Svjedočimo zabrinutostima oko političkih trendova u našem širem i užem okruženju prvenstveno zbog sve veće sklonosti birača da glasove daju „kranjim desničarima“! Gotovo da u većini država EU (Nizozemska, Francuska, Belgija, Njemačka, što će biti sa Austrijom uskoro ćemo znati) svaka ima svoju desnicu sa ambicijama da što radiklanije „vlada“! Kod našeg zapadnog susjeda tek što su desničari ušli u Vladu nastala su komešanja, kako unutar Vlade tako i unutar desničarskog partnera. Radi se o strahovima koji ozbiljno dovode u opasnost već dostignute civilizacijske vrijednosti, kao što su npr. multilateralni sporazumi, članstva u EU, članstva u NATO savezu, neprihvatanje migracija,… U većini slučajeva preferira se „zatvaranje u svoje granice, svoja valuta“,… Kad pogledamo socioekonomske pokazatelje navedenih država primjećujemo pogoršanja (opadanja kupovne moći) u odnosu na ono što građani očekuju, realnije trebaju. To su primjetili i neki Kladuščani koji su ove godine tokom ljetnih odmora malo više „krstarili“ jadranskom obalom i otocima (manje Nijemaca, Talijana,…). Na neto održanoj Portugalskoj konferenciji o „budućnosti EU“ izražena su otvorena protivljenja njemačkog ministra financija prema „zajedničkom zaduživanju“ sa obrazloženjem da vlada svake članice treba da snosi posljedice svoje politike. EU već dvije decenije po ekonomskom rastu, produktivnosti,… ozbiljno kaska-zaostaje za SAD-om. Friška izvješća sa pomenute konferencije o europskoj konkurentnosti stavljaju u središte politiku koja promiče prosperitet, održivost, blagostanje, demokratiju i društvenu koheziju. To, između ostalog znači, da je EU „podigla ljestvicu temeljnih vrijednosti“ preciznije da su vladavina prava, eliminisanje diskriminacije,… „zaostavština“-nepoznate ili marginalne pojave kod članica EU. Od sredine 2024. godine  strateške vrijednosti EU su: prosperitet, ravnopravnost, sloboda, mir i demokratija te održivi okoliš!

U našoj BiH desničari iz redova SDA, HDZ, SNSD, pa u dobroj mjeri i iz SDP i DF uz svestranu podršku međunarodne zajednice, bolje rečeno birokrata sa prepoznatljivim pohlepaškim sklonostima već decenijama produciraju nepravde, nejednakosti,… Manipulativnim politikama vladanja decenijama ostvaruju moć, utjecaj,… na podjelama, nepovjerenjem i tako se nekažnjeno bogate na račun građana. Spletkarenjem, političarenjima vodećih političara svih nivoa dobivamo bogate pojedince i sve siromašnije građane. Godinama se „glođemo“ oko toga šta je tko dobio, ko je kome šta i zašto dao, trgujemo svim i svačim, a (ne)svjesno zapostavljamo pitanja koja integrišu državu – državne korporacije (energetika, šume, vode, željeznica, magistralne ceste,…). Zašto Visoki predstavnik ne nametne formiranje državnih korporacija pa da se kroz njihovo efikasno funkcionisanje izgrađuje država? Čudno kako i beha zdravorazumska javnost (akademici, profesori, novinari,…), mediji, civilna udruženja,… ne prepoznaju da efikasno funkcionisanje državnih korporacija može u značajnoj mjeri poboljšati kvalitet življenja i standard života sviju.

Aktuelne lokalne vlasti Velike Kladuše decenijama produciraju toksični ambijent koji producira, između ostalog, katastrofalne socioekonomske pokazatelje koji Općinu sve brže približavaju statusu izrazito nerazvijene lokalne zajednice. U kreaciji toksičnog ambijenta prednjačili su načelnici i Kolegij OV u svim mandatima proteklih četvrt stoljeća. Aktuelna lokalna vlast Laburističke stranke i njen načelnik Fikret Abdić (1939) su katastrofalno socioekonomsko stanje (66 mjesto na ljestvici od 79 općina FBiH) „začinili“ nejednakostima, diskriminacijom,… Među nejednakostima strši odnos plaća između „šalteraša“ u bankama, Općini, javnim preduzećima, pošti, sudu, … i iste kategorije u realnom sektoru. Posebno je u nejednakom položaju cca dvije hiljade žena koje rade u realnom sektoru na području Velike Kladuše o čemu se uporno šuti! Druga markantnija nejednakost jeste oko tretmana i naplate potraživanja od građana po raznim osnovama u odnosu na ista potraživanja od privrednih društava u većinskom vlasništvu države (npr. „Agrokomerca“ oko dva miliona KM). Najmarkantniji primjeri diskriminacije Kladuščana od načelnika Abdića su ignorisanje građana kada su u pitanju pristupi informacijama, odnos prema nezavisnim medijima,… Na vijećnička pitanja daju se odgovori koji vrijeđaju zdrav razum, na pitanja građana se ne odgovara ili se kasni, nema javnih uvida u revizorska izvješća o budžetu i poslovanju javnih preduzeća,…

Zašto se nekadašnji idol Fikret Abdić naglo i silno preobrazio u despota u najogavnijem smislu? Naravno, neka svako odgovor pokuša dokučiti za sebe, a potpisnik ovog priloga prezentuje „sažetak“ recentnih „istraživanja“! Prvo, marta 2012. godine kad je Abdić uslovno otpušten iz pulskog zatvora održan je „family summit“ pod presjedavanjem „stuba“ porodice. Samitu je prisustvovao i pridruženi član kojeg je za potrebe eventa iz Lepoglave (za vikend) dovezao jedan sitni kladuški preduzetnik. Glava porodice je po prilici rekla: „Fikrete, tebe iz zatvora nije izbavio ni narod ni Stranka, već mi, familija. Mi smo pisali, potpisali, da te otpuste iz zatvora. Sada od trebe zahtjevamo da nas obogatiš. Ti to znaš, umiješ,… Nas interesuju samo novci, pare! Je li jasno? Nikakav razvoj, nikakvi bakrači, samo pare“! Tokom  2012. godine Fikret se „tajno“ susreo sa dva Hrvata (u Rijeci i Zagrebu ) kojima je debelo pomogao da se onovčare i postanu ono što jesu. Kako je hrvatska „soja“ (tajna služba) sve nadzirala sastanak je bio kod benzinske pumpe „Vrata Jadrana ili slično“ gdje je bivši član Poslovodnog odbora zadužen za financije Rafinerije Rijeka kosio travu oko pumpe koja je u vlasništvu njegove rodbine, kćerke, sina ili koga. Radi se o osobi koju je Abdić zadužio tako da je golema suma deviza koje su (i)legalno kupovane po Krajini oko 1985-tih Agrokomerčevim novcima završavala u Rafineriji, navodno za kupovinu nafte? Kratak susret uz predah kosidbe završio je u stilu: „Abdiću, napravi kakav aražman sa nekom od hrvatskih kompanija, a dalje je moja briga, preporučujem „P…c“!  Abdića je u dnevnom boravku (kapaciteta 100-njak osoba) privatne kuće primila žena vlasnika firme. Drugi susret se desio sa „gazdom“ bivšeg „Agrokor“ a na kojem je Fikret tražio pare, a gazda nudio da mu izgradi fabriku (to je trebao biti „Agrofenix“) koju će početi otplaćivati kada izvrši treći izvoz u Rusiju! Proteklih 12-tak godina je „prohujalo“. Šta je tko od Abdić familiy i njihovih lojalnih podrepuša imao 2012. i šta ima koncem 2024. godine neka istražuje koga zanima!

Strateško taktičke zablude Kladuščana

U jednom od Teftera davno sam napisao kako je prepoznatljiva osobina nas Kladuščana brz zaborav, a Kladuša kao mjesto pljuckanja, mešetarenja, laganja, prepričavanja, recikliranja,… Proteklih pola stoljeća Kladuša je, između ostalog, doživjela svoj planetarni, zvjezdani napredak (elektrifikacija, industrijalizacija, pitka voda, napuštanje skupine izrazito nerazvijenih općina, dvije trećine standarda prosješnog stanovnika BiH i jedna trećina standarda zapadnog susjeda, okončanje analfabetske nepismenosti, iskorijenjenje endemskih boleština, solidna infrastruktura,…). Zadnjih četvrt stoljeća najveći broj navedenih stavki naglo se „urušava“, devastira, proćendrava,…

Hronologija i formulacija kladuških zabluda je individualna stvar. Moja 50-godišnja saznanja, iskustva, proučavanja,… sažeto prezentirana su:

Prva zabluda potječe iz 1975-tih kada smo kidisali proklamovanjem samoupravnih socijalističkih društveno ekonomski odnosa, ourizacijom,…

Nažalost, trebala je decenija da prevlada volja da se navedeni Zakon stavi van snage i preokrene smjer jalovim pokušajima Dugoročnim programima ekonomske stablizizacije (1983/85). Još se sjećam predavanja na postdiplomskom sudiju koje je držao rektor Ekonomskog fakulteta iz Ljubljne, Bogomil Kovač. On nas je podučavao o štetnostima i neodrživosti Zakona o udruženom radu.

Druga strateška zabluda(e) Kladuščana vezane su za famozni financijsko politički skandal 1987. tkv. Mjeničnu aferu „Agrokomerc“. Koga interesuju detalji eno mu knjiga!

Treća strateška zabluda Kladuščana vezana je uz Zakon o pretvorbi društvenog kapitala… 1989. kada smo sebi utupili u glave kako smo vlasnici „Saniteksa“ (iako je dionički kapital nategnuto iznosio manje od 40%), „Agrokomerca“ 53% (defakto mogli smo biti vlasnici jedva 16%, „Grupexa“, „Kladušnice“,…

Četrvrta strateška greška poslije novembarskih izbora 1990. su vjerovanja kako će nas SDA uvesti u blagostanje (jesti zlatnim kašikama, kako će arapske zemlje sve proizvode pokupovati,…), demokratiju, prosperitet,…

Šesta strateška greška 1993/95. kada smo zaratovali za jedinstvenu BiH, a suštinski smo zaratili zbog kratkovidnosti Alije i Fikreta,…Već 34 godine pušimo dvije ortodoksne laži: da smo vlasnici 53% i da je u Bratoratu 1993/95. smrtno stradalo više od tri hiljade na svim stranama, a nismo u stanju nabrojiti ni dvije hiljade,…

Sve strateške zablude Kladuščana od lokalnih izbora marta 1997. pa do oktobra 2024. godne su nade, očekivanja, vjerovanja, obećanja,… kako će potkapacitirano Općinsko vijeće i načelnik (zaključno sa 2024. imali smo preko hiljadu kandidata za vijećnike, nekoliko desetina za poslanike i blizu 50-tak za načelnike) ponuditi opće prihvatljivu viziju Velike Kladuše kao pravednog naprednog inkluzivnog kladuškog društva sa modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, ljudskost,…) su iznevjerena!

Pokazatelji u priloženoj tabeli su rezultat sveukupnog djelovanja nas Kladuščana ma gdje bili i šta radili. Za ovakvo katastrofalno stanje prvoshodno je zaslužan toksični ambijent kojeg kreiraju vodeći narodni izabranici (čitaj: Kolegij OV, načelnik i poslanici)!

Od šestog septembra do petog oktobra imamo prilika da prisustvujemo predizbornim skupovima različitih naziva (tribina, konvencija,…) i slušamo kandidate i kandidatkinje za vijećnike, načelnika,… Još se nisam prestao smijati nebulozama kako će otvaranje, deblokada,… i slične budalaštine, maltene preporoditi Čaršiju. Istine radi, napominjem da Kladuša nije zakinuta za ono što joj po zakonima pripada niti je i jedna projekat koji se implementira uz podršku viših nivoa i međunarodne zajednice „zaledit“ zbog backgraunda aktuelnog načelnika!

Javnosti nije, ili mi je promaklo, predočen Koalicioni sporazum, dogovor ili šta drugo naziva „Zajedno za Veliku Kladušu“ i bilo bi pošteno da se to čim prije publikuje kako bi se precizno znalo ono šta koga zanima. Mene osobno interesuje da li se radi o paktu-ugovoru-sporazumu po kojem navedene stranke djeluju zajednički samo da izaberu načelnika shodno svojim interesima, vlastitim interesima stranaka, građana,… ili… samo da   „sruše“ Laburiste, ili…? Bilo bi mi milo da  se radi o kladuškom „common sense“ (zdravom razumu)?

Pripadam onoj skupini Kladuščana koja svesredno iskreno podržava kandidaturu za načelnika Borisa Horvata (1964) zbog toga što pretpostavljam, možda i pogrešno, da se radi o rođenom čaršijskom čovjeku koji ima volju, reference i kapacitet da okupi zainteresovane faktore razvoja Velike Kladuše sa ciljem da ponudi, u demokratskoj proceduri institucionalizira i primjerno operacionalizira opće prihvatljivu viziju Velike Kladuše kao pravedne napredne europske lokalne zajednice. Primjećujem da se lijepo „začešljao“, manifestira diplomatske manire, budi sentimente, švalerske simptome… Sve u svemu sa mjerom, ukusom,… prihvatljivo!

Osvrt na Izborne programe kandidata za načelnike, stranaka,… ostavljam za kasnije. Svima nedostaje dijagnoza stanja i adekvatna terapija!

Volio bih da kandidati u predizbornoj kampanji barataju činjenicama, da se ne frljacaju sa obećanjima koja nisu u njihovoj nadležnosti, da ne podilaze blećcima, da … Cijenio bi obećanja kojim će doprinijeti smanjenu nejednakosti, dokidanja diskriminacije i ignorisanja, i posebno na afirmaciji dostojanstva primjernom participacijom građana u kreaciji njihove budućnosti.

Podržavam „samit“ načelnika okruženja u Velikoj Kladuši ako bi se sa susjedima sa Zapada potpisao nekakav dokument, npr. memoradnum pogranične suradnje radnog naziva „Revitalizacija resursa sliva rijeka Korane, Mutnice, Toplice, Grabarske, Kladušnice, Gline i Glinice“. Sa komšijama iz Bužima i Cazina da se zajednički pripremi Strategija zbrinjavanja komunalnog otpada. Ako iz otpadne plastike nemožemo proizvoditi asflat vjerovatno bi mogli proizvoditi ivičnjake, ploče,… Veoma potrebito i ambiciozno je konkretizacija „Mesnog kombinata“ u Pjanićima, Gata Ilidža,  and… Pokretanje, operacionalizacijom navedenih „mega“ projekata dalo bi nadu da oko 14 hiljada školaraca i studenata Cazinske krajine u narednih par godina ima šanse da živi pristojnim standardom i u ambijenti u kojem žele podizati familije i ostati! Sve ostalo su paradiranja, naprđivanja, dilanja budžeta… a toga smo se nagledali!

Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge!

U Velikoj Kladuši, 25.09.2024.  ramoh45.07@hotmail.com