BUŽIM – U Bužimu je u subotu održana promocija naučnog opusa prof. dr Huseina Muratovića. Promotori njegovog naučnog opusa bili su akademik prof. dr Vojislav Škrbić (putem linka) iz Banja Luke i prof. dr. Rifet Đogić sa Univeriteta u Zenici. Nakon pozdravnog govora voditeljice, prvo je pročitan tekst akademika Škrbića u kome on navodi da mu je žao što ne može biti direktno na promociji jer je neplanirano morao ići u inostranstvo, ali je naveo „da nema ništa posebno dodati o naučnom opusu kolege Muratovića, što već nije napisano u recenzijama tri zadnja univerzitetska udžbenika. Ali, radi prisutnih i radi poštovanja prema profesoru Muratoviću naglašavam da ga cijenim stoga jer on piše i zaključke izvodi isključivo na bazi egzaktnih činjenica. Dakle, radi se o čovjeku koji je lojalan samo činjenicama i kojeg je nemoguće vezati za bilo čije neproduktivne politike, već isključivo za parametre na kojima se zasniva privredni razvoj Zemlje, odnosno čovjeku čija se posvećenost cilju zasniva na etičkim principima, nespornoj stručnosti i 100%-tnoj posvećenosti poslu, da bi ostvario postavljeni cilj.“

Drugi promotor bio je prof. dr Rifet Đogić, koji je na početku rekao da mu je zadovoljstvo što može predstaviti našeg Krajišnika koji je napisao deset univerzitetskih udžbenika (Monetarna znanost, Fiskalna znanost, Monetarna i fiskalna politika Evropske unije, Poslovno bankarstvo, Menadžment poslovnih banaka, Međunarodno bankarstvo, Centralno bankarstvo, Javni dug, poluga savremenih finansija, Efekti javne potrošnje na privredu BiH i Inostrani kapital i privredni razvoj BiH), sedam verificiranih skripti, tri knjige, osam elaborata (među kojima su najvažniji Elaborat o osnivanju općine Bužim, aprila 1990. i juna 1993., detaljan Zahtjev za  osnivanje općine Bužim početkom februara 1995. i Elaborat i sve popratne dokumente za osnvanju Srednje škole Bužim, ratne 1993.), 50 stručnih, odnosno naučnih radova, bio recenzent na tri univerzitetska udžbenika, mentor na dvije doktorske disertacije, mentor na 15 magistarskih/master radova, mentor na stotine diplomskih radova, koji ima certifikate za izradu razvojno-investicipnih programa i projekata koji se finansiraju iz domaćih izvora i iz Predpristupnih i drugih fondova Evropske unije. Na osnovu prezentirnja navedenog, profesor Đogić zaključio je da se radi o čovjeku koji je živio da bi radio i koji je uvijek stavljao opći iznad ličnog interesa, često puta ne bivajući shvaćen, jer je namjerno plivao uz vodu, ne vežući se ni za jednu političku opciju, tražeći saveznike isključivo u  ljudima koji su predani radu, znanju i razvoju u korist javnog interesa. Obradom udžbenika „Javni dug, poluga savremenih fiansija“, kolega Muratović je konkretizirao ulogu javnog duga na privredu BiH, vrste, principe, ključne probleme, emisiju, uslove i promjene uslova javnog duga, učinke, granice i ocjenu njihove održivosti, raspodjelu tereta javnog duga, upravljanje javnim dugom, načine zaduživanja po osnovu javnog duga, razloge zaduživanja BiH, veličinu i strukturu javnog duga, posljedice prekomjerne zaduženosti po osnovu neproduktivne lične javne potrošnje, kako zaustaviti dalje zaduživanje i kako upravljati javnim dugom.

Za predstavljanje ukupnog opusa profesora Muratovća trebalo bi mnogo vremena i prostora, pa se profesor Đogić fokusirao samo na zadnja tri udžbenika (Javni dug, poluga savremenih finansija, Efekti javne potrošnje na privredu BiH i Inostrani kapital i privredni razvoj BiH), s obzirom da su oni povezani i da obrađuju najznačajniju problematiku privrede BiH i kako ju koncipirati, modelirati i implementirati za brži privredni rast i razvoj BiH. Za udžbenik „Javni dug, poluga savremenih finansija“ profesor Đogić naglasio je da je autor utvrdio da se ovaj dug netačno bilansira jer u njega u cjelosti nisu uključene obaveze javnih preduzeća, koje po Izvještaju MMF-a iznose četiri milijarde eura, tako da ukupan unutrašnji i vanjski dug iznose oko 17 milijardi, što predstavlja preko 50% BDP-a, a ne 40%, kako tvrdi Vijeće ministara BiH. Osim obima, posebno je nepovoljna struktura, jer se sredstva po osnovu javnog duga neracionalno upotrebljavaju, finansiranjem neproduktivne lične javne potrošnje i sadržaja koji ne podstiču privredni rast, da se javnim dugom nestručno, nemoralno i neodgovorno upravlja i da konsolidirani javni dug BiH ne smije biti veći od 36% BDP-a, što je autor utvrdio statističko-kolerativnom analizom. Nadalje, autor je precizirao u koje namjene bi morala biti upotrebljena sredstva javnog duga i da sadašnja generacija djeci ne ostavlja dugove, već tvornice i druge, korisne sadržaje.

U udžbeniku „Efekti javne potrošnje na privredu BiH“, autor je egzaktno (statističko-kolerativnom analizom) dokazao da ukupna javna potrošnja u BiH ne smije prelaziti 36% vrijednosti BDP i da se mora reducirati najmanje za 20%, da bi privreda BiH bila konkurentna. Pri tome je precizno naveo pozicije na kojima se ova potršnja mora rezati, načine upravljanja javnom potrošnjom i nosioce odgovornosti za javnu potrošnju. Zanimljivo je da je istraživanjima, koja je izvršio obrađujući ovaj udžbenik, utvrdio da gornja granica konsolidirane javne potrošnje, takođe, ne može biti više od 36% vrijednosti BDP-a. Dakle, autor je matemmatički egzaktno utvrdio da su istovjetna kretanja javnog duga i javne potrošnje i  da im racionalna gornja granica mora biti 36% vrijednosti BDP-a. Drugim riječima, javnim dugom finansira se preglomazna neproduktivna javna potrošnja, čiji teret će snositi buduće generacije za račun opstanka na vlasti tri nacionalne oligarhije, što je nedopustivo.

Udžbenik „Inostrani kapital i privredni razvoj BiH“ autor je obradio preko poglavlja koja tretiraju kapital kao uslov razvoja, osnovne pretpostavke za priliv inostranog kapitala, modalitete priliva inostranog kapitala, privredna kretanja u BiH u različitim periodima, transformaciju privrednog sistema BiH, razloge neostvarenja planirane stabilizacije i efekte inostranog kapitala na ključne makroekonomske veličine. Ključne pretpostavke za priliv inostranog kapitala autor je detaljno obradio preko informacionog sistema, promocije, financijskih tržišta, konkurentsko-komparativnih prednosti i investicione klime, koju je konkretizirao preko: političke stabilnosti i stabilnosti uslova privređivanja, kompatibilnosti domaće i inostrane legislative, monetarne politike, fiskalne politike, mogućnosti korištenja fiskalnih instrumenata, vanjskotrgovinske, carinske i devizne politike, mogućnosti repatrijacije kapitala i ostvarene dobiti, stanja i mogućnosti otplate dugova. Posebno detaljno obradio je modalitete priliva inostranog kapitala preko: kredita, podijeljenih u one javnog i privatno motiviranog karaktera, direktnih inostranih investicija, zajedničkih ulaganja domaćih i inostranih firmi, slobodnih zona, koncesija i privatnih transfera iz inostranstva. Direktne inostrane investicije, kao najpovoljniji modalitet priliva, autor je obradio preko: ključnih obilježja direktnih i portfolio inostranih ulaganja, teorija o direktnim inostranim investicijama, motiva i očekivanja investitora i zemlje recipijenta inostranih ulaganja, rizika kod inostranih ulaganja, zakonske regulative o politici inostranih investicija u BiH, kvantifikacije stranih ulaganja po vrstama, sektorima i zemljama ulagača i njihovog značaja za koncept privrednog razvoja BiH. Preko svih perioda razvoja od 1995. godine pa naovamo, autor je dokazao da je inostrani kapital, posebno onaj za finansiranje produktivnih projekata, trebao biti nulti prioritet makroekonomske politike BiH, a naročito u periodu obnove i oporavka BiH, transformacije privrednog sistema BiH i planiranog perioda stabilizacije naše privrede i njenog uključenja u konkurentsko tržište. U ovom, kao i u prethodna dva udžbenika, autor je teorijske postavke i tvrdnje egzaktno dokazao statističko-kolerativnom analizom efekata inostranih ulaganja na ključne makroekonomske veličine, odnosno na: domaću akumulaciju, efikasnost investicija, obim, strukturu i vrijednost investicija, zaposlenost faktora proizvodnje, privredni rast i promjenu privredne strukture, razvoj tehnologije, platni bilans, unutrašnju stabilnost, međuzavisnost inostranog kapitala i privrednog razvoja BiH do 2020. godine. Detaljnom obradom ključnih faktora koji determiniraju priliv inostranog kapitala, posebno  fiskalne podsticaje autor je i praktično dao empirijska i sintetička uputstva Vijeću ministara BiH i entitetskim vladama kako biti konkurentan u privlačenju inostranog kapitala, ali da se pri tome domaće firme ne dovedu u podređen položaj. Stoga ovaj udžbenik treba vrednovati sa tri aspekta: teorijskog, kvantitativno-empirijskog i razvojno upotrebnog.

Nakon ozbiljne analize izvršene u ovim udžbenicima, promotor zaključuje da je prof. Muratović s pravom akcentirao tri najvažnija makroekonomska segmenta u razvoju BiH. Nadalje, on je mtematičkom analizom dokazao da naš javni dug ne bi smio prelaziti 36% BDP-a, da javna potrošnja ne bi smjela biti veća od 36% BDP-a i da bi priliv inostranog kapitala godišnje trebao biti 10% BDP-a, da bi BiH imala stopu privrednog rasta iznad potrebih 5% na godišnjem nivou. Dakle, autor je precizno snimio stanje, naveo neulargične tačke i način kako ih riješiti. Da li će Vijeće ministara BiH i Vlada FBiH prihvatiti ponuđene modele, to je do njih! Profesor Đogić je rekao da je i njemu kolega Muratović profesor i da bi kreatori i donosioci razvojnih odluka morali uvažavati stavove profesora Muratovića, ali da to, nažalost, ne čine.

Nakon toga, prisutnim se obratio autor udžbenika. Poslije zahvalnosti promotorima i prisutnoj publici, profesor Muratović je rekao da nema potrebe dalje objašnjavati suštinu udžbenika, već da će poći od čuvene Andrićeve rečenice „da nema veće planine od kućnog praga“, te kako je on Bužim smatrao svojim pragom i da je iz Krajine otišao da bi joj se vratio kao ekonomski stručnjak, s obzirom da mu je Krajina bila uporišna tačka kojoj se s ponosom uvijek vraćao. Naglasio je da bi se nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Beogradu i odsluženja vojnog roka, malo koji Krajišnik vratio u Krajinu kada je u Beogradu dobio zaposlenje na Terazijama u Invest banci i Tvornici traktora „Zmaj“ u Beogradu, a da je on to učinio bez bilo kakvog dvoumljenja. Usto, naglasio je da je kolega Đogić vrlo korektno predstavio njegov stručni i naučni opus, dakle, predstavio njegova djela, ali da ipak ni on, niti bilo ko drugi, ne može predstaviti njegovo „ja“, već to može samo on, te da je njegov životni put trasiralo pet odrednica: 1. ostvariti snove; 2. odgovoriti na izazove; 3. stvarati vrijednosti i upotrebne vrijednosti; 4. biti uzor mladima u radu i 5. stvarati u rodnoj Zemlji život koji može biti poezija, a ne samo proza.

Posebno je podvukao da su njegovi mladalački snovi u društvenom domenu bili  osnivanje općine Bužim i Srednje škole Bužim i da je u dva navrata obradio Elaborat o opravdanosti osnivanja Općine i sva druga popratna dokumenta, koje je Ekonomski institut Sarajevo ocijenio najvišom ocjenom i Elaborat i druga popratna dokementa potrebna za osnivanje Srednje škole Bužim i to u najtežim, ratnim uslovima, jer je znao što ove dvije institucije znače za 20.000 stanovnika i za obrazovanje omladine. Naglasio je da je ovo uradio s ljubavlju jer je htio imati jednu uporišnu tačku u vremenu kojoj će se oduševljeno vraćati. To je bio zanos kojeg je rodila želja. Stoga, naglasio je, da je ne izgubiti uporište, značilo ne izgubiti želju da bude od pomoći rodnom mjestu, ali da je za ovo trebalo biti i genetski zavičajno kodiran, gdje su čovjeku ljepša ova naša brda od svih gradskig bulevara.

Druga odrednica bio je izazov. Naime, radeći kao diplomirani ekonomista autor kaže da je uvidio da ima šupljina u stručnom domenu. Htijući da ih eliminiše ili bar svede na prihvatljivu mjeru, nakon diplomiranja i završetka postdiplomskih studija i doktoriranja, kaže da se odlučio za duboko „oranje“: obradu investicionih projekata, elaborata za osnivanje komercijalnih banaka, stručnih i naučnih radova i pisanje 10 univerzitetskih udžbenika, sedam verifikovanih skripti, tri recenzije univerzitetskih udžbenika, mentorstva na 15 magistarskih radova i mentorstva na dvije doktorske disertacije.

Treća odrednica odnosila se na upotrebnu vrijednost. Jer, svako djelo ima određeni stepen vrijednosti. Međutim, u ekonomiji, kao i u životu, važno je kolika je upotrebna vrijednost određenog djela ne samo u teorijskom već i u praktičnom smislu, odnosno da je važna konkretizacija napisanog na zemlju do koje vam je stalo. Stoga navodi da mu je konkretizacija suštine njegovih djela na bosanski makroekonomski prostor bila najteža, ali i najdraža. To što konkretni prijedlozi i razvojni projekti nakon rata uglavnom nisu bili prihvatani na odgovarajućim nivoima javno-pravnih kolektiviteta u BiH, ali ni u općini Bužim, kaže da nije njegov grijeh, već onih koji su svoju nedovoljnu  neaktivnost, nesposobnost i upitnu stručnost nastojali kompenzirati frazama i pričama o dugoročnim strategijama razvoja, a pri tome zaboravljajući da smo na dugi rok svi mi mrtvi (Kejns), odnosno da ovu krizu možemo brzo riješiti pod uslovom da imamo dovoljno intelektualne bistrine i poltičke hrabrosti za djelovanjem, a bez iskrivljene ideologije.

Četvrta odrednica bila je biti uzor mladima u radu i stvaranju. Kaže da pri tome nije žalio ni sebe, ni njih, niti bilo koga ko nije za ozbiljan rad, odnosno da se na radnom mjestu u preduzeću, banci ili na fakultetu, tačno znalo da se u minutu počinje s radom, da ne dopušta bilo kakva kašnjenja, da radni zadatak mora biti izvršen u zadanom roku. Na predavanja je dolazio maksimalno pripremljen i studentima govorio (metaforički) da njegovo predavanje nije uspjelo ako ga ne bi razumjela i njegova strina. Dakle, jednostavno, konkretno i jasno. Kao rezultat ovakvog rada 45 studenata na trećoj godini Ekonomskog fakulteta u tajno provedenoj anketi ocjenjivalo ga je, dajući odgovor na osam postavljenih pitanja i da je srednja ocjena bila je 9,87. Iz ovoga Profesor izvlači zaključak da svi oni koji rade javan posao moraju biti primjer drugima, posebno mladima, dati im do znanja  da se dostojanstvo i samopoštovanje stiče samo korektnim radom i da scenario gubljenja vjere u budućnost države Bosne  mora biti zamijenjena politikom perspektive, jer recept za uspon privrednog ciklusa i zaposlenosti postoji, s obzirom da ekonomska nauka posjeduje znanja i oruđa da se spori privredni rast ubrza. Samo je potrebno da se eliminiše kombinaciju ličnih interesa i iskrivljene ideologije, odnosno da se konačno uvažava znanje i da političare natjeramo na djelovanje na opštedruštvenu korist, a ne na korist uskih stranačkih interesa. Jer, naglasio je, ako se ovako nastavi, više neće vrijediti ni ona rečenica „lipa cvića, al nema mladića“, s obzirom da neće biti ni cura, ni mladića, jer će otići da grade tuđe države umjesto svoje. Tada više neće biti važno ko je obećao zaposliti 100 hiljada ljudi, a slagao, ko je maznuo novce za respiratore, poljske bolnice, maske, mantile, tunele, puteve itd., itd., jer ćemo pameti doći kada nam ona više ne bude od koristi zbog praznih prostora.

Peta odrednica je stvarati u rodnoj Zemlji život koji može biti poezija, a ne samo proza. Pri tome se podsjetio Krležine izjave „da nikada Bosanca niste vidjeli da pred bilo kim kleči“, Kiševićeve da je „bosansku glavu silom saviti isto što i svjetlost k pameti zvati“ i Selimovićeve „da prijateljastvo najviše obavezuje u Bosni, ali da se pri tome, nažalost, uvijek iznova moramo pitati da li smo prevarili sami sebe!“. Život u Bosni može biti poezija: ako imamo odgovornu razvojnu politiku, ako tu politiku kreiraju i provode najkvalitetniji, najmoralniji i najhrabriji, ako ta politika bude u opštem interesu i prostorno ravnomjerno konkretizovana i projektima pokrivena, ako bude davala perspektivu mladim ljudima i ako javni dug bude maksimalno 36% BDP-a i dominantno upotrebljen u proizvodne namjene, ako javna potrošnja takođe bude do 36% BDP-a i ako inostrani kapital godišnje bude oko 10% BDP-a.

Nadalje, naglasio je da je znanje univerzalna vrijednost koje se ne može ideološki odvojiti, da duhovna pustoš vodi ka nekulturi, a ova ka mržnji, da se Bošnjaci ne smiju miriti s beznađem i ne smiju se zadovoljiti prosječnošću, da na naše negiranje moramo odgovoriti uspravno i dostojanstveno, da osjećaj za bošnjaštvo mora biti potkrepljen znanjem, koje mora biti valorizovano preko kvalitetnog privređivanja, da vođenje dijaloga sa drugima mora biti zasnovano na činjenicama, poštovanju i samopoštovanju i ne dopustiti da budemo inferiorni, jer onaj ko ne zna pada pod negativan uticaj drugih, da se preko jezika uništava jedan narod, da moramo shvatiti da se jezik brani govorom i pisanjem, da ne smijemo da se jezički kroatiziramo i srbiziramo u osnovnim i srednjim školama, na fakultetima i u javnom prostoru. Jer, narod opstaje kroz historiju i onaj narod koji se nije izrazio u kulturnim formama i univerzalnim znakovima postojanja, on nestaje, da mi Bošnjaci moramo prestati sa adaptacijom prema drugima, da se ne smijemo odreći svoga primarnog kulturološkog karaktera (tolerancije, humanosti, ali i hrabrosti) i da se moramo obračunati sami sa sobom i svojim zabludama da će nas od zlih namjera komšija i susjeda spasiti stranci. Uslov za ovo je odgovornost za kvalitetno obrazovanje i kvalitetno (konkurentno) privređivanje), postavljanje najsposobnijih, najhrabrijih i najmoralnijih na ključna mjesta.

Nakon toga, profesor Muratović odgovarao je na pitanja prisutnih i na ona pritigla e-mailom. Od ukupno 18 pitanja, zbog ograničenja prostora, navodimo samo njih nekoliko i odgovore na njih. Na pitanje „osim trenutnih interesa da sačuvaju svoje uglavnom nepoštenjem stečeno bogatstvo, imaju li sadašnji zvaničnici bilo kakav javni interes“, odgovorio je da nemaju i da ko to do sada nije shvatio nema mu pomoći. Na pitanje zašto se država BiH najbolje čuva dosljednom fin. politikom, odgovorio je da je otac javnih finansija Ib Haldun još u 14. vijeku ustvrdio da svaka politika koja se ne svodi na finansije, ona je isprazna priča, te da su dva najvažnija stuba svake države: zdrave finansije i jaka vojska. Na pitanje kako  BiH učiniti stabilnom državom, odgovorio je da se Država čini stabilnom preko kvalitetne kadrovske politike, kvalitetnog obrazovanja, konkurentskog privređivanja, pravičnim pravnim sistemom i hrabrim i odgovornim ljudima. Zanimljiv je bio odgovor na pitanje zašto danas nema autentične krajiške politike. Odgovorio je jednostavno: zato jer nema autentičnih Krajišnika, kakvih je bilo u periodu od 1968-1987. godine. Na pitanje kada će biti završen magistralni put Vel. Kladuša-Bužim-Bos. Otoka, odgovorio je valjda će biti prije sudnjeg dana, ako i tada ne budu aktuelne Novalićeve laži! Na pitanje zašto inzistirate na međusektorskoj analizi i povezanosti poljoprivrede i trgovine, odgovorio je da je za ovu analizu Rus Leontijef dobio Nobelovu nagradu i da svaka ozbiljna zemlja prvo mora iskoristi svoje međusektorske resurse, posebno u domenu poljoproizvodnje i trgovine. Dobar primjer za BiH je model koji je Bingo ustanovio u Bos. Dubici. Na pitanje zašto Bošnjaci vidno preferiraju juriš u „svijetlu“ prošlost, odgovorio je stoga jer nemaju prave odgovore na sadašnje probleme, jer aktuelna politika nije sposobna da koncipira i realizuje očekivani tempo privrednog rasta i zaposlenosti, pa se onda vraćaju simbolima izmaštane i romantizirane stoljetne bošnjačke tradicije i u vezi toga, postavio je pitanje: da li je ta romantizirana muslimanska politika do 1950. izgradila ijednu pristojnu školu, džamiju, put, vodovod, bolnicu, tvornicu ili nešto drugo? NIJE! Na pitanje ko su autori, a ko su izvođači radova na blokadi Države BiH i kako obuzdati Dodika, odgovorio je da su autori Vučić i Milanović, a izvođači radova Dodik i Čović. Obuzdavanje ova dva razbijača, posebno Dodika, može se vrlo lako izvršiti putem finansija. Da Bošnjaci 2019. nisu mimo kriterija dali RS-u više 840,8 miliona, RS bi tada otišao u finansijski bankrot. Podaci za 2020. još nisu konsolidovani. Profesor kaže da ne bi dozvolio da se raspodijeli 604 miliona od MMF-a, dobijenih po osnovu SDR-a, pa ćete vidjeti da će blokada biti brzo zaboravljena. Priča Dodika da će dati plate za 7.000 Srba zaposlenih u institucijama BiH je prodavanje magle, jer su najavili rezanje plata u javnim institucijama RS za 20%. Dakle, 200 miliona od MMF-a entitet RS čeka ko ozebao sunce. Nadalje, autor navodi da je pismeno upozorio gevernera Centralne banke BiH da ne dadne saglasnost za ino zaduživanje na Bečkoj berzi za 350 miliona eura (2019.) i 600 miliona na Londonskoj berzi (2021.), jer se entitet ne može zadužiti bez saglasnosti Centralne banke BiH i Ministarstva finsansija BiH. Razlog: upristojiti Dodika i ne dopustiti da kao hipoteka (kolataral) služe nacionalna dobra BiH (vode, šume, zemljišta) koja će poklopiti kupci obveznica (ruski i srbijanski tajkuni). Ovim se rasprodaje imovine Države i Dodik se ostavlja u sedlu vlasti. Pogodite zašto su mu uže za spašavanje oba puta dali Bošnjaci?!

Opširan prikaz promocije prof. dr. Huseina Muratovića dali smo s pravom. Jednostavno, i ovim načinom htjeli smo da upozorimo kreatore ekonomske politike BiH da se uozbilje. Esad ŠABANAGIĆ