Sead Alić

Ključna osoba ostatka imperijalne srpske politike na Balkanu u nekoliko je rečenica svog slavljeničkog govora u povodu proslave samoproglašenog neustavnog dana svog manjinskog entiteta – izazvao Evropu i Ameriku, odluke Haškog suda, historijske činjenice, zdravi ljudski razum, pa i Visokog predstavnika (koji se zasad čini visokim samo po tome što ima visok prag toleriranja srpske verbalne agresije koja je nastavak ratnih operacija).

Manjinski entitet se pred očima Evrope i svijeta igra sa cjelovitošću Bosne i Hercegovine. No još više i još gore, igra se ponovnog najavljivanja rata. Igra se slavljenja zločinaca koji su istrijebili ili protjerali najveći broj Bošnjaka i Hrvata iz velikog dijela Bosne i Hercegovine. Taj dio, opustošen, silovan, poklan, protjeran, pobijen i zatrpavan u masovne grobnice  sada se poistovjećuje s vlastitom zemljom, s državom za koju je jedna generacija „ugrozila svoj pojedinačni i porodični standard i svoj komoditet“.

Može li bezobzirnije, bezobraznije, provokativnije, nemoralnije, licemjernije, nerazumnije…?

Otvoreno se slave osobe koje su osuđene na hiljadu godina zatvora. Slavi se politika koja je provodila ideju etničkog čišćenja i genocida. Slavi se religijska hijerarhija koja je blagoslovila oružje i krstaške ratnike na njihovom putu svakodnevnog ubijanja islama u bosanskohercegovačkom Jeruzalemu i ljude islama po Bosni i Hercegovini. Slavi se ideja poklane i silovane države koju sada treba pripojiti imperijalnoj matrici jer će se tako trajno skriti grobnice, a imperijalna politika će dobiti svoje opravdanje. Slavi se narod koji živi u strahu od svoje vlastite političke garniture…

„Šta je normalnije nego voliti svoj narod“? pita se glasnogovornik imperija na zalasku u svom svečanom govoru. Da je to netko drugi pitao moglo bi mu se reći da je od toga normalnije voljeti svoj narod ali i druga ljudska bića, druge nacije, komšije i susjede. Ljubav prema vlastitom narodu ne isključuje ljubav prema Čovjeku kao takvom. Takva isključivost postoji samo u potpuno bolesnim društvima koja je povijest osudila kao fašističke i nacističke tvorevine. No, nema se kome takvo što reći jer glasnogovornik novoga rata računa na Velikog brata i sukob svjetskih razmjera. Osobi koja svoju nerazumnost skriva iza mogućnosti novog svjetskog rata nema se što reći.

Glasnogovorniku zla smeta što se narod kojemu se nakalemio na vrh naziva „bosanskim Srbima“. Linija je to uspostavljanja jedinstvenog srpskog sveta koji će se u ime kršćanstva boriti protiv islama u Europi. Zato je važno Bošnjake nazivati samo i isključivo muslimanima, a protestirati protiv imena bosanski Srbi. Šibicarska je to kvazipolitička igra na koju nasjedaju mediji uvijek željni senzacija i gluposti političara.

Glavni čovjek manjinskog entiteta ponosan je na ljude koji su danas „po belosvetskim zatvorima“. Vjerojatno je ponosan i na silovanja, mučenja, ubijanja, na masovne grobnice. Biti ponosan na naredbodavce i egzekutore znači biti ponosan i na ono što je učinjeno. A učinjen je najveći zločin nakon drugog svjetskog rata u Evropi. Biti ponosan na naredbodavce i egzekutore po zatvorima znači biti ponosan na fašističku i nacionalističku ideju jedinstva krvi, vjere i tla. To znači biti ponosnim na ubojice, silovatelje, koljače, pse rata, vikend ubojice i sve slične izrode ljudskoga roda.

Glasnogovornik srpskog sveta i pripojenja dijela Bosne i Hercegovine Srbiji svodi problem naredbodavaca i egzekutora genocida na njihovu „porodičnu i ličnu tragediju“. Dakle hiljade i hiljade pobijenih ljudi ponekad na najsvirepiji način, desetine i desetine hiljada protjeranih Bošnjaka i Hrvata – stvorili su problem danas zatvorenim zločincima jer ti ljudi danas nisu sa svojim porodicama i danas nisu u mogućnosti ovako javno slaviti zlo pomoću kojeg su „čistili“ teren od ljudi koji Boga nazivaju i slave drukčije od pravoslavnih vjernika i Srba općenito.

Tvorci ideje i egzekutori zla provođenog za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, dakle od evropskog i svjetskog prava osuđeni zločinci, za glasnogovornika širenja Srbije na teritorij Bosne i Hercegovine su – mučenici. Ne može nažalost reći heroji jer ne bi bilo u skladu s najnižim standardima civiliziranog svijeta ili najvišom razinom toleriranja govora mržnje. Zato se bira religijski diskurs. Oni su mučenici.

Ljudi koji su klali, mučili, ubijali – oni su danas mučenici!?

Nemuslimani i Nehrvati, koji su pokušali istrijebiti Nesrbe iz velikog dijela Bosne i Hercegovine – danas su mučenici.

Ubojice koje je suvremeni svijet osudio kao zločince koji su svojom politikom jedan narod dovukli do genocida – oni su danas mučenici.

Niže ne može. Zlo se svojom glupošću i licemjerjem smije u lice Europi…

Ako Visoki predstavnik i dopušta da se igra ponižavanja islama u Bosni i Hercegovini nastavlja sve snažnijim tempom, sada i uz vojne jedinice u samom Sarajevu, onda je to znak da se pripremaju nove još veće nesreće. Ali visoki bi predstavnik morao znati da nisu u pitanju samo bosanskohercegovački muslimani, Bošnjaci. U pitanju je evropsko građansko društvo, dolazak Putina u srce Europe, lagano kuhanje demokracije dok jednog dana umorna demokracija ne shvati da je poput marketinške žabe – skuhana.

Mnogi sugeriraju ignoriranje provokacije od strane slijepih vođa manjinskog entiteta. Možda bi puno snažnije trebalo zagovarati zabranu provokacije najave odcjepljenja u gradu koji je već dovoljno patio i dovoljno ubijan.

Visoki predstavniče, podignite čelo. Čovjek je biće koje bi trebalo hodati uspravno. (*)