Piše: Prof. dr. Husein Muratović

Nakon zadnjih 200 godina, a posebno nakon zadnjeg rata i sadašnjeg ponašanja najznačajnijih zemalja Evrope u odnosu prema Bošnjacima, postavlja se pitanje: zašto Bošnjaci muslimani smetaju Evropi? Ovo pitanje svaki normalan (i moralan) čovjek mora postaviti stoga jer je jedna mala Bosna bila Evropa prije Evrope. Naime, ona je bila multietnčka i multikulturalna daleko prije Evrope, koja se predstavlja kao baštinik upravo takve politike. Međutim, svojim odnosom prema svirepom pokolju Bošnjaka u zadnjem ratu i nametanjem embarga na uvoz oružja da brane goli životi, Evropa je pogazila elementarnu moralnost i ljudskost. Zvanična politika Evrope i većina njenih intelektualaca hladno su posmatrali strašne zločine sve do zločina genocida nad Bošnjacima. Oni jednostavno nisu htjeli vidjeti desetine hiljada do zuba naoružanih ubica, njihove tenkove, topove i avione i neviđeno divljaštvo.

Razumljivo je zašto Zapadu smetaju islamske zemlje koje su bogate naftom, jer tamo ljudi hodaju po crnom zlatu (nafti) koju multinacionalne kompanije (MNC) stavljaju pod svoju kontrolu, koristeći različite taktike stvaranja mržnje i podjele među tim ljudima po različitim osnovama. Nažalost, oni u tome uspijevaju. Podijeljenim i zavađenim za međusobne obračune treba oružje, ali i za održavanje mira nakon što neka frakcija pobijedi. U oba slučaja MNC ih snabdijevaju oružjem, koje ovi plaćaju naftom, čiju cijenu određuju MNC u njima prihvatljivim gabaritima u dogovoru sa korumpiranim vladama zemalja proizvođača energenata. Iako neopravdana, ovakva politika sa stanovišta Zapada je razumljiva, jer, pored vlastitog interesa, oni se ipak dogovaraju sa vladama tih zemalja. Međutim, kada su u pitanju Bošnjaci muslimani u BiH, sa njima nema nikakvog dogovora, već im se nameće politika koje bi se častan čovjek postidio čak i pred psom! Da li je razlog za ovakvo sramno ponašanje činjenica da BiH nema bogate izvore nafte i/ili politika Evrope koja „mora“ da se zasniva isključivo na kršćanskim vrijednostima, gdje su Bošnjaci muslimani nužno „zlo“ i stoga ih treba istrijebiti ili totalno minimizirati kao većinski narod u državi Bosni i Hercegovini? Odgovor na ovo pitanje zorno nam je dao zadnji rat, kada su žene jedne nacije (Bošnjakinje) smatrane za manje vrijedne i pogodne za silovanja i ubijanja, a one druge smatrane su dobrim majkama, domaćicama i damama. Tada su samozvane demokrate na to gledale zatvorenih očiju i silovanje je trebalo biti još žešće ako su muslimanske žene bile pokrivene. Dakle, evropske „demokrate“ su nam uvodili „demokratiju“ ne samo tenkovima, topovima i aviobombama, već i svirepim seksualnim zlostavljanjem Bošnjakinja. Stoga postavljam jednostavno, ali i bolno pitanje: šta se do danas bitno promijenilo u odnosu na Bošnjake? Odgovor je: promijenila se samo forma i taktika. Istina, sada nema ubijanja, ali su Bošnjaci  i danas „krivi“ i kada se zalažu za nacionalne ili za građanske opcije. Dakle, oni su krivi što ne dopuštaju podjelu Bosne po željama komšija i susjeda. Budući da je zadnji rat u BiH bio najsvirepiji u Evropi od vremena Drugog svjetskog rata i da nisu uspjeli planovi Miloševića i Tuđmana, nama se postavlja samo jedno pitanje: jesmo li naučili lekciju i da li smijemo zaboraviti ono što nam se dogodilo?

 

„Demokrate“ iz Evrope i varvari sa  Istoka i danas podržavaju  sljednike politike presuđenog zločina genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, koji hoće da nam zabrane i pominjanje žrtava i genocida „radi mira i pomirenja“. Pomirenja, koga: sina bez oca, žene bez muža, oca i majke bez sina i/ili kćeri, sa onima koji su nad njihom najmilijim izvršili zločine samo za to što su bili pripadnici druge nacije i vjere. E, pa ne može stara Evropo, stara kurvo i domaće kurve, oličene u likovima kojekakvih „lidera“, koji štite svoje zločince i interese, skrivajući se iza naroda, pa time i sam narod poistovjećuju sa zločincima i time mu priskrbljuju sramni epitet. Usto, formiraju i kojekakve Komisije za preispitivanje (čitaj: negiranje) genocida i strašnih zločina nad Bošnjacima. Pri tome ih podržava crkva čiji su sveštenici blagosiljali one koji su išli klati, ubijati (čak i djecu) i silovati žene i djevojčice. Stoga Bošnjaci nikada ne smiju prihvatiti politiku zaborava i oprosta, bez obzira ko je nameće. Jer, ko je taj koji ima pravo da oprosti? Odgovor je: samo onaj nad čijim najmilijem je izvršen strašan zločin!

Bošnjacima u BiH najviše odgovara civilizacijski oblik uređenja države, kao što je onaj u Evropi, ali im se to ne dopušta čak i od te Evrope. Istina, to bi dopustili kada bi Bošnjaci, kao većinski narod u BiH, pristali na za nih ubitačnu formulu podjele Države i pripajanje najmanje 2/3 njene teritorije komšijama i susjedima. Stoga velikosrpska i velikohrvatska politika inzistiraju na ideji nacionalnih podjela i mržnje, sve pod firmom konstitutivnosti i ugroženosti, koju pretvaraju u sredstvo kojim će Bošnjake dovesti u situaciju da od njih budu tri puta ravnopravniji. Pri tome tvrde da je to njihova teritorija koju su odbranili, ne govoreći da su najveći njen dio osvojili oružjem (JNA) kojeg su plaćali i Bošnjaci, a koje su protjerali. Dakle, kada se Bošnjacima ne dopušta da budu ono što jesu, kada im se nastoji zabraniti pominjanje strašnih zločina i genocida, kada im se ne dopušta civilizacijski oblik uređenja Države i kada ih maksimalno iskorištavaju (ili tjeraju vani) i domaći, bošnjački politički i ekonomski izdajnici, koji vode računa samo da sačuvaju ogromno oteto bogatstvo (u privatizaciji) i stvoreno (na muci bosanske sirotinje i u mnogim slučajevima na nezakonit način), šta onda Bošnjacima preostaje?

Bošnjacima preostaje da se bore za jedinstvenu državu BiH, zasnovanu na istinskim građanskim principima, gdje će biti poštovana sva ljudska, nacionalna i vjerska prava svakoga naroda i čovjeka. Da bi bili vjerodostojni i vrijedni Bosne, Bošnjaci imperativno moraju  poći od sebe samih:

  • da na sva značajna mjesta postavljaju najsposobnije i najmoralnije ljude,
  • da na državnom i na federalnom nivou neprestano ne prepuštaju najznačajnija ministarstva (finansija, pravde i vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvom) drugima, da bi na manje važna ministarstva uhljebili stranačke ljude koji su limitirani sposobnošću i objektivno nedorasli zadatku,
  • da podjednako tretiraju cio teritorijalni i sektorski razvoj Zemlje,
  • da pravedno odrede prioritete razvoja Zemlje,
  • da funkcionisanje javnih preduzeća urede po modelu Finske, gdje je isključeno svako stranačko kadroviranje i gdje su ova preduzeća profitabilnija od privatnih i gdje menadžerske strukture na kraju svake godine podnose finansijske izvještaje na skupštini (koju čine i građani), pa ako se usvoji Izvještaj, rukovodstva nastavljaju raditi i dalje. U protivnom, odmah slijede smjene,
  • da imaju kvalitetno obrazovanje i konkurentno privređivanje, odnosno da temelj našeg identiteta bude znanje, poslovnost, hrabrost i moralnost,
  • da makroekonomsku politiku kreiraju, modeliraju i kontrolišu zaista najsposobniji, najhrabriji i najmoralniji, bez obzira na stranačku pripadnost,
  • da i finansijski branimo Državu, ne dozvoljavajući da Dodikovu politiku spašavaju od bankrota, dajući mu preko Uprave za indirektno oporezovanje BiH više nego što mu po kriterijima uplata pripada 840,8 miliona 2018. godine, a 2023. milijardu i 65 miliona, na štetu Federacije.
  • da politiku Države određuju u njenim institucijama, a ne na stranačkim sijelima.

Najkraće, Bošnjaci Evropi i svijetu moraju jasno reći i pokazati da se iskreno zalažu za multikulturalnost kakva se potencira u Evropi, ravnopravnost među ljudima, narodima i građanima uopšte, ali da nikada neće prihvatiti da budu podređeni i da ponovo nespremni dočekaju da se nad njima izvrše zločini. Bošnjaci zauvijek moraju odbaciti zabludu da će ih ubuduće od  vanjskih i unutrašnjih  agresora odbraniti stranci, Visoki predstavnici i slično, a da pri tome politiku vode sa trećerazrednim stranačkim igračima, a najsposobnije tjeraju u inostranstvo ili stavljaju na marginu. Ako navedeno ne spoznamo i ne prihvatimo, bojim se da ćemo pameti doći kada nam ona više neće biti od koristi, jer ćemo i na ovo malo prostora koji nam je namijnjen, ostati bez ljudi, budući da se trend iseljavanja u inostranstvo najproduktivnije populacije pojačava. Ko to ne vidi i prihvata, najveći je neprijatelj Bošnjaka i Bosne. Na kraju, odgovor na pitanje postavljeno u naslovu teksta je: Bošnjaci Evropi smetaju iz tri razloga:

  • jer su većinski narod u državi BiH,
  • jer su politički narod u državi BiH,
  • jer su spremni da se bore za svoj identitet isključivo na osnovu istine.

Ovaj tekst revidorao sam danas (12.10.), a napisao sam ga i objavio prije dvije godine, kao još i deset drugih tekstova i u kontekstu navedene teme javnosti predočio tekstove rahmetli akademika Muhameda Filipovića („Bošnjacima je potrebna istina više nego bilo šta drugo”), tekst rahmetli akademika Muje Demirovića („Pred Bošnjacima je historijski izazov da očuvaju državu BiH”  i tekst akademika Seada Alića („Visoki predstavniče, čovjek je živo biće koje hoda uspravno”). Ove tekstove navedeni autori prezentirali su u Bužimu 2017. godine, kada smo organizovali Simpozij na temu „Odgovornost za kulturu bošnjačkog naroda” i uputio ih Visokom predstavniku za BiH, K. Šmitu, predsjednicima tzv. probosanskih stranaka i medijima. Nažalost, nije bilo značajnih reakcija. Pri toj, glasnoj šutnji, posebno me razočarala akademska zajednica. Još jednom se potvrdila ona Ajnštajnova „ne radi ništa, ne reci ništa i budi ništa”, što najbolje oslikava našu akademsku zajednicu! Dokle?! Pored ovoga teksta, napisao sam i istim subjektima poslao slijedeće: „Zar i  pravda može biti nacionalno-entitetski podijeljena?”, „Narodi postoje kroz kulturu”, „Da li je BiH stratište morala?”, „Šmit je potvrdio Orbanovu tezu o “višku” muslimana u Evropi”, „Pecanje budala i redistributivna koalicija u predizbornoj godini u BiH”, „Kada će političari postati odgovorni, a Bosanci punoljetni?”, „Zablude Bošnjacima dolaze na naplatu”, „BiH je dospjela u problem jer nije bilo moralne odgovornosti i državotvorne svijesti” i „Otvoreno pismo Visokom predstavniku K. Šmitu”.

Sve ove tekstove napisao sam i javno objavio s obzirom da Visoki predstavnik za BiH, gospodin K. Šmit, nije reagovao, niti bilo šta poduzeo u vezi činjenica koje su javno objavljene u tekstovima: “Visoki predstavniče, čovjek je živo biće koje hoda uspravno” akademika S. Alića i na moje tekstove „Šmit je potvrdio Orbanovu tezu o “višku” muslimana u Evropi”, „Zar i  pravda može biti nacionalno-entitetski podijeljena”? i „Otvoreno pismo Visokom predstavniku K. Šmitu”. Istina, uslijedila je njegova uobičajena fraza da je „zabrinut”. Ali, njegova istinska zabrinutost je da bude u funkciji politike HDZ-a i da njemu pogoduje. To više ne čini u rukavicama, već javno, uplićući se u osporavanje Odluke Evropskog suda za ljudska prava u povodu slučaja Slavena Kovačević. S tim u vezi postavljam pitanja gospodinu Šmitu:

  • možete li biti vjerodostojni kada se uplićete u presude Evropskog suda pravde?
  • možete li biti poštovani ako tretiranju istovjetnih problema pristupate selektivno?
  • osim nacionalistima, a nažalost i Vama, kome još smeta presuda po apelaciji S. Kovačevića?
  • namjeravate li opet nametati jednokratna (jednonoćna) rješenja i promijeniti odredbe Izbornog zakona po želji Plenkovića i Čovića, a na štetu Bošnjaka?
  • zar konačno niste shvatili da Bošnjaci progledaju onda kada im izbijete jedno oko i da tada jurišaju na protivnika bez obzira o kome se radi i koliko bio jak?
  • da li ste spremni izaći pred 100 hiljada časnih ljudi i reći im da je moj glas, kao čovjeka iz Cazinske krajine, tri puta manje vrijedan od čovjeka iz Širokog Brijega ili Nevesinja?

 

Gospodine Visoki predstavniče, Bosna se branila i brani isključivo istinom. Prihvatite to kao činjenicu i sačuvajte ne samo svoje, već i dostojanstvo država koje su Vas izabrale. Ne dopustite da budete desno krilo u razbijanju BiH, budući da je Dodik „lijevokrilni”, a centarfor Čović, ali da sredinu terena ipak kontrolišu časni ljudi ove Države. Dakle, sva trojica bićete spriječeni da razvalite državu BiH.

Da čitaoci ovoga teksta ne pomisle da sam zaboravio bošnjačke interesne patriote, koji su zbog ličnih i uskostranačkih interesa, došli u jadnu i sramnu poziciju da im je teško jednom u četiri ili dvije godine glasati za Srebrenici i/ili Prijedor, obećavam im da će uslijediti paljba po njima kada se prikupe potrebni podaci i utvrdi ko je i zbog čega sve trgovao na račun bošnjačke sirotinje. (*)