Piše: H. Muratović

Iako do održavanja izbora u BiH ima još 53 dana, sam sebi ne mogu dati odgovor na pitanje: za koga glasati? Jer, u igri je takmičenje stranaka i njihovih kandidata u prijetnjama ratom, ugroženošću „moje“ od drugih nacija i susjednih država, (ne)nametanje Izbornog zakona po volji jedne stranke, itd. Dakle, ni pomena o ozbiljnim ekonomsko-socijalnim problemima ove Zemlje. Istina, čelnik bošnjačke vladajuće stranke hvali premijera Novalića kao uspješnog jer je u njegovom mandatu (osam godina!) uspio obezbijediti uslove da se zaposli  20 hiljada ljudi! E, sada, da li iole ozboljan čovjek treba da se smije ili plače?! Jer, kada se 20.000 podijeli sa osam, dobije se godišnji iznos novozaposlenih ravno 2.500 ljudi. Pri tome, namjerno se prećutkuje podatak koliko je novozaposlenih u administraciji i u javnim preduzećima, koja su pod stranačkom kontrolom. Isti „lider“ navodi da su plaće u vrijeme mandata  Novalićeve vlade porasle za 20% (za osam godina), dakle, 2,5% godišnje, ali ne navodi koliko su porasle maloprodajne cijene, posebno one osnovnih životnih namirnica?! O činjenici da je BiH u prošloj godini napustilo preko 170 hiljada ljudi nema ni riječi. Istina, jedan kandidat iz USK-a, inače na kompenzacionoj listi za Parlament Federacije, na moje pitanje kako ovo komentariše, bio je iskren i doslovno rekao: „pa neka idu, oni ionako nisu naši (SDA) glasači“! Svaki komentar ovoj monstruoznoj izjavi, suvišan je.

U BiH na sceni je politička ekonomija tri nacionalizma. Svaki od njih kontroliše „svoj“ atar i utočište svojih uhljeba (glasača) u javnim institucijama i javnim preduzećima, te preduzećima koja su direktno naslonjena na unaprijed dogovorene tendere i javne nabavke. U takvim okolnostima nije nikakvo čudo da se javni dug i javna potrošnja lažno bilansiraju. Zadnji, zvanični Izvještaj MMF, navodi da u javni dug nisu uračunate obaveze javnih preduzeća u iznosu od četiri milijarde eura, gdje su različiti nivoi javno-pravnih kolektiviteta bili garanti za ove obaveze. Dakle, kada se javno prezentiranom dugu doda i neprikazani dug javnih preduzeća, zaduženost BiH je oko 60% vrijednosti BDP-a. Branioci aktuelne politike reći će da je to u okviru Mastriških kriterija konvergencije, što je tačno. Međutim, dug jedne Nizozemske i dug BiH ne mogu se porediti jer ga Nizozemci s lakoćom vraćaju, a mi se moramo nanovo zadužiti za preko 30% da bi otplatili dospjele obaveze. S obzirom da je autor ovoga članka obradio i izdao univerzitetske udžbenike „Efekti javne potrošnje na privredu BiH“, udžbenik „Javni dug, poluga savremenih finansija“ i udžbenik „Inostrani kapital i privredni razvoj BiH“, ništa ne nagađam, već iznosim egzaktne činjenice, koje su neumoljive:

  • javna potrošnja u BiH dominantno je neproduktivnog karaktera i viša je za oko 20% od prihvatljive i od ishodišta kvalitete njenih učinaka;
  • javni dug za nivo razvijenosti BiH može biti maksimalno 36% vrijednosti BDP-a, a on je veći od prihvatljivog za preko 20%. Usto, javnim dugom se ozbiljno ne upravlja, niti je on poluga razvoja, već služi dominantno za finansiranje neproduktivne javne potrošnje;
  • inostrani kapital, neophodan za brži privredni rast i zaposlenost i po izvršenim proračunima godišnje bi trebao priticati u BiH u različitim modalitetima u iznosu od oko 10% vrijednosti BDP-a, a on je ispod 5% i najniži je u Regiji.

Da ne bih čitaoce dalje opterećivao nepovoljnim makroekonomskim veličinama u BiH, potrebno je odgovoriti na pitanje: šta nam valja činiti da se stanje počne popravljati? Sa teorijskog stanovišta odgovori su jasni:

  • javnu potrošnju neproduktivnog ličnog karaktera valja rezati za po 10% u naredne dvije godine i sredstva ušteđena po ovom osnovu treba uložiti u agrar i u energetski sektor. Da su ova dva sektora ključna za svaku državu, pokazala je kriza nastala kao posljedica rata u Ukrajini;
  • kako se javni dug i javna potrošnja kreću u skoro istom procentu u odnosu na BDP, početak i ishodište svih politika u BiH mora biti kresanje neproduktivne lične javne potrošnje najmanje za 20%, a time i javnog duga. Proračunom sam utvrdio da se povećana javna potrošnje dominantno finansira novim zaduženjima. Istina, problem javnog duga nije samo njegova visina, već i činjenica u koje namjene se on upotrebljava, o čemu u BiH niko ozbiljno ne vodi računa;
  • neophodni inostrani kapital može se privući u BiH pod uslovom da postoje odgovarajući fiskalni podsticaji, koji su, uz političku stabilnost i pravnu sigurnost, zapravo i najznačajniji faktor ovoga priliva. Ti podsticaji su: snižena stopa poreza na dobit, poreski praznici, ubrzana amortizacija, olakšice po osnovu investicionih odbitaka, umanjenje doprinosa, carinska izuzeća za repromaterijale i nedostajuću savremenu opremu i ostali fiskalni podsticaji. Pri tome se u odnos moraju staviti benefiti i troškovi ovih podsticaja na makroekonomskom nivou.

Prema tome, sa teorijskog stanovišta posmatrano, ekonomska nauka ustanovila je fiskalne instrumente koje ozbiljne vlade zemlje trebaju primjeniti u fazi inflacije i u fazi depresije. Sada se postavlja pitanje: kako, u kojem obimu i kojim redosljedom, odnosno da li širiti fiskalne i nefiskalne ciljeve ili ne? S tim u vezi važna su rangiranja u tzv. skali ciljeva poreza, odnosno diferenciranje na glavne i sporedne, na fiksne i fleksibilne, na primarne i sekundarne ciljeve. Uz uvažavanje visoke konkurencije među ciljevima, ipak treba ravnomjernije rangirati fiskalne i nefiskalne ciljeve, s obzirom da su u dosadašnjem periodu fiskalni ciljevi bili dominantni (finansiranje javne potrošnje). Podsticanje privrednog rasta, kao cilja, neopravdano je zanemareno, iako privredni razvoj, uz diferenciranu poresku politiku, treba biti prioritetan u izboru poreskih instrumenata. Umjesto toga, kod nas je danas u entitetima najvažnije pitanje: koliko jednokratne socijalne pomoći dati ugroženim kategorijama?! Stoga je i slijepcu vidljivo da je ova „pomoć“ u funkciji kupovine glasova pred izbore. Koliko je medijskog prostora dato ovom jadu od ekonomske politike, vidi se po utrkivanju premijera i ministara različitih nivoa javno-pravnih kolektiviteta u BiH o njoj. Zar se stvarno svi oni ne stide što samo imaju PIN za utroške javnih sredstava za ciljane kategorije stanovništva, a da već prije tri mjeseca nisu ukinuli akcize na gorivo i uveli diferencirane poreske stope na osnovne životne namirnice. Autor ovoga teksta prije tri mjeseca elaborirao je premijerima u Sarajevu neophodnost ukidanja akciza i diferencijalnih poreskih stopa za osnovne životne namirnice i tačno predvidio da će se sredstva prikupljena po osnovu povećanja cijena, dakle, na muci bosanske sirotinje, simbolično upotrebiti za socijalna davanja (što sada čine), a većinu doznačiti odabranim (stranačkim) firmama, koje će neposredno pred izbore još jednom ukovati kupovinu glasova za „patriotske“ stranke.

Prije odgovora na pitanje za koga u oktobru ne treba glasati, diviziji od 7.264 jurišnika na dobro plaćene poslaničke funkcije, postavljam pitanja:

  • šta je to novo i kvalitetno što nudite glasačima, a da je vjerodostojno;
  • koje su vam dosadašnje reference, koje vas čine uvjerljivim;
  • koliko ste hrabri da iznosite (i javno branite) svoje stavove, a da ne morate slušati stranačke šefove, odnosno kada ćete prestati biti samo dizači ruku;
  • znate li šta je redistributivna koalicija i kome služi;
  • budući da se svi zalažete za pristupanje BiH Evropskoj uniji, znate li šta su Mastriški kriteriji konvergencije, šta je Pakt o stabilnosti i rastu, šta je Pakt za euro plus, šta je Evropski semestar i šta predstavlja monetizacija duga;
  • možemo li se priključiti Evropskom stabilizacionom mehanizmu bez da to učinimo i u Bosni i Hercegovini;
  • znate li šta je suština instrumenta NexGenerationEU;
  • oko kojih pet prioriteta su strukturirani prioriteti evropske ekonomske politike;
  • znate li šta je suština tzv. Zelene agende;
  • znaju li vaši ekonomski eksperti kako se mjeri efikasnost fiskalnog sistema putem komparativne analize finansijskih indikatora i funkcionalnosti fiskalnih instrumenata;
  • znate li šta su kohezioni, a šta strukturni fondovi, čemu služe i kako BiH može dobiti sredstva iz njih;
  • znate li kolika je i kakva predpristupna pomoć EU za kandidate;
  • znate li koliko se izdvaja za poljoprivredu i ruralni razvoj;
  • znate li šta je IPA fond i kako se iz njega povlače sredstva;
  • znate li šta je SAPARD fond?

Ako ne znate bar 70% odgovora na postavljena pitanja, pametno bi bilo da o „evropskom putu“ uopšte ne govorite.

Glasati na izborima ne treba za slijedeće stranke

  • koje su duže bile na vlasti i koje nisu ispunile dosadašnja predizborna obećanja;
  • koje forsiraju uske stranačke interese, a ne interese naroda i Države;
  • koje umjesto ekonomsko-socijalnih pitanja u fokudsu imaju otrcane fraze patriotskog karaktera i lažne brige za narod;
  • koje, silno želeći vlast, podilaze glasačima dajući im sadaku dobijenu od iste te sirotinje;
  • koje nemaju plan demografske obnove;
  • koje nemaju plan zadržavanja mladih da ne idu u inostranstvo;
  • koje u prioritetu razvoja nemaju poljoprivredu i energetiku,
  • koje polažu razne kamene temeljce, asfaltiraju kojekakve puteve i putiće, uličice i sokake neposredno pred izbore, slikaju se i reklamiraju novcem građana kao svojim;
  • koje zloupotrebljavaju vjerske institucije i vjeru uopšte za izborne ciljeve;
  • koji već 30-tak godina igraju sa istim, objektivno drugorazrednim, zadacima nedoraslim, ali poslušnim igračima i
  • kojima je ključna glasačka baza administracija, javna preduzeća i firme koje su direktno naslonjene na budžet, a koje su, kao miljenici vlasti, poznate u svakoj sredini.

Glasati ne treba za pojedince

  • koji se po treći put kandiduju;
  • koji nisu spremni biti amateri ili da kao profesionalci primaju dvostruku prosječnu platu u BiH, plus plaćene troškove odlaska na sjednice, a ne 5.000 do 7.000 KM kao sada;
  • koji nisu spremni kod notara prije izbora ovjeriti Izjavu o pristanku na zvanično dvostruko veću platu u BiH i ništa više.

Nakon što je ovaj tekst pročitao moj komšija, inače poljoprivrednik, doslovno mi je rekao: „Znaš, svi oni obećavaju i lažu narod. Vjeruj, ja ću glasati za onoga koji javno kaže da mu je isključivi cilj poslaničko mjesto, visoka plata u debeloj hladovini i ništa više. Bar će biti iskren“! (*)