Piše: prof. dr. Husein Muratović
Iako pažljivo pratim nastupe i obećanja stranačkih kandidata za lokalne izbore, ni kod jedne stranke, niti kandidata, nisam primjetio da kaže: ljudi, da bi stanje u lokalnoj zajednici, odnosno u BiH, pokrenuli na bolje, moramo učiniti slijedeće:
- biti vijećnici bez paušala, dakle amateri,
- smanjiti neproduktivnu javnu potrošnju na nivo ishodišta kvalitete njenih učinaka, dakle, smanjiti je najmanje za 20% na lokalnom, odnosno na 36% vrijednosti bruto društvenog proizvoda na nivou Države,
- promijeniti strukturu javne potrošnje u korist one produktivnog karaktera,
- prestati pričati o kojekakvim projektima i projektićima koji se ne realizuju kao prioritetni u općinama, već kao sredstvo za farbanje uspješnosti stranačke poilitike, i
- ljudima reći koje projekte će stranka realizovati iz vanbudžetskih sredstava (Predpristupnih fondova EU, IBRD-a, inostranih fondova, različitih modaliteta priliva inostranog kapitala i sl.), sa kojim ljudima i u kojim rokovima.
Budući da naprijed navedenog nema, već da se začešljani kandidati turkaju na banderama bez bilo kakvog reda i ukusa, vrijedi citirati rahmetli Mešu Selimovića, koji je svojevremeno napisao: „Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost“. Da se ne bih pogrešno shvatio, ne mislim da su svi kandidati na listama ulizice i da podliježu kvalifikatima kojima ih je označio veliki književnik, ali po načinu i sadržaju javnih nastupa očigledno je da su većina njih na listama upravo zbog uhljebljenja.
S obzirom da valja birati između ponuđenog 15. novembra, postavlja se pitanje: kako prepoznati uhljebe i ulizice s obzirom da o tome nije provedeno nikakvo istraživanje, dati zaključci su varljivi bez obzira ko ih dao. Budući da nemam ni gospodara (nalogodavca), ni obavezu da bilo kom ugađam, potrudio sam se biti realan u davanju atributa koji oslikavaju skupinu ovih ljudu, koliko je to moguće. Ono što karakteriše ovu skupinu ljudi (uhljeba) je slijedeće:
- okupljaju se ne samo organizovano, već i instiktivno,
- građane bombarduju ispraznim frazama i floskulama,
- sve više i sve glasnije pričaju o onome što ne znaju,
- napadno se pozivaju na vjeru i patriotizam,
- temeljito kriju da su tu radi uhljebljenja,
- imaju veliku potrebu da se dive stranačkim vođama i gazdama koji ih finansiraju našim novcem, maznutim preko dogovorenih tendera,
- „ljubazno“ ljude pozdravljaju čak na daljinski,
- nerad lako podnose, što se vidi po fotografijama na banderama, gdje ni jedan od njih u ruci ne drži lopatu, sjekiru, motiku, uređuje voćnjak, ore zemlju, čuva stado i sl.
Stara mudrost kaže da nema posljedica bez uzroka. Posljedice ovakvih ponašanja je prodaja budućnosti ove Zemlje. Pitanje: da li budućnost i njihove djece vrijedi samo 500 KM paušala? Znaju li da pametniji i obrazovaniji od njih hodaju bez posla i odlaze u inostranstvo ili hoće da saznaju da ima i gorih od njih. Teško!
Kako je teret neproizvodne javne potrošnje sve teži (živimo na dug), to je i bliži dan kada ćemo bankrotirati. Tada, nažalost, neće biti važno što je većina njih na načelnička i vijećnička mjesta došla služeći se nepoštenim sredstvima. Isto tako, neće biti od koristi kukanje nas birača da su nas u katastrofalno stanje doveli ulizice i uhljebi. Jer, „pameti“ smo došli onda kada nam ona više nije od koristi!
Dana, 11.11.2020. godine. (*)