Piše: Prof. dr. Husein Muratović
Nakon što sam pročitao izjavu medijima načelnika Općine Bužim, da ova Općina „ima ogromne razvojne potencijale“, nisam se mogao načuditi ovakvoj, javno iznesenoj tvrdnji. No, druženje na domaćinski način, u dobrom raspoloženju i odličnoj atmosferia rasta, Y1=veličina autputa u periodu “i”, Yo=veličina autputa u baznom periodu, ΔY=porast inputa u periodu “i” u odnosu na prethodno razdoblje, tj. ΔY= Yi – Yi-1, odnosno ΔY= Yi-Yo.
Pri izračunavanju ekonomske stope rasta koriste se realne novčane vrijednosti za inpute (ulaze) i za autpute (izlaze), a za međunarodna poređenja vrijednosti se izražavaju u dolarima.
U cilju bržeg privrednog rasta i razvoja i optimizacije njihovih stopa, često puta nije dovoljna vlastita akumulacija, već se koristi eksterna. Eksterni izvori sredstava imaju svoja ograničenja i cijenu, pa stopa efektuiranja investicija, koja se njime finansira, zavisi i od uslova njihovog pribavljanja. Ekonomski rast/razvoj zavisi prije svega od domaćih faktora: prirodnih resursa, proizvodno-tehnoloških resursa, radnih resursa sa svojim stručnim, obrazovnim i specijalističkim znanjima, vlastite akumulacije, razvojne politike, društvenog ambijenta, makroekonomske politike Zemlje, itd.
Ako ove faktore rasta/razvoja konkretizujemo na općinu Bužim, onda je očito da ona nema „ogromne potencijale razvoja“, jer:
* Ne raspolaže značajnim prirodnim resursima (nema šumskog bogatstva, vodnog potencijala, ima nepovoljan pedološki sastav tla. Konfiguracija zemljišta utiče i na njegovu strukturu, koja je slijedeća: oranice 38%, voćnjaci 3%, livade 5%, pašnjaci 15%, šume 35%, neplodno zemljište 3% i zapušteno zemljiše 1%);
* Nema proizvodno-tehnoloških resursa sa stručno-obrazovnim i specijalističkim znanjima i vještinama;
* Upitno je da li ima vlastite akumlacije za privredni razvoj čak na nivou proste reprodukcije;
* Nema razvojne politike u kojoj su definisani prioriteti razvoja, dinamika razvoja, nosioci razvoja, potencijalni izvori finansiranja i način monitoringa razvoja;
* Nema odgovarajuće mikrolokacijske sadržaje s obzirom da nema ni m2 poslovne (slobodne) zone da bi se privukla eksterna ulaganja, a pogotovu ne ona iz inostranstva;
* Nema tim ljudi koji mogu kvalitetno obraditi investiciono-razvojne projekte, već ekipu koja svu priču o razvoju svodi na to da će se razvoj odvijati sredstvima dobijenim od „viših nivoa vlasti“. To što i ti „viši nivoi“ moraju posuditi 1,9 milijardi eura i što su obaveze po inostranom zaduženju prošle godine iznosile milijardu i 65 miliona i što nisu mogle biti izmirene bez novog zaduženja, za njih nije važno!
* Makroekonomska politika Zemlje svodi se na fiskalna i parafiskalna opterećenja privrede i građana, zaduženja na domaćem i inostranim tržištu, rasprodaji preostalih javnih dobara i laganje narodu. Sve ovo događa se da bi se podmirila enormno visoka neproduktivna javna potrošnja budžetlija, čija tražnja nema značajnijeg uticaja na povećanje domaće proizvodnje jer se ona (tražnja) podmiruje dominantno uvoznim robama, tako da su rezultati ovakve politike povećana osnovica za naplatu indirektnih poreza (PDV, carina i akciza), odnosno povećane mogućnosti za finansiranje izborne baze (budžetlija), ali i povećano zaduženje. Ovo će ići sve dok balon duga ne pukne. Tada će sve priče biti beskorisne.
Na osnovu naprijed navedenog, jasno je da se sva razvojna priča Općine svodi na moljakanje „viših nivoa vlasti“ za finansiranje projekata i projektića koji su namijenjeni „tenderskoj ekonomiji“ u sferi usluga, ali ne i proizvodnje i gdje pravce i prioriteta razvoja određuje vrlo uska grupa interesno povezanih lica. Ovdje se namjerno zanemaruje činjenica da je proces ekonomskog rasta i razvoja proces biranja između više alternativa. U toku procesa od posebnog je značaja izbor između dvije ili više opcija, jer tamo gdje nema izbora, nema ni mogućnosti odlučivanja. Za izbor jedne od opcija koje se vrše u uslovima neizvjesnosti, potrebno je kvantifikovati ili procijeniti njene efekte. Za analitičke potrebe predviđanja i ocjene ekonomskog rasta i uticaja investicija na taj rast, potrebno je utvrditi kriterije za uspješnost. Za to se koriste različiti instrumentariji, a među njima je i proizvodna funkcija kao relacija faktora i uslova od kojih proizvodnja zavisi, a analitički se može predstaviti kao
Yz=f (Nt; Lt; Tt; St), gdje simboli znače: Yz=količina autputa (proizvodnje), Nt=količina iskorištenog prirodnog bogatstva, Lt=količina utrošenog rada, Tt =kvantitativno izmjeren doprinos tehničkog napretka, St=mjerljiv uticaj privrednog sistema i ekonomske politike. S obzirom da su uticaji pojedinih (nezavisnih) varijabli različite kvantitativne mjerljivosti, u ovom tekstu neće biti analizirane njihove vrijednosti i funkcionalne veze između njih, kao ni između vlastite i eksterne akumulacije i ulaganja (investicija).
„Kreatore“ razvoja Općine poštediću pitanja koja se odnose na činjenicu da su investicije funkcija raspodjele nacionalnog dohotka (budžeta), na činjenicu da postoji uzročno-posljedična veza između odnosa u ovoj raspodjeli i investicija, na međuzavisnost investicija i privrednog rasta i razvoja, da se bruto i neto investicije i njihova međuzavisnost mogu prikazati jednačinom produktivnosti rada, koja se tretira kao funkcija tehničkog progresa, odnosno društvene produktivnosti, da se u ovim analizama najčešće primjenjuju proizvodne funkcije, kao što su Cobb-Douglasova funkcija i Harrod-Domarov model i na Cost-benefit i Cost-efektivines analizu, koje se obavezno koriste kada investicije imaju širi, društveni karakter. Stoga ću „kreatore“ razvoja Općine u ime javnosti priupitati za najobičnije podatke:
- Koliko ste sredstava u ovogodišnjem budžetu planirali za poslovnu zonu?
- Koliko ste sredstava planirali za izradu investiciono-razvojnih projekata da bi se povukla sredstva iz Predpristupnih fondova Evropske unije i iz domaćih razvojnih fondova, od Razvojne banke Federacije i drugih izvora?
- Koliko ste sredstava planirali za podsticaj privredi, i u okviru nje, poljoprivredi?
- Koji ljudi će raditi projekte koji se planiraju finansirati iz eksternih izvora (van budžetskih bilo kog nivoa vlasti) i za koji iznos?
S obzirom da je za odgovore na navedena pitanja potrebno imati bar inicijalna vlastita sredstva Općine, a da njih očigledno nema, reći ću vam kako ih ubuduće obezbjeđivati. Naime, u arhivi nađite Elaborat o opravdanosti osnivanja Opštine Bužim, pa ćete imati odgovore. Jer, budući da sam bio autor izrade Elaborata u aprilu 1990., inovirao ga u julu 1993. i uradio Zahtjev Predsjedništvu RBiH početkom februara 1995. godine na 15-tak stranica, vidjećete da sam tada predvidio da se ukupni kalkulativni prihodi (danas, budžetski prihodi) podijele na slijedeći način: 1/3 za finaniranje općinske administracije; 1/3 za komunalnu infrastrukturu; 1/3 za podsticaje privredi. Budući da smo tada operisali podatkom da Općina ima preko 20 hiljada stanovnika, ustvrdili smo da će na hiljadu stanovnika biti jedan činovnik u Opštini, dakle, njih ukupno 20. Sada imamo 17 hiljada stanovnika, pa bi po toj logici u Općini trebalo biti zaposleno 17 ljudi. Ali, evo, pomnožimo tu cifru sa dva (dakle, dva radnika u Općini na hiljadu stanovnika), pa će se dobiti cifra od 34 zaposlena u Općini. Podsjetite se koliko ih je sada zaposleno i koliko se više mora izdvojiti sredstava za njihovo finansiranje. Uz to, u Elaboratu o osnivanju Opštine nije bilo ni govora o plaćanju paušala za općinske vijećnike. Stoga Ekonomski institut Sarajevo nije imao ni jednu primjedbu na Elaborat, pa je Izvršnom vijeću RBiH i preporučio da ga prihvati. Uz to, ovo je bio jedan od glavnih faktora da je Predsjedništvo RBiH donijelo Odluku o formiranju Općine Bužim.
Ako pođemo od realne pretpostavke da u Općini ima 30 ljudi koji su višak i da se vijećnicima plaćaju paušali, onda je računica slijedeća:
30 radnika x bruto plata od 1.500 x 12 mjeseci = 540.000 KM
topli obrok 30 x 160 x 12 = 56.700 KM
ostali nespecificirani troškovi = 3.300 KM
__________________________________________________
Ukupno: 600.000 KM
__________________________________________________
Naknade (paušali) vijećnicima 16 x 500 KM x 12 mjeseci = 96.000 KM
Predsjednik Općinskog vijeća 1 x 1.000 KM x 12 mjeseci = 12.000 KM
__________________________________________________________
Ukupno: 108.000 KM
___________________________________________________________
Sveukupno (600.000 + 108.000) 708.000 KM
__________________________________________________________
E, pa gospodo patriote, evo vam odgovora kako obezbijediti finansiranje naprijed navedena četiri sadržaja. Pokažite na djelu koliko ste racionalni i koliko ste spremni da radite u korist javnog interesa. Rukovodstvo Općine, jeste li spremni da poduzmete ove rezove i da pred bilo koju instituciju ili zvaničnika izađete sa urađenim projektima (programima) i onda s pravom tražite da se ovi projekti podrže, odnosno finansiraju. Budite spremni da izgubite naredne izbore, ali da javni interes podignete na nivou koji Općina zaslužuje. Ako to niste, onda je najbolje da šutite.
Da bih bio vjerodostojan, mnoštvo tekstova koje sam napisao i javno objavio u posljednje tri godine, navodim građanima Općine koje ću pitanje direktno uputiti Fadilu Novaliću, predsjedniku Vlade Federacije i koja dva prijedloga ću mu iznijeti u vezi njegovog olako datog obećanja da će Bužimu obezbijediti dva značajna projekta, od kojih je jedan proizvodni. Pitaću ga: predsjedniče, šta bi sa obećanjem koje ste u Bužimu na predizbornom skupu SDA dali građanima prije dvije godine da ćete završiti magistralni put Vel. Kladuša – Bužim – Otoka? Prijedlozi u vezi juče javno obećanih projekata će biti: prvo, locirajte jedan Pogon namjenske (naoružanje) proizvodnje u Bužimu zbog zapošljavanja i „za ne daj Bože“ i drugo, stimulišite Vašeg stranačkog kolegu (vlasnika Binga) da Bužimu ponudi projekat kao što je učinio Kozarskoj (pardon) Bos. Dubici, kada je izgradio i instalirao hladnjače za voće i povrće i već u vrijeme sjetve avansirao njihovu proizvodnju, koju će otkupljivati po tržišnim cijenama u vrijeme berbe. Dakle, viteški Bužim ne traži ništa više od Kozarske, pardon, Bos. Dubice. Zar je to previše!?
Direktno ću se obratiti i gospodinu Šefiku Džaferoviću, članu Predsjedništva BiH i Predsjedništva SDA, sada već počasnom građaninu Bužima, da zbog stranačkih (SDA-ovih) pozicioniranja u Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH, ne daju mjesta ministara finansija, prava i vanjske trgovine i ekonomskih odnosa drugima. Jer, kao rezultat ovakve kadrovske kombinatorike postoji činjenica da Ministarstva finansija na nivou Države i Federacije drže isključivo Hrvati i Srbi, a nikada Bošnjaci. Zašto? Jer, tamo gdje ne govore finansije, svaka politika je isprazna priča. Budući da pravo veta na raspodjelu javnih prihoda sa Jedinstvenog računa uprave za indirektno oporezivanje imaju entitetski ministri finansija i ministar finansija u Vijeću ministara, onda nije ni čudo da je entitet RS, koji je uplatio u 2020. godini na ovaj račun 22,18%, a povukao 32,19%, odnosno više povukao za 840,8 miliona, a Distrikt Brčko uplatio 1,80%, a povukao 3,55%, odnosno više povukao sredstava za 1,75%. Istovremeno, Federacija je na Jedinstveni račun uprave za indirektno oporezivanje uplatila 76,20%, a povukla 64,26%, odnosno manje za 11,94% ili 830,8 miliona KM. Uz to, bilo bi dobro javnosti dati podatke koliko uplaćuju kantoni sa hrvatskom većinom, a koliko povlače novca sa Jedinstvenog računa. Tek tada bi se vidjelo da su priče Dodika o otcjepljenju i Čovića o trećem entitetu obične dimne zavjese da bi se održavali ovako nepovoljni odnosi u raspodjeli javnih prihoda na štetu Bošnjaka. Zar treba reći još nešto o dosljednosti i „kvalitetu“ bošnjačke politike?! (*)