BOSANSKI PETROVAC…Na širem području opštine Bosanski Petrovac postoje brojni spomenici materijalne kulture koji svjedoče o dugom kontinuitetu života u ovome podneblju. Bezbroj tragova i arheoloških dokaza upućuju na praistorijske naseobine, ali i civilizacijske ostatke iz doba Ilira i Rimljana, kada je Petrovačkim poljem prolazila važna putna transferzala i povezivala Dalmaciju s dolinama Sane i Une. Jedan od najupečatljivijih spomenika na ovome prostoru je stari grad Bjelaj koji se nalazi na rubu Bjelajskog polja, udaljen desetak kilometara od samog Bosanskog Petrovca. Još uvijek dobro očuvana kula i ostaci zidina nekada moćnog utvrđenja smješteni su na vrhu brijega, nadvisujući okolni prostor. S ovoga mjesta puca pogled na prostranu zelenu visoravan omeđenu šumovitim grmečkim vrletima. Ne postoje pisani dokazi o tome kada je sagrađen, ali istoričari smatraju kako je to moglo biti u 14. vijeku, zbog čega pripada srednjovjekovnom periodu. Legenda kaže kako je ime dobio po bjeloj boji, odnosno bjelini kamena od kojeg je sagrađen, zbog čega se posebno isticao u odnosu na okolni prostor.

Tvrđava se sastoji od dva dijela, i to južnog koji je nastao za vrijeme Ugara i sjevernog, koji je izgrađen u vremenu kada su Osmanlije zauzele grad i zavladale ovim prostorima. Poslije osvajanja Jajca, 1528. godine, osmanske čete su nastavile napredovanje prema sjeverozapadu, pa je ispod zidina Bjelaja došlo do njihovog sukoba sa ugarsko-hrvatskim snagama kada su Osmanlije poražene od trupa pod vodstvom velikaša Ivana Karlovića te braće Vuka i Krste Frankopana. Ipak, nešto kasnije Otomani su zavladali ovim prostorima, a Bjelaj je pripao bosanskom sandžaku, vilajetu i kadiluku Neretva. Već 1540. godine spominje se prvi put nahija Bjelaj, ali ubrzo potpada pod kadiluk Kamengrad. U sačuvanim istorijskim dokumentima navodi se kako je 1577. godine u tvrđavu je smještena posada od 370 osmanskih plaćenika pod zapovjedništvom dizdara.

Od 1592. godine grad se nalazio u sastavu Bihaćke kapetanije, a od 18. vijeka u sastavu Petrovačke kapetanije. Zabilježeno je kroz istoriju da je 1747. godine u Bjelaju bila posada od 30 članova i dizdar Hasanaga. Prema popisu stanja utvrđenja i oružja iz 1833. godine u Bjelaju su imali top od 12 pedalja i tri mala topa od šest pedalja. Kada je riječ o arhitektonskom izgledu kamenog utvrđenja, posebno se ističe masivna okrugla kula, izbačena oko tri metra izvan bedema, čija visina dostiže 16 metara. Prema vanjskoj oplati pretpostavlja se kako je njena unutrašnjost bila podijeljena na tri nivoa, te da je imala podrum, prizemlje i sprat. Na bedemima se nalaze velike puškarnice, polukružno zasvedene i konstruisane tako da se s platforme može pucati u stojećem stavu. Stari grad Bjelaj je upisan u kulturno istorijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine, ali je danas nezaštićen, prepušten zubu vremena i propadanju. Svi koji posjete ovo mjesto složiće se kako izgleda kao prizor iz neke bajke, a zanimljivo je da je stari grad naročito volio posjećivati Ahmed Hromadžić, čuveni književnik i bajkopisac. Hromadžić je inače rođen u Bosanskom Petrovcu, a u svojim zapisima je svjedočio kako je tvrđava Bjelaj za njega inspirativno mjesto gdje se susreću i šapuću planinski i mediteranski vjetrovi. Mnogi smatraju kako je upravo ovdje crpio inspiraciju za svoje bajkovite pripovjetke uz koje su odrasle i odrastaju brojne generacije. Zlatan ČEKIĆ