici dioničara u Upravi nemaju niti jedan drugi mehanizam za ostvarivanje svojih namjera i ciljeva. Tako su ubrzo predstavnici dioničara u Upravi Agrokomerca postali nepoželjni i protjerani iz Agrokomerca, a daljnja implementacija Presude Doma za ljudska prava je praktično prekinuta i do sada nije provedena.

Opstruiranje Koalicionog sporazuma je bila fatalna greška F/A

Sljedeći katastrofalan i poguban politički potez napravljen je u aprilu 2011. godine, kada je po nalogu Fikreta Abdića, njegova kćerka Elvira u Domu naroda parlamenta FBiH, svjesno opstruirala i srušila Koalicioni sporazum ( SDA, HDZ BiH, HSP BiH, NS Radom za boljitak i DNZ BiH) za formiranje parlamentarne većine i vlasti na nivou Federacije i na nivou države BiH.

Podsjetit ću da je u ovome Sporazumu sa DNZ BiH, kao druga tačka Sporazuma bila ugrađena implementacija presude Doma za ljudska prava o Agrokomercu, uz vlasničku strukturu 53:47% u korist dioničara i otpisivanje duga Agrokomerca prema državi. Prva tačka sporazuma bila je izjednačavanje statusa pripadnika i porodica Narodne odbrane sa svim ratnim populacijama u BiH.

Ovaj potez Fikreta Abdića nikada neću moći razumjeti i ovo je definitivno početak sunovrata i svega onoga što će se dešavati u i oko DNZ BiH u narednim godinama. Umjesto implementacije presude Doma za ljudska prava, dobivanja preko 200 pozicija u Izvršnoj vlasti na nivou Kantona, Federacije BiH i Države i astronomskog političkog uspona, DNZ BiH doživljava samoubistvo i političku agoniju sa kojom se i danas bori.

Jedini komentar Fikreta Abdića, nakon političkog skandala i naloženih opstrukcija njegove kćerke u Domu naroda, upućen lično na moje uši bio je: „Rifate, nisi valjda očekivao da Ljilja u Parlamentu glasa protiv HDZ-a, a Finab pred stečajem“.

Ispade Finab bitniji od Agrokomerca, bitniji od pripadnika i stradalnika Narodne odbrane, bitniji od DNZ-a i svega drugoga i još na koncu i Finab završi u stečaju i na dobošu.

Imam potrebu sve ovo reći radi istine

Ovo imam potrebu reći radi istine i stojim kod sve i jedne riječi ovdje iznešene. Sunovrat Agrokomerca, jeste u prvom redu proizvod obračuna SDA vlasti sa Fikretom Abdićem i rezultat organiziranog kriminala u i oko Agrokomerca, ali i rezultat grešaka i nerazumnih poteza onih koji su se kleli u Agrokomerc.

Ovo nije nikakva predizborna priča, već je i ovo ispričana priča koju mnogi nisu htjeli slušati, ali ova priča ima sve više slušalaca i onih koji traže njen epilog. Nerazumno ponašanje se nastavlja i prema dioničarima Agrokomerca u njihovom pokušaju da naplate dosuđenu štetu Suda za ljudska prava u Strazburu.

Tri dopisa iz Velike Kladuše, umjesto konkretnih aktivnosti za naplatu štete, osporavaju legitimitet Odbora za naplatu štete i traže da se šteta ne isplati. Umjesto organizirane i zajedničke borbe da dioničari Agrokomerca naplate dosuđenu štetu dešava se da tri dopisa odu iz Velike Kladuše na adresu Vlade Federacije i da se u tim dopisima više insistira na „nelegitimnom“ predstavljanju Odbora za naplatu štete, nego na naplati štete za sve dioničare.

Podsjećam sve čitatelje ovoga Posta da Odbor dioničara Agrokomerca za naplatu štete ima potpisanih i kod Notara ovjerenih 2.776 pojedinačnih punomoći dioničara Agrokomerca za zastupanje pred nadležnim institucijama, nasuprot Udruge nezaposlenih dioničara koja nema niti jednu takvu ovjerenu i potpisanu punomoć. Podsjećam čitatelje da bi potraživanje dioničara za naplatu štete 19.06.2022. godine ušlo u zastaru da ista nije prekinuta upravo aktivnostima i zahtjevima Odbora i Advokatskog tima iz Švajcarske za naplatu te štete.

Vjerujem da će oni koji su podnijeli Zahtjeve za isplatu dosuđene štete ubrzo imati razloge za radost i zadovoljstvo i vjerujem da će, tek tada, mnogima neke stvari biti jasnije.

Bilo kako bilo, skorom naplatom dosuđene štete za 2.776 aplikanata dioničara, pravna bitka dioničara za Agrokomerc i naplatu štete se nastavlja i vjerujem da ćemo te poslove zajedno obaviti na zajedničko zadovoljstvo.

Ovo je samo dio razloga zbog kojih sam rekao da je Agrokomerc ispričana, ali ne i završena priča. Svako Vam dobro. Rifat DOLIĆ