Ko koga ovdje handri
-Nažalost, morate znati, mi imamo jako puno protivnika razvoja koji vrlo aktivno rade, i u svojim redovima, mi imamo, znamo tačno centre u kojima se nalaze a postoje pipci i u Velikoj Kladuši koji nisu za potcjeniti. Međutim, mi to možemo savladati, ja ne mislim da nas može bilo ko spriječiti da ostvarimo konačne rezultate, kazao je prije nekoliko dana načelnik Općine Velika Klauša Fikret Abdić, na sastanku sa predstavnicima mjesnih zajednica kojima je govorio o svom viđenju razvoja poljoprivrede i sela. Na tom sastanku načelnik je “dizao u nebesa” projekt novoosnovane poljoprivredne zadruge. 
Naravno, projektom zaglupljivanja Kladuščana zabranama da budu informirani iz nezavisnih izvora, jer zbog zabrana nezavisni mediji ne prisustvuju takvim i sličnim događajima, moglo se tako govoriti o tom i sličnim projektima. Bezidejna vlast, a Velika Kladuša zapravo vlasti nema već dvije godine, svoje nesnalaženje i nemoć pronalazi u izmišljenim dnevnim krivcima, a to su u velikokladuškom slučaju protivnici njenog razvoja i kvazi novinari ili novinarčići. Iako ih, kako tvrdi općinski načelnik, a gotovo svakodnevno ponavljaju i svi njegovi saradnici, ima puno još nije spomenuto niti jedno ime. Dakle, protivnici razvoja Velike Kladuše su bezimeni Kladuščani a to znači da niti ne postoje. Zato valja postaviti pitanje: “ko koga ovdje handri”?
Naravno da protivnika razvoja u Velikoj Kladuši nema, a ako neko smatra da ih ima, treba ih imenovati a evo kao urednik u jednom ozbiljnom mediju nudim medijski prostor za objavu njihovih imena. U namjeri da imamo barem jednog takvog imenovanog, planirao sam ponuditi svoje ime kao prvo. Kada sam ovu ideju spomenuo Borisu Horvatu (Miral) u kameru mi je rekao da to ne mogu biti ja već da je on najveći protivnik razvoja Velike Kladuše. Neki dan nakon mog novinarskog obilaska plantaže kestena, u koju je utrošeno brdo para, a rezultat bliže nuli nego jedinici, (slijedi reportaža) susretnem Ramu Hušidića, predsjednika Udruženja Lovačka organizacija “Velika Kladuša” i slučajno spomenem što i Horvatu. -Ne, nisi ti, ja sam najveći protivnik razvoja Velike Kladuše. Znači, protivnika razvoja Velike Kladuše ipak ima, i otimaju se koji će biti najveći, ali su to sve uspješni ljudi, u društvu poznati i priznati i oni koji misle svojom glavom. I na kraju, oni koji ovdje žive, a ne u Europskoj uniji, i koji su svoje porodice ovdje zadržali i svoj biznis vlastitim sredstvima ovdje razvili. Dakle, nema nikakve sumnje da su protivnici razvoja Velike Kladuše, naravno po tumačenjma općinskog načelnika i predsjednice Laburističke stranke Elvire Abdić Jelenović, svi oni Kladuščani koji misle svojom glavom, koji ne idu po pamet u njihove kabinete i koji bez dlake na jeziku govore ono što, kada i gdje treba govoriti. No da se ne zezamo, jer i ptice na grani znaju o čemu se ovdje radi. Drugom prilikom o famoznoj zadruzi, plantaži kestena…
Korisnije je nešto kazati o Kladuščanima, koji sve opisano svojim očima gledaju, “uživaju” i ništa ne poduzimaju pa na taj način učestvuju. Nisu aktivni ili vrlo malo, a oni koji su aktivni protivnici su, zamislite, vlastitog razvoja. Jest da je to malo čudno i nestvarno, ali ako tako kaže vlast, treba vjerovati jer to je demokratija. A demokratija nije ništa drugo do vladavina rulje gdje 51 posto ljudi može uzeti prava 49 posto drugih (Thomas Jefferson)! U ime svih demokratskih budala, hvala na takvoj demokratiji!
Aktivnim Kladuščanima smatraju se građani kojima je stalo do njihove lokalne zajednice i mjesta u kojem žive. To su građani koji aktivno preuzimajući odgovornost i inicijativu u području od javnog interesa i žele potaknuti pozitivne promjene svojim djelovanjem i iznošenjem svog mišljenja. Oni svojim sudjelovanjem, mogu pomoći pri odlučivanju te utjecati na niz stvari, uključujući i kako se vode poslovi u organu uprave lokalne zajednice, što se i kako financira, šta će se graditi… Aktivni građani mogu puno toga, naravno, ali tamo negdje, u Velikoj Kladuši ne mogu ili vrlo teško jer je građanski aktivizam na veoma niskom nivou odnosno njihov aktivizam se tumači kao opstrukcija razvoja. Jedan istaknuti bh „aktivista“, pisac i novinar, kazao je kako niko u Bosni nema ono što ima Velika Kladuša. Mislio je na Bilten za društvena kretanja i Koncept “Unaprijedimo Kladušu zajedno”! Ovaj Koncept kroz svojih dosadašnjih devet brojeva upravo je nudio moguća rješenja i odgovore na brojne dileme o načinima i oblicima uključivanja građana u korisne aktivnosti za dobrobit lokalne zajednice. I pored činjenice što Koncept dobiva takve ocjene i karakteristike te što je nezaobilazna tema velikokladuške laičke i nelaičke javnosti, on je od predstavnika vlasti shvaćen kao atak na njihov rad i način kako vladaju lokalnom zajednicom. Tako na sceni već nekoliko godina pratimo dva suprostavljena koncepta: “Unaprijedimo Kladušu zajedno” i Koncept vladavine koji Veliku Kladušu vodi njenom nazadovanju. Na žalost, ovaj drugi Koncept, iako neprihvaćen i neshvaćen od strane građana, bilježi tendenciju stalnog rasta, dakle nazadovanja. Dokle? Pa valjda dok jednog dana građani ne shvate da su oni sami kreatori svoje sudbine, uslova življenja i bolje budućnosti u svojoj lokalnoj zajednici. (Do)sadašnji posrednički način preko predstavnika u zakonodavnoj (vijećnici) i izvršnoj vlasti očito ne štima, ne daje rezultate, jer predstavnici građana svoju ulogu debelo zloupotrebljavaju, i rade isključivo za svoj interes, a građanima šta ostane, i pozicija koje nema, i opozicija koja kukavički ćuti!
Upravo građanski aktivizam i veće uključivanje građana su načini kako promijeniti takvo nesnošljivo stanje. Ako se pitate kako se uključiti i postati aktivni građanin, ima više odgovora i načina na koji sami sebi mogu pomoći. I ne treba se pri tom plašiti optužbi “izdajnika” jer drugi niko umjesto Kladuščana neće to učiniti niti je dužan da čini. Niti jedno pravo građanima nije „palo s’ neba“. Za njega se nekad neko borio i izborio. Kada bi Kladuščani samo inzistirali da vlast provodi zakone, vlastite odluke i propise, puno bi toga izgledalo drugačije. To bar nije teško i ne zahtijeva puno aktivizma. Najjednostavniji i najdjelotvorniji način je korištenje Zakona o pristupu informacijama. Postoje, naravno, i drugi načini. Moguće je postavljati pitanja preko lokalnih javnih tijela (poput općinskog vijeća) te sudjelujući u upitnicima i konzultacijama, javnim raspravama, sudjelujući na sastancima mjesnih zajednica ili jednostavno javnim postavljanjem pitanja. Danas je također moguće podijeliti svoja promišljanja ili ideje i na društvenim mrežama. Može se vršiti pritisak na općinsko vijeće ili načelnika i njegov kabinet sudjelujući u nekoj direktnoj akciji. Peticija može biti jedan od načina da se izrazi zabrinutost i prikupi podrška, pa i protesti poput onih 2014. godine. Moguće je pomoći ili dati savjet javnoj službi ili udruženju, ili postati općinski vijećnik i učestvovati u donošenju odluka koje utječu na lokalnu zajednicu. Članovi neformalne grupe okupljene oko Koncepta “Unaprijedimo Kladušu zajedno” učestvuju u različitim aktivnostima sa slobodno mislećim Kladuščanima. Te aktivnosti kreću se od međusobnih razgovora „face to face“, do zajedničkih sastanaka, radnih doručaka, a popis preostalih načina ide u nedogled.
Zašto postati aktivan građanin?
Biti aktivan građanima omogućuje da čine razliku u svojoj lokalnoj zajednici. Mogu iskazati svoje ideje i uvjerenja, te na taj način pomoći društvu ili pojedincu. Tako će dobiti niz drugih pogodnosti, kao što su daljnje razvijanje vlastitih vještina i znanja, poboljšanje mogućnost zapošljavanja i upoznavanje novih ljudi. Različiti modeli aktivnog građanstva zahtijevaju različite količine vremena i zato treba odabrati ulogu ovisno o vremenu kojeg građani imaju na raspolaganju. Aktivnim radom u zajednici pomažu stvaranju mjesta u kojem je dobro živjeti i odgajati svoju djecu (i po cijenu da vas nazivaju protivnicima razvoja). Međutim, perspektive građanskog aktivizma u Velikoj Kladuši su sumorne i dugo će trebati čekati, a ne dočekati, da život ljepšim i povoljnijim Kladuščanima učini neko drugi. Ovo spomenuto je način kako izgraditi modernu, demokratsku lokalnu zajednicu čiji rezultat može biti samo dugogodišnja i uporna borba za uspostavljanje načina na koji se najviša vlast ostvaruje, a zatim i „pretače“ u konkretne mehanizme i instrumente za upravljanje zajednicom. Ta borba bi dovela do toga da se u savremenoj lokalnoj zajednici za nosioca najviše vlasti proglase građani, a to načelo suvereniteta građana ugrađeno je, ne zaboravimo to, u ustave demokratskih država kao jedan od osnovnih principa. S druge strane, efikasnost donošenja odluka i upravljanja zajednicom na lokalnom nivou već spomenutim posrednim putem preko izabranih predstavnika-vijećnika, bila bi kud i kamo kvalitetnija jer bi tada funkcionirao korektivni faktor demokratskog procesa.
Građanski aktivizam u velikoj mjeri je zbog dugogodišnje tranzicije, političke konfuzije i ekonomske krize izgubio mnogo od važnosti koju je trebao imati. Na žalost, saznanja članova Partnerske grupe okupljene oko Koncepta “Unaprijedimo Kladušu zajedno” pokazuju da veliki broj Kladuščana građanski aktivizam, odnosno aktivnost u društvenom i političkom životu, vidi kao uzaludno trošenje energije i smatra da to ne može donijeti bilo kakve efekte. Ovakav stav veoma je zabrinjavajući, posebno imajući u vidu način funkcioniranja vlasti kako u Velikoj Kladuši, tako i u ostalim lokalnim zajednicama ili na nacionalnom nivou. Partnerska grupa svoje lokalne vlasti opisuje sistemom bez sistema koji predstavlja plodno tlo za različite oblike zloupotrebe vlasti, od nepotizma do korupcije. U ovom sistemu bez sistema najbolje se i jedino snalaze oni na vlasti, dok oni zbog kojih i za koje ta vlast postoji, odnosno građani i građanke, trpe njene posljedice. Nakon što su se različite vrste kritika ovakvog stanja kroz dosadašnje brojeve Biltena pokazale kao jalove, ovim osvrtom želimo da postavimo pitanje da li građanski aktivizam ima kapacitet da bude korektivni mehanizam lokalne vlasti? Koje su forme neposrednog učešća u funkcioniranju lokalne zajednice nama dostupne, koje su njihove mane, a koje su prednosti? Da li je on, kao forma neposrednog učešća u funkcioniranju lokalnih zajednica moguć nakon 20 godina njegovog degradiranja i svjesnog političkog zatiranja? Da li možemo govoriti o perspektivama njegovog razvoja i da li je za njegovu djelotvornost bitan kvantitet ili kontinuitet? U priloženom video zapisu možemo pogledati još jedan od mogućih načina građanskog aktivizma, doduše, nepopularan ali može biti djelotvoran. U video zapisu su inserti februarskih protesta u Velikoj Kladuši 2014. godine. Esad ŠABANAGIĆ