Akvareli „zasjeli“ na zidovima bosanskokrupskoga kulturnog hrama
BOSANSKA KRUPA – Izložba akvarela Envera Krupića iz fundusa Gradske galerije Bihać upriličena je ovih septembarskih dana u sklopu obilježavanja Dana oslobođenja Bosanske Krupe u Gradskoj galeriji Centra za kulturu. Dogovorena saradnja i razmjena postavki iz fundusa dvije galerije u dva susjedna grada još jednom se potvrdila, pa su prekrasni akvareli gospodski „zasjeli“ na zidovima bosanskokrupskoga kulturnog hrama. Izložbu građani mogu pogledati svaki radni dan.
Izuzetno majstorstvo
O akvarelima Envera Krupića, Adnan Dupanović, direktor Gradske galerije u Bihaću je kazao kako su svi historičari umjetnosti, kritičari i recenzenti koji su se bavili analizom Krupićevog opusa, P. Vasić, M. B. Protić, N. Agić, S. Tihić… složni oko stava da akvareli čine zasebno poglavlje u njegovom radu. Krupić se ovom tehnikom koristio kroz cijeli svoj stvaralčki vijek, tako da zbirka koju posjeduje Galerija „Enver Krupić“ obuhvata radove nastale u vremenskom rasponu od studentskih dana sve do umjetnikove smrti početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Odlikuju se izuzetnim majstorstvom i spadaju među najbolja rješenja ostvarena u ovoj likovnoj oblasti u našoj sredini. -Krupićev prepoznatljiv romantičarsko-poetski pristup je evidentan i na ovim djelima, ali na jedan poseban, drukčiji način nego u uljanoj tehnici. Postupak rada je lak i eterizovan, ponekad nemiran, oblici umekšani a slike kipte od života. Naravno, sama priroda akvarelne tehnike nameće ovu različitost jer ne ostavlja prostor za studiozan pristup, nego traži neposrednost i spontanost, koja uz Krupićevu vještinu i čistoću stila rezultira ovako kvalitetnim likovnim ostvarenjima. Dok u ulju Krupić najviše slika vodu tj. rijeku Unu izbor motiva u akvarelu je raznolik, mrtve prirode sa cvijećem, vedute i panorame gradova, more i marine s brodicama te motive sa bosanskohercegovačkom tradicionalnom arhitekturom, kaže Dupanović.
Snažan umjetnički doživljaj
Iako se odlikuju lakoćom i mekoćom dominantan je snažan umjetnički doživljaj. Kolorit je blijed ali svjež, a pošto umjetnik slika direktno po prirodi ovi radovi su puni unutrašnje svjetlosti. Dominiraju laki, vazdušasti, ružičasti, ljubičasti i zelenkasti tonovi. U akvarelu Krupić, snažnije nego u ulju, demonstrira svoju crtačku vještinu. Tehnika zahtijeva istovremeno oblikovanje plastičnosti forme i kolorističkih kvaliteta i on sa lakoćom, spontano sintetizira ove elemente. Iako Krupića prvenstveno smatraju pejzažistom, slikao je velik broj mrtvih priroda s cvijećem. Izradio je serije karanfila, ruža, gerbera i raznih poljskih cvijetova igrajući se s pravilima komponiranja, smještajući ih u razne pokale, postavljajući ih centralno i simetrično, nekad ostavljajući ih da lebde u formatu, a nekad stvarajući konglomerat koji graniči s apstrakcijom. Kroz ovaj motiv on istražuje relacije forme, boje i prostora („Karanfili”, „Arpadžici”, „Poljsko cvijeće”…). Inspirišu ga i motivi krajolika koje susreće na putovanjima. Naročito uspješno je zabilježio mediteransku toplotu dalmatinskoga juga, Hercegovine („More”, „More kod Dubrovnika”, „Mostar”, „Stolac”, „Trebinje”…) i Venecije.
Bogat kolorizam
S posebnom pažnjom i ljubavlju Krupić slika motive bosanskohercegovačke tradicionalne arhitekture. Oduševljava ga i izaziva nepravilnost forme i bogat kolorizam na starim krovovima, zidovima kuća i krivim tarabama obraslim u rastinje. Naslikao je velik broj ovih kuća i sokaka, i pored toga što su forme umekšane i kolorit ponekad poetski prenaglašen, ove slike danas imaju, pored umjetničko likovne vrijednosti, značajnu dokumentarnu vrijednost. U konačnici akvareli Envera Krupića otkrivaju jednu, široj javnosti, manje poznatu dimenziju autorovog vlastitog pogleda koju je on, sa posebnom ljubavlju, gotovo intimistički, predano baštinio cijeli život. Služeći se ovom tehnikom stvorio je zavidan domet koji zasigurno čini veoma bitno poglavlje u bosanskohercegovačkoj historiji umjetnosti dvadesetoga stoljeća. Samir TULIĆ