H. Muratović

U zadnjih dva mjeseca glavno pitanje u entitetu RS je nužnost promjene Zakona o Ustavnom sudu BiH i odlazak stranih sudija. I dok Dodik i njegova bratija pritisak vrše javno, u pozadini, Čović i njegova družina to čine na „europski“ način, tajno podržavajući Dodika. Da je ovo najvažniji korak za razgradnju Države, mora biti jasno baš svakom probosanski orjentisanom čovjeku. Jer, eliminacijom stranih sudija iz Ustavnog suda i uvođenjem nacionalnog pariteta i etničkog načina pri donošenju odluka ovoga Suda, nije ništa drugo nego devastacija pravnog sistema BiH i u konačnici, rasturanje Države. I dok rasturači Države prave planove kako ostvariti ovaj cilj, probosanske snage uglavnom blago reaguju, tvrdeći da to neće dopustiti. Međutim, pri tome ne navode koje će kontra poteze povući. Što se mene tiče, rekao bih: Uredu, idemo u popunu sudija Ustavnog suda BiH domaćim sudijama pod slijedećim uslovima:

  1. Sastav Ustavnog suda mora odražavati današnji nacionalni sastav stanovništva, odnosno da u Sudu budu četiri Bošnjaka, dva Srbina, jedan Hrvat i jedan iz reda „Ostalih“.
  2. Da se odluke donose prostom većinom i da bilo koji sudija iz tzv. konstitutivnog naroda ne može koristiti veto i blokirati donošenje bilo koje odluke.
  3. Da ovakav sastav Ustavnog suda potvrdi Parlamentarna skupština BiH i prihvate članice PIC-a.

S obzirom da srpska i hrvatska strana ovo neće prihvatiti, tražeći da u Ustavnom sudu BiH bude zastupljen paritet, odnosno dva Bošnjaka, dva Srbina, dva Hrvata  i eventualno jedan iz reda „Ostalih“ i da vrijedi pravo entitetskog i/ili nacionalnog veta, Bošnjaci ovu formulu ne smiju prihvatiti po bilo koju cijenu. Jer, dopustiti Dodiku da ustanovi Ustavni sud BiH kroji po svojoj mjeri, u situaciji kada je njegov Entitet finansijski na koljenima i kada su mu od „silnih“ međunarodnih prijatelja ostali jedino Vučić, kojem kod kuće gori pod nogama, Orban, čija ekonomija opstaje zahvaljujući evropskim fondovima i Milanović, koji nema baš nikakav uticaj ni na Vladu Hrvatske, neprihvatljivo je. Dakle, novim ustavotvorcima (Dodiku i Čoviću) ponuditi samo dvije opcije:

  1. ostanak stranih sudija u Ustavnom sudu sve dok BiH ne uđe u NATO i dok se ne donese odluka o njenom prijemu u Evropsku uniju ili,
  2. da sastav Ustavnog suda odražava nacionalni sastav stanovništva i da se odluke donose na osnovu pravnih fakata, a da pri tome ne postoji mogućnosti etničkog/entitetskog blokiranja.

Iako po vokaciji nisam pravnik, već ekonomista, smatram da je popuštanje Dodiku i njegovoj bratiji sada, kada su oni pod sankcijama najvažnijih zapadnih zemalja i kada se protiv njega vodi sudski postupak, nedopustivo je. Njegovo ponašanje u Budimpešti i izjava da će sve nakon 22. avgusta biti drugačije, samo je bacanje prašine u oči svojim sunarodnicima. Koliki je on kameleon, najbolje se vidjelo u Budimpešti. Naime, pri zvaničnom susretu sa Orbanom i Vučićem, vijorile su se zastave Mađarske, Srbije i RS-a. Zastave države BiH nije uopšte bilo. Međutim, pri susretu sa Erdoganom i Alijevim, gle čuda: nema zastave RS, ali ima ona države BiH. Zar i ovo ne govori o njihovoj kameleonskoj politici više od hiljadu riječi. A tek tvrdnja kako će Mađarska nadomjestiti kapital koji je Njemačka stopirala, može zavarati samo naivne. Istina, Mađari će eventualno pristati da jednokratno spašavaju Dodikov posrnuli ekonomski brod, ali po koju cijenu, odnosno uz visoku kamatnu stopu i višestruko veći kolateral od iznosa zajma! Kolateral trebaju biti strateški prirodni resursi, odnosno imovina BiH, koja je u krajnjoj liniji glavni cilj halabuke iz RS-a. Jer, nije prošla ni sedmice od hvalospjeva uspješnosti posjete ekipe RS-a Mađarskoj i tvrdnje da je Entitet finansijski stabilan, a Ministarstvo finansija RS moralo je izvršiti emisiju javnih obveznica u iznosu 150 miliona da bi na kratko zakrpilo budžetske rupe. Vjerujem da ni protagonisti „uspješne“ ekonomske politike ovoga Entiteta ne znaju koja je po redu ovo emisija obveznica i trezorskih zapisa i uz koje kamatne stope.

Ekonomija RS-a bi već bankrotirala da sa Jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH ne povlači 33,19%, a uplaćuje svega 22,18%, dakle, povlači više za 11.01% ili u apsolutnim brojevima, da ne povlači više 840,8 miliona (2018.), a 2022. godine preko milijardu KM na teret Federacije? Druga je tema ko i zašto im je to omogućio i omogućava, prepuštajući Ministarstva finansija na nivou Države i Federacije drugima od rata pa naovamo. Kao pride, prije četiri dana Bošnjaci velikodušno prepuštaju i Upravu za indirektno oporezivanje BiH SNSD-u, iako je i Ministar finansija i trezora u Vijeću ministara iz ove stranke. Stoga ne čudi da je danas od svih podataka ove Uprave najteže dobiti podatak koliko entiteti i distrikt Brčko uplaćuju po osnovu indirektnih poreza na Jedinstveni račun UIO BiH, jer je Lagumdžija svojevremeno (2014.) prepustio da se server ove Uprave prenese iz Sarajeva u Banja Luku, da bi on postao Ministar vanjskih poslova BiH. Toliko o dosljednosti bošnjačkih političara!

Gledajući izvještaj o godišnjici granatiranja Vijećnice i uništavanju oko dva miliona knjiga i tvrdnje novinara da su to učinile snage Vojske RS, zaprepastila me po ko zna koji put. Jer, zašto jednostavno, a tačno ne reći: Vijećnicu su granatirali četnici! Dokle će Bošnjaci prihvatati nedopustivi narativ Vojska Rebublike Srpske, a negirati 09. januar, što je u suprotnosti s logikom. Jer, RS je priznata tek u Dejtonu 1995. godine. Sve dotle njene vojne i policijske snage bile su četničke i tako ih treba i tretirati. Naime, pri svakom novinarskom izještaju oni na RTVRS Armiju BiH nazivaju tzv. ili Muslimanska vojska. Dakle, dok oni nas i tako negiraju, mi im tepamo i u suštini dolazimo na pozicije poštovalaca 09. januara. Dokle, gospodo i drugovi?! (*)