Izjava predsjednika HDZ BiH, Dragana Čovića, da je Uprava za indirektno oporezivanje BiH hrvatska i da o tome nema šta da se priča, zaprepastila me kao čovjeka. Otkuda ovom grobaru mnoštva firmi u Hercegovini hrabrosti da ovo kaže? Ko mu to dopušta i zašto? Gdje mu je materijalno uporište za ovakvu izjavu? Dokle će trošiti novac bosanske, pretežno bošnjačke sirotinje, a pričati o „europskom putu“ BiH u društvu sa Dodikom, ali preko Moskve i lagati o ugroženosti njegovog naroda?

Piše: prof. dr. Husein Muratović

Prije odgovora na postavljena pitanja, navodim slijedeće:

Kombinat Aluminija Mostar Čovićevi kadrovi zavalili su za oko 400 miliona KM. Zašto o tome šute Čović i njegovi finansijski mešetari? Jesu li se zabavili brojanjem novaca dobijenih po osnovu nagrada i bonusa u iznosu oko 600 hiljada KM u prvoj polovini 2019. godine, dok su radnike poslali na biro rada?

Neto dobit Eroneta Mostar za 2019. godinu iznosila je 0 (nula), tako da je Federacija BiH po osnovu dividende ovog javnog preduzeća imala prihode-nula!

Aerodrom Mostar, kao javno preduzeće, poslovao je sa gubitkom.

Hrvatske pošte Mostar u 2019.ostvarile su neto dobit u iznosu 149.760 KM.

Elektroprivreda HZ HB ostvarila je dobit u 2019. godini u iznosu od 2.472.422 KM.

Hercegbosanske šume ostvarile su gubitak u 2019. godini od 1.061.234 KM.

Prebijeno stanje dobiti i gubitka pet subjekata, a bez Aluminija, iznosi 1.561.182 KM.

Istovjetna preduzeća sa prefiksom bosanski, bez dobiti šumskih preduzeća, ostvarila su neto dobit 92.500.145 KM. Dakle, potencijalna uplata u budžet Federacije Čovićivih gospodarstvenika u 2019. godini iznosi svega 2,67% (2.472.422: 92.500.145). Na osnovu ovih podataka vidi se sva drskost, ali i razlozi zašto Čović hoće da pod kontrolom drži sve finansije. Jer, njegovi (HDZ-ovi) ljudu su na čelu Ministarstva finansija BiH (Bevanda), Ministarstva finansija Federacije (Miličević) i Uprave za indirektno oporezivanje BiH (Džakula).

Pažljivi čitalac može se zapitati čemu ova navođenja. Odgovor je jasan i čobanu na Vlašiću, ali ne i kreatorima bošnjačke makroekonomske politike. Sigurno se pitate zašto izvodim ovako grub zaključak. Odgovor je vrlo jednostavan. Bošnjački kadrovici nikako da shvate da je svaka politika koja se ne zasniva na novcu isprazna priča. Meni i svakom dobronamjernom Bosancu poznate su krajnje namjere Čovića i Dodika: to je rasturanje Države BiH, odnosno pripajanje jednog njenog dijela Hrvatskoj, a drugog Srbiji. Međutim, ono što mene muči, jeste pitanje koji je krajnji cilj bošnjačke politike? Znam da će većina bošnjačkih političara na vlasti reći da je to jedinstvena i cjelovita Država BiH. To što je ona podijeljena i nejedinstvena, ne smeta im. Sada slijedi ključno pitanje: zašto se rasturačima Države daje najvažnija ekonomsko-politička poluga-novac?! Naime, ja sam u julu 2018. godine upozorio Vijeće ministara BiH, Vladu Federacije, Centralnu banku BiH i predsjednike najvažnijih probosanskih stranaka da se ne dopusti zaduživanje RS po osnovu euro obveznica u iznosu od 300 miliona eura na Bečkoj berzi, jer će posljedice zaduženja snositi cijela Država. Naime, Dodik se tada nije mogao više zadužiti na domaćem finansijskom tržištu (zbog rizičnosti), pa se imperativno morao usmjeriti na inostrano finansijsko tržište. Međutim, za ovo mu je trebala saglasnost ministra finansija Bevande, koju je dobio prije nego što je sa njim popio kafu, što sam i očekivao. Ali, nisam očekivao da će mu saglasnost ekspresno dati guverner Centralne banke BiH, Softić. Ipak sam se prevario. Dodik je dobio i tu saglasnost i prodajući euro obveznice na Bečkoj berzi (ruskom oligarhu) spasio se od bankrota. Sami zaključite ko mu je pružio konopac za spašavanje i zbog čega!

Pri raspodjeli kreditnih sredstava od MMF u iznosu od 330 miliona eura, čelnik Bošnjaka Dodiku velikodušno poklanja oko 30-tak miliona (pod izgovorom „oni su u većem problemu“). Ko ga je ovlastio za ovo ustupanje? Zašto je odluka o raspodjeli sredstava po ovom kreditu izmještena iz institucija Države i prepuštena trojici ljudi?! Zar Bošnjaci ne shvataju da se Država brani u njenim institucijama?! Nadalje, kako je moguće da entitet RS po osnovu indirektnih poreza (carina, PDV i akciza) prošle godine na račun Federacije dobije 780 miliona KM?! Čime se rukovodilo Fiskalno vijeće BiH? Znate li ko je u Fiskalnom vijeću u ime Bošnjaka pristao na ovo? Ukucajte na guglu, pa ćete saznati ko je i ovdje brao maline!

Pri raspodjeli prihoda od indirektnih poreza očigledno je da je Federacija nerazumno oštećena od strane RS. Nakon toga, u Federaciji slijedi još jedna nepovoljnost za Bošnjake pri raspodjeli javnih prihoda: odnos uplata i isplata na i sa Jedinstvenog računa indirektnih poreza kantonima sa Čovićevom većinom. Neću iznijeti podatke. Neka ih čitaoci sami nađu na Internetu.

Nakon navedenih nekoliko podataka o greškama i kukavičluku bošnjačkih političara pred rasturačima Države, javno postavljam pitanja:

ko je Bošnjake doveo u ovakvo tešku poziciju i zašto?

zašto Bošnjaci ne stoje na stanovištu da se samo poštuju zakoni Države i usvojeni kriteriji raspodjele javnih prihoda, a prihvataju vaninstitucionalni dogovor trojke?

zašto Bošnjaci ne igraju sa stručno najjačim, moralnim i hrabrim igračima?

zašto je Dom naroda velikodušno prepušten Dodiku i Čoviću i time im dat ključ za bravu koja se zove zaključavanje BiH?

Ja se zalažem za BiH kao državu ravnopravnih naroda i građana, ali da Bošnjaci ne budu drastično oštećeni u najvažnijem domenu-novcu. Da bih dokazao kako koncipirati i provoditi monetarnu politiku, koja bi bila u funkciji ne samo monetarne stabilnosti, već i bržeg privrednog rasta i zaposlenosti, obradio sam i izdao univerzitetski udžbenik „Centralno bankarstvo“. Budući da javni dug ubrzano raste zbog prevelikog rasta neproduktivne (lične) javne potrošnje, obradio sam udžbenik „Javni dug, poluga savremenih finansija“ i u njemu elaborirao i praktično kvantifikovao gdje su granice ovoga duga, gdje upotrebljavati sredstva dobijena po osnovu ovoga duga i kako odgovorno upravljati javnim dugom BiH. S obzirom da je previsoka neproduktivna javna potrošnja rak-rana naše privrede i da se ona mora redukovati za 20%, efekte ove potrošnje obradio u udžbeniku „Efekti javne potrošnje na privredu BiH“, gdje sam matematički (statističko-kolerativnom analizom) egzaktno utvrdio da ukupna javna potrošnja može maksimalno iznosti 36% vrijednosti BDP-a i da je sve preko toga nemoralna, hazarderska politika. Dakle, obradom ovih udžbenika, isključivo na osnovu zvaničnih podataka, egzaktno sam ustanovio koliko treba da godišnje raste novčana masa i u koje namjene da se upotrebljava, gdje su granice javnog zaduženja i granice javne potrošnje u odnosu prema bruto društvenom proizvodu. Sve ovo dostavio sam odgovornim ljudima za makroekonomsku politiku BiH. (*)