Kako Ustvni sud BiH svojim odlukama i pogrešnim tumačenjima odluka Evropskog suda u saradnji sa vladom USK-a podstiče neodgovornost, korupciju i kriminal
Prof. dr. Nedžad Bašić
Više od 20 godina traje samovolja vlade USK-a sa kojom se ignorira izvršenje pravosnažnih sudskih odluka po kojima je obavezana da isplati novčana potrživanja svojih penzionisanih učitelja, otpuštenih radnika, prevarenih seljaka kojima je uništena imovina i njihov težak život zahvaljujući nezakonitom i samovoljnom ponašanju raznih direktora budžetskih/državnih firmi i ustanova, kojima ta ista Vlada obezbjeđuje basnoslovne godišnje budžete iz kojih se financira njihova samovolja i kriminal. Hajka i pljačka sirotinje od lokalnih predatora zahvatila je Krajinu od Bihaća, Cazina, Bosanske Krupe, Petrovca, Sanskog Mosta pa sve do Velike Kladuše, kao nikad do sad.
Prije nekoliko mjeseci nad krajiškim penzionisanim učiteljima, otpuštenim radnicima i prevarenim seljacima nebo Krajine ponovo se je smračilo i postalo crnje nego ikad do sad. Nada je uskraćena i tamo gdje je nesrećni Krajišnik vjerovao da postoji pravda. Naivno ali stoički je vjerovao u sud, u državu, kako je to on vjekovima doživljavao. Ovoga puta i tu je prevaren.
Ustavni sud BiH odaslao je ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU kojom se penzionisanim krajiškim učiteljima, otpuštenim radnicima i prevarenim seljacima, šalje ferman o nedopustivosti njihovog bezobrazluka da se obraćaju ovom visokom pravnom domu koji nema vremena ni rahatluka da raspravlja o takvim njihovim tričarijama i besmislicama, kada je već o tome imao vremena da raspravlja bezposleni Evropski sud u slučaju Ukrajine, upućujući ih da dobro prouče Ukrajinski pravni sistem. Poruka koja stiže od Visokog vijeća Vrhovnog Suda BiH, kojim je presjedavao sudac Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, je stroga, jasna, bolna i ne trpi nakakav prigovor: svi prevareni, poniženi i prezreni imaju da se obrate onom koji ih je prevario i da uz poniznost i najviše poštovanje prema njima, kako i dolikuje kad se obraćate narodnoj vlasti, prihvate rješenje koja im ta vlast nudi, pod uslovom da prežive. A njima nikako više da se obraćaju, posebno ne u vrijeme godišnjih odmora. A Krajišnik kao Krajišnik: uvijek tih, ponizan i spreman da sluša vlast, uputi se na pregovore onom koji ga je prevario i učinio mu ionako težak i mučan život još težim i mučnijim. Vrata vlade USK-a bila su širom otvorena a na njima ih je čekao nasmijani i na prvi pogled dobroćudni kerber, ni manje ni više nego predsjednik vlade USK-a Mustafa Ružnić. 
Ta dobrodošlica i dobroćudnost predsjednika nekako ohrabri ovu krajišku sirotinju, upustiše se u fini razgovor kao sa pravim krajiškim domaćinom koji im ponudi ugovor o nagodbi o njihovim sudski priznatim potraživanjima. Objasni predsjednik Ružnić, na fin i pristojan način, sve nevolje njegove vlade ako bi vratio sve ono što je od ove sirotinja oteto i što im je sud rekao da imaju pravo dobiti. Ne može se sporiti da naš predsjednik vlade nije fin i slatkoriječiv bio u početku razgovora kada sirotinjska raja prihvati da ne traži kamatu na ono što joj je ukradeno od vlasti. Ko biva odriče se od toga u korist svoje države. Vidi slatkorječivi predsjednik da se tu još nešto može odguliti od ove sirotinje pa joj predloži da se odrekne još 10% od glavnice duga, kako bi se pokrili još nekih troškovi raskalašnosti i trošaluka skloni brojnih ministara, direktora, rektora i dekana. I tu nekako predsjednik napravi širok i blag osmijeh što nekako otkravi ukočena lica sirotinjer, i ona prista i na to. Ali kad im predloži blagorodni Ružnić predsjednik vlade USK-a da se odreknu i naplate visokih parničnih troškova koje su platili raznim korumpiranim advokatima, ili da čekaju još 40 godina, pod uslovom ako ovakva BiH preživi do tad, krajiška sirotinja napokon shvati da je ponovo prevarena ne samo od predsjednika Ružnića već i od Visokog Vijeća Ustavnog suda BiH kojem je predsjedavao sudac Zlatko M. Knežević, a sudili sudci Mato Tadić i Mirsad Ćeman , Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić.
Prevarena i izigrana od svoje države, od najvišeg Suda u koji su vjerovali i poštovali ga, krajiška sirotinja napokon shvati da nema života za nju u ovoj državi koju vode razni Ružnići, Kneževići, Tadići, Ćemani, Simovići, Palavrići i brojni drugi njima slični a koji imaju zakonito pravo pljačkati, otimati i uništavati sirotinju, činiti je poniženom i obespravljenom, i to bez ikakvog zakonskog ograničenja i morala. A potrebno je samo malo zdrave pameti i morala pa da ova zemlja postane zemlja dobrih i poštenih ljudi, ugodnog i zdravog života za sve. A to su mogli učiniti, možda ne Ružnić, ali sudsko Visoko Vijeće Ustavnog Suda BiH sigurno da. Samo da je svojom odlukom obavezalo Ružnića, predsjednika vlade USK-a, da za sudski dosuđeni iznos štete umanji budžet onim državnim firmama i institucijama koje su nezakonito prouzrokovale dosuđenu štetu, što je on i morao uraditi, nastala potraživanja na osnovu sudskih presuda odmah su mogla biti isplaćena i penzionisani učitelji, nezakonito otpuštni rasdnici, prevareni seljaci ne bi prolazili kroz ovakvu životnu kalvariju i golgotu u svojoj državi. I ono što je još bitnije: više bi vjerovali u državu BiH i više bi je voljeli. Ovako, odluka Visokog Sudskog Vijeća Ustavnog suda BiH dodatno je ohrabrila neodgovornost i kriminal u državnim firmama, institucijama i organizacijama, čijima je direktorima, rektorima, dekanima poslat signal od Ružnića i Visokog Sudskog Vijeća Ustavnog suda BiH da mogu slobodna da nastave sa kriminalom i pljačkom naroda.
I ne treba ići dalje od ove Odluke Visokog Sudskog Vijeća BiH da bi se moglo jasno vidjeti kako se svjesno ili nesvjesno, namjerno ili ne namjerno, stvara uspješna kriminalna kohabitacija između raznih nižih i viših državnih zakonodavnih, izvršnih i sudskih institucija, sudaca, predsjednika vlada, ministara, direktora , rektora… a sve to na putu rušenja i skrnavljenja onog što je ostalo od ove nesrećne zemlje. Sve dok te neshvate Krajišnici i ostali i ne otkažu poslušnost da glasaju i biraju takve kao što je Ružnić i njemu slični, vladaće haos i bezakonje ovom zemljom, i oni će je razarati i to sve uz dobroćudan osmjeh i uz aktivnu podršku raznih sudaca kao što su Kneževići, Tadići, Ćemani, Galići, Simović i Palavrići. (*)