Prof. dr. Nedžad Bašić
„Spori i nevješti u poslu ali neobično brzi na podsmijeh i nipodaštavanje, umeju izvanredno spretno da pronađu podrugljivu riječ za sve što ne shvataju i što ne mogu da urade“. (Ivo Andrić)
„Teško je naći zemlju kao ovu našu u kojoj su granice između zla i dobra, krivice i nevinosti, znanja i neznanja, mogućeg i nemogućeg, pravde i prevare, tako zamagljene i gdje nestaju svi obrisi između običnog gladnog, uplašenog i čemernog čovjeka, i onog malog šarlatana, demagoga, degenerika i pokvarenog čovečuljka koji se uzverao lestvicama lokalne vlasti, do njemu neslućenih visina, na kojima plete i mrsi gustu mrežu spletkarenja, podvala i laži u kojoj se svi gušimo, saplićemo i nestajemo. A tamo gde se stvara okrutnost i bezosjećajnost prema slabijem i nemoćnijem, a snishodljivost i licemjerstvo prema jačem i moćnijem, čovjek ostaje sam i uplašen, i prima život onakav kakav je sa svom gorčinom i svojim dostojanstvom koje se neprestano troši i osipa u nemoći i siromaštvu koje ga okružuje i dotiče“.
Rat u koji su narodi BiH bili nasilno uvučeni donio je velika razaranja i patnje. Ubijeno je više od 100.000 ljudi od toga 25 procenata bila su djeca. Raseljeno je preko 2,5 miliona građana BiH. Razoreni su gradovi, sela, uništene škole, bolnice, bogomolje. Privreda, školstvo i sve institucije građanskog društva potpuno su uništene. Uništen je kulturni i moralni kodeks društva kojeg je do tada pratio jedinstven socijalni i moralni imidž „komšiluka“ i „susjedstva“ što je podrazumjevalo visok stupanj međusobnog razumjevanja, solidarnosti i poštovanja među ljudima koji su živjeli zajedno. Ratni sukob dovešće bosanskohercegovačko društvo u ravan najsiromašnije i najkorumpiranije zajednice u Evropi u kojoj je mržnja među etničkim i vjerskim zajednicama i među susjedima narasla do neslućenih razmjera. U tako duboko traumatiziranom okruženju rađale su se i stasavale nove generacije mladih ljudi što je ostavljalo na njima traumatične socijalne i psihološke posljedice, što će sve više gurati cijelo društvo u proces socijalnih, vjerskih i etničkih podjela i nove mržnje što sve otvorenije vodi definitivnom brisanju basanskohercegovačkih naroda sa mape civiliziranog svijeta.
I pored svih vidljivih interesa da bosanskohercegovačko društvo odmakne od ambisa nestajanja sa mape civiliziranog svijeta, međunarodna zajednica je u svom balkanskom eksperimentu napravila nekoliko krupnih strateških grešaka, koje će doprinijeti traumatiziranju društva, zbog čega će se ubrzo i sama naći pred novim izazovima koje će teško moći otkloniti a da pri tom ne pretrpi velike financijske i materijalne štete i skrnavljenje moralnih standarda i vrijednosti na kojima počiva demokratska zajednica slobodnih evropskih naroda, što će ostaviti dubokog traga i na cijelo čovječanstvo.
Teško se je oteti utisku da je međunarodna zajednica propustila mogućnost da napravi kreativan pristup bosansko-hercegovačkoj krizi i da je uvede u ravan ozbiljnog međunarodnog projekta, što će kasnije eskalirati u bolesni pir kriminaliziranih nacionalnih političkih elita i njihovih lidera, što će uz podršku autoritarnih populističkih režima iz susjednih zemalja stvoriti od ove zemlje najopasniju i najtužniju tačku u Evropi. Inficirano vanjskim virusom, unutarnje kancerozno tkivo nacionalizma ubrzo će metastazirati i učiniti ponižavajuće nemoćnom međunarodnu zajednicu, što je vodilo dubokom nepovjerenju običnog čovjeka u nju i njene institucije, što je eksplodiralo u teško viđenu i teško objašnjivu lojalnosti siromašnog i nepismenog čovjeka prema lokalnim kriminaliziranim nacionalnim vođama i elitama. Visok stupanj lojalnosti naroda sa nacionalnim i vjerskim kriminaliziranim i korumpiranim vođama, učinit će nacionalne kriminalne elite uspješnim u manipuliranju i spinovanju interesima sopstvenih naroda i međunarodne zajednice u sučevljavanju sa kodeksom ljudskih prava i sloboda.
U izgradnju novog boosanskohercegovačkog društva međunarodna zajednica uložila je ogromna financijska i materijalna sredstava, što nije rezultiralo očekivanom demokratskom i materijalnom preobrazbom bosansko-hercegovačke zajednice koja i dalje ostaje raspolućena u još ekstremnijoj nacionalno-vjerskoj mržnji i podjeljenosti koja izrasta na korupcionaško-nepotističkoj platformi nacionalnih elita koje će u dvadeset-godišnjem poratnom periodu u međusobnoj interakciji izgraditi najveću, najkoherentniju i najefikasniju nepotističko/političku kriminalnu mrežu ikad viđenu na ovim prostorima. Gradeći suptilno mrežu kriminala i nepotizma u interakciji između državnih i političkih struktura. Lokalne nacinalističke elite vješto uvlače međunarodnu zajednicu u novi tip kohabitacije između nacije, crkve i kriminala, čineći međunarodnu zajednicu smješno nesposobnom i ponižavajuće nemoćnom da pronađe adekvatan odgovor na ovaj balkanski nacionalistički kriminalno/politički pir.
Da bi ova kohabitacija između lokalnih državnih, političkih i vjerskih institucija i međunarodne zajednice izgledala još sumornija i apsurdnija, međunarodna zajednica najveći dio financijske i materijalne pomoći za razvoj bosanskohercegovačkog društva plasira u obliku bezpovratne pomoći i donacija, koje će posalužiti kao moćni pokretač za lokalnu korupciju koja će nacionalističkim elitama dati novu razornu snagu. Ostavljanjem pune slobode u raspolaganju dodjeljenim sredstava, te u organiziranju institucija sistema vlasti, i u vođenju biznisa, bez kontrolnih mehanizama bio je veliki previd i velika greška međunarodne zajednice.
„Sistem bezpovratne pomoći i donacija“ stvorit će novi lokalni mentalitet koji će učiniti bosanskohercegovačko društvo statičnim, neinventivnim i nesposobnim da samostalno odgovori na bilo koji izazov sopstvenog opstanka. Stvoren je unutarnji uslovni refleks opstanka društva koji se oslanja isključivo na bezpovratnu međunarodnu pomoć i donacije bez stvaranja unutarnjih kreativnih vrijednosti, što će biti temeljna politička platforma nacionalnih kriminalnih elita u stvaranju zamke za međunarodnu zajednicu da nastavi sa politikom impotentne financijske i političke potpore uz obezbjeđenje pune slobode nacionalnim/kriminalnim elitama da bez ikakve kontrole slobodno raspolažu nacionalnim bogatstvom i nacionalnim dobrima. Svaka promjena u strategiji međunarodne zajednice po ovom pitanju dočekuje se burno s unaprijed pripremljenim scenarijima raspada države i prijetnje s novim ratnim sukobima. Stvara se ratna psihoza i organizira se sinhronizirani pritisak kriminaliziranih nacionalnih elita na međunarodnu zajednicu da ne učini ništa da se narod ove nesrećne zemlje odmakne od nepismenosti, siromaštva, neznanja, nepotizma, korupcije i poslušnosti, što im otvara prostor za njihovo dalje bogaćenje.
Slom moralnog sistema vrijednosti, odsustvo svake odgovornosti, korumpiranost sudstva, policije, tužilaštva, razaranje školstva, zdravstva, vladavina ljudi koji nemaju nikakvih ljudskih skrupula niti bilo kakve svoje vizije budućnosti, postaje cijena mira između nacionalističkih kriminalnih klanova.
Doba nanotehnologije, molekularne biologije, genetskog inženjerstva, biotehnologije, informatičkih tehnologija, vještačke inteligencije i algoritama, kao da nije doba u kojem žive nove generacije. Kao da ne živimo u doba koje neumitno pomjera zajednicu jedne kulture, jednog jezika, jedne vjere i jednog gospodara u zajednicu u kojoj ljudi djele zajedničke sisteme vrijednosti i zajedničke napore da stvore zajedničko mjesto boljeg i sigurnije življenja čovjeka.
Ostaje nam svima nada da će međunarodna zajednica podržati one koji bi da otvoraju nove vizije življenja, da stvaraju nove oblike razmišljanja čovjeka na ovim prostorima koji će biti u stanju da odbaci međusobnu mržnju i netrpeljivost, neznanje, bahatost i neodgovornost, i lojalnost prema nacionalnim kriminalnim gangovima. (*)