Prilozi o životu na kladuškom tlu od prahistorijskog doba do današnjih dana „razbacani“ su po brojnim  arheološkim iskopinama, putopisima, publikovanim prilozima,… Tokom proteklih stoljeća uglavnom su identifikovani događaji, ljudi,… koji su ostavili trajne prepoznatljive tragove na kladuškom tlu. Većina događaja, ljudi,… iz kladuške prošlosti koja počinje uvođenjem u pisanu povijest (oko 1280. i/ili 1334. godine) je identifikovana, obrađena, protumačena,… na osnovu prihvatljivih podloga u različitim pisanim formama (povelje, darovnice,…) primjenom adekvatne metodologije. U proteklih 30-tak godina poslije otvaranja i lakšeg pristupa brojnim arhivima zaniteresovani istraživači-hroničari  mogli su pratiti, koristiti, primjenjivati,… brojne publikacije u raznim formama (arhivski dokumenti, studije, stručni radovi, analize, slike, monografije, sudski spisi, pojedinačna svjedočenja, nepublikovani rukopisi,…).

Prema dosadašnjim saznanjima iz više izvora prvi Kladuščanin koji se tokom svog životnog doba avangardno isticao i ostavio trajne tragove na kladuškom tlu jeste Hadži Hasan ef. Rizvić (1876-1939). Tužno je da smo tek zadnje decenije (2016.) počeli sistematičnije istraživati ovog znamenitog čovjeka, koji nam je, između ostalog, „donio“ prve knjige, otvorio prve čitaonice,… Na okruglom stolu 11.05.2024. posvećenom ovom velikanu, između ostalog, naglasili smo potrebu daljnih istraživanja (školovanje, odlazak na Hadždž,…). Atif ef. Bahtijarević (1853-1912) tokom stoljetne razmeđe 19. i 20. stoljeća bio je kotarski predstojnik kotara Cazin u sastavu kojeg  je Velika Kladuša 1892. godine dobila status Kotarske ispostave. Opće je poznato da je ef. Bahtijatrević kotarskim sredstvima 1888. godine kupio zemljišta za sva tri vjerska objekta u Velikoj Kladuši. Također je opće poznato da je nadgledao gradnju Gradske džamije koja je svečano otvorena u septembru 1901. i u kojoj je prvi imam bio Hadži Hasan ef. Rizvić.

Pasus je iz knjige „Osnovna škola u Vrnograču 1880-2000“ (Vrnograč, 2001., str. 24) u kojem prepoznajemo Hasanagu Kuduzovića čija biografija nam je još zamagljena.

Ova slika je objavljena u novinama Hrvatski dnevnik od 3. srpnja 1938. godine u prilogu pod naslovom „U sjeni Petrove gore“ sa potpisom Viktor Živić. Ako se bolje zagledamo na slici ćemo prepoznati imama Hadži Hasana ef. Rizvića.

Ovo je pasus iz neobjavljenog rukopisa (str. 33 od 120)  kojeg smo netom „isčačkali“ iz papiranitih zaostavština znamenitijih Kladuščana o čemu ćemo publikovati Izvještaj nakon okončanja uvida-pregleda kompletne zaostavštine. Među imenima koja se spominju kao „zvučna“ je svakako Hasan Miljković (1888-1957), načelnik Općine tokom većeg dijela vremena Drugog svjetskog rata.

Slika je dobivena od Smaila (Hašima) Pajazetovića (1944) koja prikazuje pripadnike Austrougraske vojske, možda Prvi svjetski rat. Prema raspoloživim saznanjima među vojnicima je i Pajazetović (Ale ili Mumina) Ibrahim koji se spominje kao prvi Kladuščanin sa fakultetskom naobrazbom. Svi koji nešto mogu doprinijeti da se ovo rasvijetli,… pozvani su na saradnju?

Milan Karanović (1882-1955) pod mentorstvom čuvenog geografa Jovana Cvijića, pored ostalog, obradio prvi popis stanovništva 1921. godine novoformirane države (01.12.1918.) Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Rezultati ovog popisa sa porjeklom stanovništva svih 147 naselja Srednjeg Pounja publikovani su u knjizi „Pounje u Bosanskoj Krajini“ (Beograd, 1925) koja je nezaobilazna bibliografija koja se, nažalost, od naturalizovanih kladuških povijesničara (ne)namjerno prešućuje.

Šta nam je činiti

Sama činjenica da nijedna od spomenutih zaslužnih osoba za recentnu povijest Velike Kladuše još nema trajno obilježeno ime dovoljno govori o nama, našim izabranicima, kladuškoj ulemi općenito, a nadasve famoznim predsjednicima Komisija općinskog vijeća (za prosvjetu, imenovanja imena ulica, trgova,…), direktorima Centra za kulturu, imamima, profesorima povijesti,… Zahvaljujući tehničko tehnološkom napretku, digitalizaciji, … na raspolaganju imamo „sve što nam treba“ (vjerodostojne podloge, građa,…) da primjerno ubrzamo avangardno promovisanje kulture sjećanja i primjernim procedurama (stručni skupovi, konkretne inicijative, monografije,…) i ispravimo ljudske nepravde! Samo nam nedostaje volje, htjenja, ljudskosti,…!

Nužno je da nastavimo pretraživanja znamenitijih Kladuščana iz svih slojeva kladuškog društva, a posebmo iz redova imama, učitelja, nastavnog osoblja. Bilo bi dobro kad bi nadležni organi kladuškog Medžlisa, JU „Prva osnova škola“ Velike Kladuše,… čim prije pokrenuli primjerne procedure da narednih godina dostojanstveno obilježimo 130-godišnjicu početka savremenog školstva u mjestu Velika Kladuša, 125-godišnjicu početka rada Gradske džamije, naše ljepotice kojoj nadaleko „nema para“!

Bilo bi dobro da Kladuščani konačno shvate kako im nitko neće pomoći dok ne počnu sami sebi pomagati, a prvi koraci su izbori na svim nivoima! Nazadovanje, tonenje,… Kladuše možemo usporiti znanjem, voljom,… U knjigama sve piše, ali ih treba čitati i razumijevati! Kultura, obrazovanost, pismenost,… su u pluralistićkom društvu najmoćniji faktori razvoja! Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge!

Velika Kladuša, 27. maja 2024. ramoh45.07@hotmail.com