Godinama čekaju na asfaltiranje dva i po kilometra makadamske ceste
KLJUČ, CRLJENI – U ključkom naselju Crljeni mjesne zajednice Zgon danas živi upola manje od predratnih pet stotina stanovnika i kao i u većini mjesnih zajednica u Unsko-sanskom kantonu bez stalnog zaposlenja, snalaze se kako znaju i umiju baveći se uglavnom poljoprivrednom proizvodnjom. Život u Crljenima utoliko je teži jer godinama čekaju na asfaltiranje dva i po kilometra makadamske ceste koja im život znači jer ih povezuje sa središtem općine.
Pozvao vlast da pomogne
Mještani Crljena su po izbijanju agresije na općinu Ključ, bihaćki okrug i BiH, maja ratne 1992. godine odlučno pružili prvi oružani otpor tada daleko nadmoćnijem srpskom agresoru zarobivši na obližnjem brdu sedam pripadnika vojne policije VRS, pa se stoga ovdje i obilježavaju Majski dani otpora, ispričao nam je mještanin Latif Omerović. Rat je okončan prije dvadeset i jednu godinu a ratne rane i sjećanja na prve žrtve Crljena i Zgona još su svježa. Ovjekovječili su ih izgradnjom ovoga obilježja kao spomen na osamnaest šehida odbrambeno-oslobodilačkog rata koji su braneći svoj kućni prag i domovinu, hrabro položili svoje živote. Mještani se danas u miru bore za svoj opstanak i bolje uvjete života. –Pozvao bih kantonalnu vladu i općinsku vlast da održe ovo selo. Bez ovoga sela, od Zgona do Vrhpoljskoga mosta je Republika Srpska, sa ovim selom ovo je Federacija. Zato bih ih povao da nas održe a održat će nas s ovih dva i po kilometra makadamske ceste, da je asfaltiraju, kaže Latif Omerović, mještanin naselja Crljeni. Latif dodaje kako je prije rata iz Crljena bilo više iseljenih mještana u zemljama zapadne Europe nego što ih danas ovdje živi, a živi ih upola manje od predratnih pet stotina stanovnika i kao i uvećini mjesnih zajednica u Unsko-sanskom kantonu bez stalnog zaposlenja, snalaze se kako znaju i umiju baveći se uglavnom poljoprivrednom proizvodnjom. –Srbi su se borili da ovo selo isele.
Niko imanje nije prodao
Prije rata nas je bilo više iseljenih nego što nas danas ima. Trenutno nas ovdje živi malo al’ niko svoga imanja prod’o nije. Svi se nadamo dovršetku ovoga puta i povratku ovdje, veli Latif. Latif Omerović bio je logoraš, godinama je radio u Švicarskoj u kojoj i danas povremeno boravi. U penziji je a u svoje Crljene, kaže, često dolazi. U Švicarsku je otišao s maloljetnom djecom koja su danas odrasla i tamo rade. –Ja i moja djeca smo za izgradnju ovoga šehidskog obilježja dali 1. 800 KM. Dijaspora „gura“ ovo selo. Samo da nam je Federacija odobrila da mi četiri metra asfaltiramo to bi mi završili, ali mi ne možemo praviti magistralne puteve. Ovako kako smo napravili sebi, napravili bi i to. Sad nek’ mi kažu treba dati za asfaltiranje puta, kao penzioner sa svojim sinovima ću dati po hiljadu maraka. Svi pomalo, mi bi to asfaltirali, ali za magistralni put to je malo, kaže Latif Omerović. Mještani naselja Crljeni se nadaju da će zahvaljujući konkretnoj pomoći općinske i kantonalne vlasti, na razvoju infrastrukture, za njih biti osigurani bolji uvjeti života a time se stvoriti i pretpostavke za povratak u zavičaj. S. TULIĆ