Go, go in the name of God/Idite, idite u ime boga, čuvena rečenica iz povijesti parlamentarizma, a autorstvo se pripisuje Englezu Oliveru Cromwellu iz 1653. godine. Sa ovom rečenicom bilo bi najprimjernije ispraćati narodne izabranike Velike Kladuše svih nivoa (savjeta mjesnih zajednica, džematskih odbora, vijećnika, poslanika, načelnika). Vjerovatno mali broj čitalaca Teftera se može sjetiti naslova i sadržaja prvog broja Teftera od 12.marta 2007. godine.
Još su brojni Kladuščani ma gdje bili i šta radili koji se dobro sjećaju samoodrcianja tokom jednopartijskog sistema kroz samodoprinose za poboljšanje komunalne infrastrukture, općih uvjeta života, rahatluka,… Također se možemo sjetiti (pred)kandidacionih zborova građana prije bilo kojih izbora. Jeste da smo uglavnom dobivali imena kandidata, ali smo bar mogli čuti zašto se i od koga tko i na koju poziciju predlaže. Tako, npr. ako se za džematski odbor predlagao netko tko je volio i prakticirao stajati uz šank i pijuckati svoje piće bio je pošten pa rekao da sa takvim navikama nije za tako časnu poziciju. Predizborne zborove redovito su pratili zaduženi aktivisti predlagača. Ako su nakon saopćavanja imena nekog od kandidata primjetili „poremećaj tišine“ znali su da od tog imena na biračkoj listi treba odustati. Najmarkantnija samovolja elita oko promjene namjene sredstava prikupljenih samodoprinosom bila je oko izgradnje Objekta društveno političkih organizacija u poslovnu zgradu „Agrokomerca“, kasnije poznatija kao zgrada SOUR-a koja je nedavno promijenila vlasnika.
Zadnji opći referendum o participaciji u infrastrukturi u vaktu bivšeg sistema Kladuščani su održali decembra 1984. godine. Ogromna sredstva prikupljena po osnovu navedenog referenduma su „utopljena“ u sanaciju posljedica mjeničnog skandala 1987. godine. Brojni su Kladuščani koji pamte kako je „narezavanje“ po osnovu referenduma produbilo tinjajuće polarizacije, netrpeljivosti, rivalstva,… među elitama i pristalicima. Epilog 1986. znamo: „sudar unutar kladuške ljevice“ – progon Muhameda Talakića (1930-1999) generalnog direktora preduzeća „Saniteks“!
Velika Kladuša je od bivšeg sistema naslijedila solidnu zaostavštinu u svim pojavnim oblicima (infrastrukturi, društvenim parcelama, objektima, opremi, fondovima,…) sa statusom društvene svojine koja je Zakonom iz 1994. preimenovana u državnu imovinu. Minuli rad brojnih Kladuščana opredmećen u objektima, stanovima, infrastrukturi,… postao je predmet „tajkunizacije“! Tako npr. objekti sagrađeni na društvenom zemljištu (Robna kuća, hotel „Konak“, poslovna zgrada „Agrokomerc“,…) zbog nemara lokalne vlasti poslije 1990-tih su sumnjivo prisvojili više zemljišta (trebali su imati samo jedan metar od objekta) nego što je trebalo jer je DNZ vlast sa načelnikom Huseinom Delićem (1950-2022) (ne)svjesno propustila podizanjem tužbi osporavati privatizaciju zemljišta oko navedenih objekata! Radi se o dijelovima parcela koje su kao društvena svojina bez naknada prenešena društvenim preduzećima 1970-tih!
Participacija građana poslije okončanja Bratorata 1993/95. (07.08.1995.) počela je potragama, povratu,… uzurpirane i opljačkane privatne imovine. Sjetimo se „mešetarenja“ oko povratka i otkupa stanova koncem minulog stoljeća. Nije li tada „utemeljna korupcija“ čiji epilozi su predmet sudovanja načelniku Abdiću i njegovoj krimogenoj družini! Uspješnija participacija ostvarila se kod komunalne infrastrukture (lokalni vodovodi, niskonaponski vodovi, putevi,…) pri čemu lokalna vlast DNZ nije do kraja bila dosljedna (oko izgradnje lokalnih vodovoda povrijeđene su odredbe Ženevske konvencije o vodama, nisu uknjiženi vodovi, putevi,…). Nema registra javne imovine koju je načelnik Abdić s pravom potencirao u svom Izvještaju o preuzimanju dužnosti 2016. godine.
Brojnim Inicijativama koje su protokolisane lokalnoj vlasti prethodile su primjerne „intelektualne“ aktivnosti. Potpisima navedenih Kladuščana inicirana je „Revitalizacija“ korita Grabarske i izgradnja šetnica. Naravno sve ignorisano!
Inicijative iz dijaspore na koje se lokalna vlast oglušila: Trgovački centar, Zuhdija Šakanović i ostali 2002/03., Gradski stadion, Monografija Velike Kladuše, Popis dijaspore, Uređenje mezarja Dubrave,…
Neuspješne, tužne, nemoćne,… participacije Kladuščana bilježimo zadnje decenije oko definitivnog okončanja ekološki prihvatljivog toka Grabarske od granice u Pašin potoku do ušće u Kladušnicu u naselju Trnovi. Pokušaji mještana ulice Hajrudina Prike Hušidića da se sanira zaostalih 100-njak metara napuštenog korita Grabarske još su na čekanju. Prijemi, razgovori kod direktora VIK, Esada Čovića, posjeti Radio stanici Velika Kladuša, angažovanje vijećnika Zlatka Pajazetovića, pisma inspektorima,… nisu riješila tugu, jad… više stotina mještana koji trpe smrad i strepe od epidemija.
Ovaj prilog je uvod u naredni Tefter koji će detaljno opisati hronologiju tuge i nemoći mještana ulice Nurije Pozderca.
Smjernice za dovršetak urbanizacije mirkolokacije Dubrave-mezarje
Osnovni cilj/svrha: Definirati „okvir“ za pripremu dokumentacije prema kojoj dovršiti „urbanizaciju“ sa Spomen obilježjem kao centralnim objektom.
Osnovni koncept: Na postojeću mirkolokaciju integrirati-obuhvatiti-uklopiti
likovno umjetničke „izraze“ svrsihodnih ideja u skladu sa ovim Smjernicama.
Smjernice obuhvataju: Snimak šire lokacije iz zraka (ptičija-dron perspektiva), Katastarski snimak mikrolokacoje na formatu A3, Kratak geografsko povijesni opis mirkolokacije, Kratak opis povijesnog događaja, Potencijalne nazive Spomen obilježja, Ostale podloge po potrebi.
Velika Kladuša, maj 2022. Ramo Hirkić
Priložene „smjernice“ sa opširnim obrazloženjem navedenog datuma dostavljene su Udruženju kojeg decenijama vodi Hašija Muhamedagić i kancelariji DNZ stranke koja decenijama „dovršava“ urbanističko uređenje mezarja Dubrave! Naravno, muk-ignoracija!
Neodređena krivnja, odgovornost…
Nema smisla dalje nizati primjere neuspjelih participacija Kladuščana ma gdje bili i šta radili, obrazlagati uzroke, razloge, argumentaciju,… Možda se radi o osjećanjima? Je li Kladuša doista nevoljeni grad? Nemar, zapuštenost, bahatost, ignorisanja,… ne govore samo o odnosu lokalne vlasti, narodnih izabranika nego i nas samih građana koji demonstratiraju nebrigu, ravnodušnost… Pokazujemo li zapravo da nismo ni građani, ni urbanizirani, ni…
Čestim hodanjem po kladuškim sokacima, obližnjim okruženjem redovito me spopada tuga, fizički bol, jad,… zbog očitih dokaza da živim u mjestu kojeg njegovi građani, a moji sugrađani zapravo ne vole, ne brinu, propuštaju stihiji, devastiranju,… ili mi se to čini? Nedavno sjedim ispred jednog kafića u „gradskoj jezgi“ u društvu sa Esadom Zubovićem koji me pokušava uvjeriti kako je u „nečijoj nemislosti“ zato što se „druži“ samnom? Našu „prepirku“ prekida A. Talakić, poznatiji kao Rigo, Kladuščanin sa norveškom adresom. Priča Rigo kako je nedavno išao na ručak u prestižni restoran prema „Plazikuru“. U restoranu ga zapazio kladuški načelnik Fikret Abdić (1939) te inzistirao da dođe sjesti za isti sto. Prema Riginom kazivanju naslušao se svašta: od Duške Zgonjanina pa naovamo. Meni je posebno zapela rečenica „kako načelnik neće ništa da investira u Kladušu“! Nisam siguran u ispravnu interpretaciju pa pozivam Rigu da javno obrazloži o čemu se radi!
Možda pretjerujem oko nebrige, ravnodušnosti,… Kladuščana oko istrajavanja u participaciji oko njihove budućnosti. Moja osjećanja su moja stvar, ali podaci o migracijskim obilježjima po popisu iz 2013., između ostalog, kažu da od ukupno 40.419 stanovnika u istom mjestu rođenja navedene godine stanuje samo 18.168 ili oko 45%. Isti podatak za Cazin je 42%. Znači da u „gradu“ Velika Kladuša stanuje više „doseljenika“ nego rođenih Kladuščana ili „pravi“ Kladuščani su u manjini. Usput da nevedem po istom popisu od 22.251 iz BiH došlo je 16.894, nepune dvije hiljade manje od autohtonih mještana. Bez obzira koliko se i otkuda raje „sjatilo“ u urbani dio Velike Kladuše veliko je pitanje koliko današnje punoljetne populacije „grada“ se odlikuje građansko urbaniziranim mentalitetom?
U idućem Tefteru Hronologija tuge i nemoći mještana ulice Nurije Pozderca!
Možda za neke radosno, a ima i onih koji se ne raduju da je direktor Melka-City centra koji preuređuje „kompleks“ zgrada bivšeg „Saniteksa“ obećao kako će sačuvati statuu „sretna porodica“. Da li sa ili bez fontane važno je da simbol industrijalizacije Velike Kladuše opstne! Aferim Amelu i Nihadu Melkiću!
Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge!
Bajram Šerif Mubarek Olsun!
Bajkovita Čaršija – Bajram, 10.04.2024. ramoh45.07@hotmail.com