Pasus je iz knjige „World Almanac“, New York 2008. str 676, a ovlaš prijevod glasi:

Porast totalitarizma

Kriza. Svjetska panika i ekonomska kriza počinje oktobra 1929. krahom tržišta dionica i maja 1931. kolapsom Austrijskog kreditnog zavoda. Nestankom kredita prouzrokovao je internacionalnu nelikvidnost i nezaposlenost: 12  miliona ostalo je bez posla 1932. u US,  5,6 miliona u Njemačkoj i 3,7 miliona u Engleskoj. Vlade su odgovorile podizanjem tarifa u svjetskoj trgovini. Deflatorno balansiranje budžeta oslabili su programima javnih radova.

Istočna Europa. Represivni režimi postupili su snažnije protiv aktivne opozicije (Liberali, socijalisti, komunisti, mirovnjaka, Nacista). Marginalne grupe i Jevreji bili su ograničeni nacionalnim granicama i nisu promatrani u etničkim populacijama. Čehoslovačka je zaposjednuta, Mađarska okupirana,… Ostale zemlje (kao npr. Poljska, Litvanija, Jugoslavija, Bugarska propast su pokušavali izbjeći izgradnjom zajedničkog fronta prema Njemačkoj…

Globalna zbivanja u širem i užem okruženju Cazinske krajine u vremenu 1930/40. nisu imala, skoro, pa nikakvih refleksija iz razloga što je na ovim prostorima, neimaština, siromaštvo, nezaposlenost,… stalna trajna stvarnost. Navedeni vremenski period značajan je i po intenzivnijem bujanju dva totalitarna sistema, komunizama i fašizma. Oporavak država okruženja poslije svjetske krize (1929/32.) odvijao se različitom dinamikom praćen povećanim migracijama. Tadašnje velike imperije (Francuska, Njemačka, Engleska, Holandija,…) još su intenzivnije nastavile kolonijalne eksploatacije. Južnoslavenski zagrljaj Slovenaca, Hrvata, Srba,… u Kraljevini postaje sve neprijatniji i nepodnošljiviji. Najsavjesniji bosanski nacionalni subjekat, Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO) pokušava inzistirati na obezbjeđenju kontinuiteta teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine u granicama naslijeđenim iz Austro-Ugarske monarhije. Podjelom Kraljevine na banovine Muslimani nisu bili više većina ni u jednoj od devet banovina. Režim je intenzivirao nacionaliziranje Muslimana koji su se tome grčevito opirali. Tokom 1929/35. stvorena je jedinstvena islamska vjerska organizacija u Kraljevini sa sjedištem u Beogradu pod strogim nazorom i kontrolom režima. Kasnije je JMO isposlovao da se sjedište reis-ul-uleme prelocira u Sarajevo.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije na području Cazinske krajine bilo je više žandarmerijskih stanica nego osnovnih škola.

U prvoj ambicioznijoj „studiji“ Velika Kladuša i okolica (1976/2021.) prof. dr. Sulejman Smlatić (Donja Lučka 1921. – Banja Luka 1987.) Kladuški kraj u predratnoj Jugoslaviji na str. 47 opisuje:

Interesantne detalje pribilježio je Dargo Hrovat u svojoj skripti na str. 37/38:

Među nezaobilaznim povijesnim događajima koji su ostavili trajne tragove su svakako 31. mart 1931. kada je obavljen šesti po redu popis stanovništva kada je za Veliku Kladušu evidentirano 8.990 (od čega žena 4.416) i Vrnograč 9.657 (od čega žena 4.861). Oba mjesta imala su status općine. Cazin kao srez imao je 47.283 stanovnika i kao grad 6.158. U periodu 1930/40. obavljena su i tri (1931., 1935. i 1948.) izborna mandata za parlament Kraljevine Jugoslavije, a 1938. sa predsjednikom općine Sulejmanom Miljkovićem.

Navedenim infrastrukturnim objektima treba pridodati i niz betonskih vojnih bunkera duž ceste Topusko – Cetingrad (preko Maljevca) od Ponikava do Pašin Potoka nazvan  „Nedićeva linija“ koji je izgrađen 1939/40.

Godine 1932. počeo je radom rudnik barita u Hresnoj u sastavu „Kranjskog industrijskog preduzeća“. Posrednik je bio preduzetnik Tić iz Topuskog, Salih Sarajlija, Mile Dejanović,…

U zadnjoj deceniji Kraljevine Jugoslavije na kladuškom tlu značajan utjecaj na društvene (ne)prilike imali su: Hasan Miljković  kao poslanik, Sulejman Miljković kao predsjednik općine, Dušan Vukmirović kao starješina Kotarske ispostave, Miroslav Kristan kao upravnik pošte, te nekoliko učitelja i imama.

Svakodnevni tadašnji život većine Kladuščana može se dokučiti iz zabilješke:

Od nekoliko Kladuščana rođenih nestankom Kraljevine Jugoslavije (1939/40.), za ovu zgodu napomenuti ću dvojicu.

Sve znate: da je rođen 1939. godine u Donjoj Vidovskoj, da je do 1990-tih bio stvaran idol (pribrao sve nagrade, odlikovanja,… sa širih geografskih prostora, a Kladuščanke koje su u vaktu 1970-tih/90. rodile sinove u preko 50% slučajeva nadijevale ime Fikret, među kojima i moja rehmetli sestra Hatka,…).

Ono što se još ne zna jasno jeste recept-formula po kojoj kani nanovo postati idol kako je 2016.  svojom knjigom to najavio. Manje i još se nedovoljno zna da je po izlasku iz zatvora 2012. Velika Kladuša po socioekonomskim parametrima bila na 46. mjestu na ljestvici od 79 općina FBiH i da je 2023. skilzaala prema začelju na 66. mjesto. Pored toga što je svojim menadžerskim sposobnostima Kladušu iz faze nazadovanja preveo u fazu „tonenja“ uspio je 2018. Kladuščanima prirediti najveću sramotu planetarnih razmjera kada je migrante smjestio među rakite u naselju Trnovi!

Ibrahim Ikanović u dva jednogodišnja mandata, čini mi se 1984/85., vršio funkciju predsjednika Skupštine opštine Velika Kladuša, u vaktu kad nam je sve pošlo u vražiju mater. Malo ga okrznilo 1985/6. tokom „sudara unutar kladuške ljevice“! Publikovao je nekoliko zapaženih književnih djela. Jedan od rijetkih Kladuščana koji se odazvao pozivu da napiše svoja sjećanja povodom 20-godišnjice Afere *87. 2006. godine. Aferim!

Zajednička osobina obojice navedenih Kladuščana jeste da najviše vole sinekure, benefite,… Ibro je kad je bio narodni izabranik uporno izbjegavao da se sa tim narodom vozi u istom autobusu iz Vrnograča u Veliku Kladušu i natrag!

Budimo bolji ljudi. Čuvajmo jedni druge!

Velika Kladuša, 23.07.2024. ramoh45.07@hotmail.com