Profesor u kopačkama
US Soccer Education, u saradnji sa partnerom „College ID ME“, organizuje dva četverodnevna kampa za mlade talentovane bosanskohercegovačke fudbalere i fudbalerke u dobi od 15 do 20 godina. Vodeći skaut bit će „profesor u kopačkama“ Nenad Vidaković, bivši bek FK „Sarajevo“ i NK „Čelik“. Mnogi ljubitelji fudbala u bivšoj Jugoslaviji sigurno se sjećaju beskompromisnog lijevog beka FK „Sarajevo“ i NK „Čelik“ Nenada Vidakovića. Ipak, za onu noviju generaciju ljubitelja fudbala zamolili smo Nenada da kratko predstavi svoju igračku i trenersku karijeru.
–Pa za one koji ne znaju, rođen sam 1957. godine u Sarajevu i od kada sam prohodao bio sam vezan za loptu. Naravno, počeo sam trenirati u FK „Sarajevo“ i za koševskog prvoligaša sam na poziciji lijevog beka profesionalno igrao od 1975-1982. Prije toga tri godine sam bio standardni član juniorske ekipe, sa kojom smo u Beogradu osvojili Kup Jugoslavije (prvi put u istoriji kluba 1975.). Pored mene u toj u generaciji su još igrali: Vitomir Pavlić, Marko Jovetić, Aleksandar Tomić, Radomir Kenić, Nihad Milak, Abdel Bešović, Nenad Popović, Sead Hodžić, Hajrudin Buljetović, Predrag Pašić, Mirsad Šantić, Dino Hamzić, Ferid Radeljaš, Dejan Golub i Mirza Kapetanović. Tim je s klupe predvodio trener Marko Bilić. Tada smo pobijedli vršnjake iz skopskog Vardara. Nakon toga, 1982. sam prešao u FK „Čelik“, gdje sam bio i kapiten. Sa klupe nas je vodio legendarni Milan Ribar koji je volio istinske borce na terenu. Zenicu sam napustio 1986. godine i karijeru nastavio u Turskoj, Francuskoj i Kipru.
Po završetku aktivnog igranja fudbala, 1989. godine započeo sam svoju trenersku karijeru u FK „Igman“ sa Ilidže, napravili smo veliki uspjeh u Kupu Jugoslavije, to je bio jedan od najvećih uspjeha „Igmana“, plasirali smo se među 16 timova i izgubili od „Partizana“ na Grbavici, a trener „Partizana“ tada je bio Ivica Osim. Tokom rata sam radio sa Pašićem u njegovoj „Bubamari” sa djecom, a 1994. sam izašao iz Sarajeva u Rijeku, gdje mi je bila porodica. Ubrzo nakon toga vratio sam se fudbalu i počeo sam ponovo da igram za NK „Opatija“, a poslije šest mjeseci postao sam trener prvog tima „Opatije“.
Na prošlogodišnjem kampu NS/FS BiH „Otvorena vrata” u Denveru vodeći trener je bio „profesor u kopačkama” Nenad Vidaković. Pojasnite nam odakle u Americi i kako ste kopačke zamijenili profesorskom torbom? –U Ameriku sam došao 1996. iz Hrvatske sa suprugom i dva sina, po programu miješanih brakova, koje je američka Vlada otvorila za Bosance. Godinu dana kasnije postao sam trener jedne srednjoškolske ekipe i tako je počeo moj trenerski posao u Americi. Potom sam sjedio na klupi u raznim klubovima, da bih 2005. počeo raditi na Mercyhurst University, Erie, Pennsylvania gdje sam i danas prvi trener. Još uvijek sam u kopačkama i nadam se da ću biti još dugo u mogućnosti da radim. Tačno, ponekad zamijenim kopačke sa profesorskom torbom, ali se mnogo bolje osjećam u kopačkama. 
US Soccer Education, u saradnji sa partnerom „College ID ME”, organizuje dva četverodnevna kampa za mlade talentovane bosanskohercegovačke fudbalere i fudbalerke u dobi od 15 do 20 godina, koji žele nastaviti školovanje i fudbalsko usavršavanje na američkim koledžima. Za kampove u Sarajevu i Gračanici te za eventualni nastavak školovanja u SAD-u u Bosni i Hercegovini ali i u kompletnoj bh. dijaspori vlada veliko interesovanje. Međutim, mnogim kandidatima nije potpuno jasan taj kompletan proces. Da li biste mogli zainteresiranim Bosancima i Hercegovcima najkraće pojasniti kako teče taj proces od prijave na kamp do dobivanja stipendije u Americi? –Iskreno rečeno, trebalo bi nam mnogo više prostora i vremena da ovo objasnimo, evo pokušat ću. Naravno, prvi uslov je da su trenirali fudbal i da su dobri igrači, potom da znaju engleski jezik i to će morati dokazati na taj način što će morati položiti ispit iz engleskog (čitanje i matematika) takozvani SAT test. Takođe, prilikom prijema vodi se računa o školskim rezultatima, a svi kandidati dužni su da o sebi naprave i video klip i na njemu prikažu svoje sportske i edukativne mogućnosti. U kompletan proces apliciranja pored djece moraju biti uključeni i roditelji, i mi ćemo na ovim kampovima u Sarajevu i Gračanici održati prigodne seminare i svima zainteresiranim do detalja izložiti način apliciranja i dobivanje stipendija na soccer koledže u SAD-u. Bitno je da oni znaju da im US Soccer Education, u saradnji sa partnerom „College ID ME“, na ovim kampovima daje šansu da uđu u obrazovni sistem Amerike i ovaj sistem važi za sve kandidate bez obzira da li su Amerikanci ili Bosanci.
Nenad Vidaković će biti šef skauting ekipe koja će specijalno za ove kampove doći iz Amerike, kakvi su kriteriji odabira fudbalera i fudbalerki za koledže. Kakva je prolaznost kandidata na kampovima? –Odabiranje fudbalera i fudbalerki je isto kao kada dođu u klub na probu, što znači da su tehnički, taktički i fizički spremni da odgovore na trenerove zahtjeve. Jedna stvar je jako važna, da se gleda ponašanje igrača na terenu i van terena, reakcije na odluke sudije, reakcije na saigrače (ukoliko ne dobije loptu), ponašanje u kampu, u hotelu. ZASTO? Zato što svi studenti žive u kampusu i treneri moraju da vide sa kakvim studentima (igračima) raspolažu, kakav im je karakter, jer niko u svojoj sredini ne želi imati „problem“, svi radije odabiraju igrače sa boljim ljudskim kvalitetima.
Za kraj, ko ima bolje šanse da prođe, lošiji fudbaler sa boljim školskim ocjenama ili bolji fudbaler sa lošijim školskim ocjenama? –Ovdje ću biti malo diplomata, najveće šanse na ovakvim kampovima imaju kvaliteni fudbaleri sa odličnim ocjenama. Tekst i foto: Namik ALIMAJSTOROVIĆ, BHDINFODESK – BIRMINGHAM