Našoj maloj i siromašnoj zemlji uprkos zlokobnoj prijetnji pružena je rijetka mogućnost da izađe kao pobjednik u borbi sa zloćudnim neprijateljem koji je strah i trepet za većinu moćnih i bogatih svjetskih sila. I to koristeći samo jedan jedini domaći resurs kojim naša zemlja obiluje. Dovoljno je samo slušati glas razuma i struke, te se disciplinovano i odgovorno pridržavati par jednostavnih pravila. Nažalost debakl sa derneka povodom jubileja 70 godina kompanije „Igman“ u Konjicu ne ulijeva nadu da ćemo u koronakrizi iskoristiti resurs koji već odavno najuspješnije izvozimo – zdravu bosansku pamet…
Naime, nadležni su propustili priliku da na vrijeme i adekvatno reaguju nakon što je utvrđeno da je na proslavi u kompaniji „Igman” u Konjicu boravila osoba iz Srbije zaražena virusom Covid-19. Čak i potvrđivanja nastanka nekoliko slučajeva zaraze, nije ih alarmiralo da poduzmu sve mjere da se širenje virusa spriječi. Čak nisu obavijestili ni brojne novinare koji su bili prisutni na proslavi. Sama ideja organizovanja derneka sa skoro 200 zvanica u jeku koronakrize vrhunac je bahatosti i manjka razuma. Čitavu situaciju dodatno je uprskalo testiranje preko veze privilegovanog premijera Novalića i ministra Džindića, koje je srećom dalo negativan rezultat. Dodatno me obeshrabruje i novi video na kome Novalić bezuspješno nastoji da stavi masku za lice. Nadu ne ulijeva ni jalovo saopštenje za javnost naknadne pameti firme „Igman“ d.d. Konjic kojim izražavaju „najiskrenije žaljenje zbog situacije u kojoj smo se trenutno svi našli“. Od žaljenja zaraženima neće biti bolje. Niko nije dao ostavku, niti je pozvan na odgovornost onaj ko je dozvolio masovnu proslavu unatoč očiglednim rizicima. Opet se sve svodi na zanemarivanje tog našeg jedinstvenog resursa koji pojedini zvaničnici ostavljaju kod kuće kada krenu na posao. Zašto je to tako? Zašto oni koji bi trebali biti najrazumniji redovno donose odluke zbog kojih se pitamo da nisu možda bili pod cugom? I to tako nije samo kod nas. Zašto ne koriste zdrav razum? Doduše ima izuzetaka koji su svakako na nivou zadatka i koji ulijevaju povjerenje da znaju kako se nositi sa ovom krizom. Malo ih je, ali ih ima. Rade i stavljaju se u potpunosti na raspolaganje građanima…
Koronakriza je pokrenula još jednu u nizu megapromjena. Megapromjena je promjena velikog obima koja se odvija izuzetnom brzinom, bar je tako definišu autori „Megapromjene“, Economistova zbornika o tome „kako će svijet izgledati 2050“. Ova megapromjena će svakako dovesti do i do postepene, ali duboke, promjene svijesti i prioriteta društva. U tom pravcu posebno je inspirativna navodna izjava bivše španjolske ministrice poljoprivrede Isabele Garcíe Tejerin. Izjava glasi: „Nogometašima dajete miljun eura mjesečno, a znanstvenicima 1800. Idite kod Ronalda i Messija po lijek za virus!”. Nakon što se pojavila na društvenim mrežama u Španiji za nekoliko sati je prevedena i na brojne druge jezike. Mnogi od nas su je ovih dana dijelili sa svojih profila. Naknadno je utvrđeno da je ova izjava lažna, ali upravo to koliko smo kolektivno skloni povjerovati u ovakvu izjavu, pa i u to da ista dolazi od ugledne naučnice – govori koliko smatramo da je ista i utemeljena i opravdana. Jesmo li tako mislili do juče. Štaviše da li smo o tome ikad i razmišljali? Kolika sredstva većina nas ulaže u suštini nevažne stvari. Kako smo kao društvo i civilizacija poredali prioritete? Zašto kao društvo toliko mnogo cijenimo sportiste, a toliko malo naučnike i pamet općenito?
U ovoj krizi koja je možda djelo hibridnog, odn. biološkog rata, mnogi vide priliku. Posebno veliki geopolitički igrači. Ali možda i mi sami imamo priliku u većoj ili manjoj samoizolaciji promišljati o neodrživosti postojećeg društvenog sistema, ali i stvarnih i istinskih vrijednosti. Slavni britanski istoričar Sir John Glubb u svom čuvenom eseju „Sudbina imperija“ još davne 1976. godine zaključio je da svaka civilizacija i imperija prolazi kroz šest karakterističnih razvojnih faza od nastanka do nestanka sa istorijske pozornice. Zanimljivo je da šestu fazu, fazu dekadencije, karakterišu pesimizam, sebičnost, površnost i lakomislenost građana – potrošača koji postaju teret državi, željni hljeba i igara, te njihova fascinacija sportistima i sličnim netipičnim herojima nasuprot ranije slavljenim vojskovođama, pionirima, istraživačima, naučnicima, intelektualcima i slično. Razum i pamet u toj fazi nisu na cijeni. Država takvu fascinaciju podržava da bi odvukla pažnju sa opšteg devastiranja i odumiranja. Glubb je ovu fazu obrazložio na primjeru drevnog Rima. Navodno je tada najprofitabilniji gladijator po imenu Gaius Appoleius Diocles od nagrada uspjeo steći bogatstvo od 35 miliona sesteraca. Ekvivalent tom bogatstvu danas bi bilo nekoliko milijardi dolara. I to samo ubijajući svoje radne kolege.
Da li i naša podrška fabriciranoj izjavi bivše španjolske ministrice predstavlja znak da smo uz toliko nagovještaja propadanja zapadne civilizacije, čiji smo i mi jedan od izdanaka, letargično svjesni da su ovakva civilizacija i materijalističke i isprazne vrijednosti koje ona zastupa osuđeni na propast? Da li će nas dolazak četiri jahača apokalipse, koji po intrigantnom proročanstvu predstavljaju pohlepu, ratove, glad i bolesti, te u konačnici smrt, ali i naš odgovor na njih u vidu predstojećih megapromjena, preobraziti u bolje i razumnije društvo? Iskreno se nadam da hoće…
Piše: Samir JAŠARAGIĆ, mag. oec.