Prilikom jubileja-godišnjica vezanih za nastanak Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, Bratorata 1993/95 na području Cazinske krajine u beha medijima javljaju se „znalci“ svega i svačega iz okruženja, a domaći blećci bistre svoja varljiva sjećanja. Neki autori se sa svojim vrijednijim pisanim tekstovima pojavljuju u knjigama (Izet Perviz, Hodžić, braća Latići, Fatmir Alispahić,…). Nijedan autor pisanih priloga u protekih 30-tak godina nije problematizirao osutnost pokušaja da se naučnoistraživakim metodama objasni šta, kako, kada, zašto,… su izazovi iz okruženja (političko ustavna kriza, mešetarenja oko statusa BiH,…) imali onakve refleksije (tranzicije, proglašenje Autonomije, Bratorat 1993/95.,…) na području Okruga Bihać. Pokušaji da se magistarskim radovima (Kličić, Felić, Burzić, Saračević, Kekić, Karajić,…) situacija na području Okruga Bihać 1990/95. temeljitije tretira, uglavnom, ostali nedovršeni. Magisrirati na temu kako je Autonomija protuustavan čin i nije neki poseban doprinos sagledavanju cjeline društvenih procesa tog vremena. Opće je znano da je poznati beha akademik Muhamed Filipović (1929.-2020.) zagovarao da se situacija 1990-tih u Cazinskoj krajini treba „podvrći naučnoj obradi“, ali ni sam osobno u tom smjeru nije prstom mrdnuo ako ne računamo masno naplaćene recenzije nekih tiskovina.
Prilog je iz knjige „Kraj bošnjačkih iluzija…“ (Sarajevo, 2014., str. 249.
Zainteresovani su mogli povodom 20-godišnjice „izdaje države“ pročitati dva zapažena teksta u beha printanim medijima i jedan prilog na portalu ReprezenT.ba
Prilog je iz knjige „Bošnjak“ – Adil Zulfikarpašić (Tuzla, 1991.).
Tako se povodom 30-godišnjice septembarsko oktobarskih događaja u Cazinskoj krajini kao reakciji na zbivanja u okruženju 1993-tih javio („ludi profesor“ iz Cazina) Alaga Topić (Krajina, 29.09.2023) sa prilogom.
Naravno, nije se profa osvrnuo na svoj doprinos (vatrene govore) rasturanju BiH u kojoj je uživao standard života koji je bar donekle pratio kvalitet življenja u bližem okruženju. Tog vakta (1990-tih) prosječni Krajišnik uživao je (GDP p/c) dvije trećine prosjećnog standadra SRBiH ili jednu tećinu svog zapadnog susjeda. Koncem 2022. to iznosi jedva tri petine odnosno jednu četvrtinu!
U svom tekstu nabiračio je profa iz pristrasnih medija (S. Bosna, Ljiljan,…) onog šta se dešavalo poslije proglašenja APZB. (Ne)namjerno je prešutio da je bio među narodnim izabranicima nov. 1990. koji su kidisali oktobra 1993. nagovarajući vojne komandante da se „pitanje Autonomije“ riješi vojnički – ratnički! Kako to da tako umni profesor sa ostalim izabranicima, svi pripadnici ulemme (Veladžić, Hidić, Ljubijankić,…) na jednu grešku reaguju još većom, ratom?
Zaslijepljenim, pristrasnim, licemjernim,… koji imaju ambicija da se javno oglašavaju o septembarsko oktobarskim događajima 1993. na području Okruga Bihać preporučujem da svoja sjećanja „povežu“ sa hronološkim činjenicama (Abdić je Autonomiju proglasio (27.09.1993.) nakon potpisa Alije Izetbegovića o podjeli BiH na tri državice jer kao izborni pobjednik nije „vidio“ Okrug Bihać u Alijinoj Džamahiriji, a Bratorat 1993/95 je započeo inzistriranjem dijela narodnih izabranika i vjerskih poglavara (Makić, Cerić,…) da se „pitanje Autonomije“ riješi vojnički .
Zna prof. Topić dobro za izreku Allaha dž. (parafrazirano): …pomozi sam sebi pa onda očekuj i Allahovu pomoć. Koliko je javno znano prof. Topić nije kidisao da stvorimo pravedno napredno krajiško društvo i time damo doprinos izgradnji prosperitetne BiH.
Koje preuzeo ulogu rehmetli sedmičnjaka „Ljiljan“
Da se podsjetimo, Sedmičnjak „Ljiljan“ nastao je u Sarajevu poslije 1990-tih sa velikim ambicijama pod pokroviteljstvom Alije Izetbegovića. U početku su glavni u Redakciji bili braća Latići (Džemaludin i Nedžad). Među sponzorima, ideolozima,… glavni harambaša bio je Mustafa ef. Cerić, glavni hadžija u BiH. Naravno i sa novcima od vazifa. U Sedmičnjaku su dominirali navijaško huškački prilozi, a za Okrug Bihać bila je 1993/95 „zadužena“ bajna Nada Alisa. Kad bi krajiške tvornice diploma imale profesore od formata onda bi najmanje jedan magistarski rad mogao biti, npr.: Pisanje sedmičnjaka Ljiljan o zbivanjima na području Okruga Bihać 1993/95!?
U Sedmičnjaku Stav br. 446 od 22.09.2023. publikovan je prilog za ništa. Na četiri stranice (20-23) autor je manifestirao nepoznavanje materije, poluinformisanost i površnost iz kojih na sve strane zrači toksičnost, pristrasnost, diletalizam,…
Nažalost, brojni su beha novinari koji povodom jubilarnih godišnjica publikuju priloge bez navođenja relevantne bibliografije i ozbiljnijeg udubljenja u fenomen o kojem pišu. Nabirače ponešto sa društvenih mreža, eventualno razgovaraju s nekim tko ne zna šta je jučer ručao i evo priloga. Sjetimo se događanja u džematu Trnovi 2014/15, ef. Selvedina Beganovića! Šta je tko tada pričao, pisao (Čije je maslo za ramazana,… Avaz,…) i šta je vrijeme kao najbolji sudac svemu zadnjih godina iznijelo na vidjelo!
Od nekoliko relevantnih događaja zadnjih sedmica u mjestu kratkog pamćenja i brzog zaborava napominjem onaj iz Gradske dvorane 04.11.2023. (Javna tribina) koji je privukao preko dvije hiljade duša i tako postao rekorder po broju prisutnih nekom eventu u nepunih dvije decenije postojanja Dvorane. Dugi, informacija da se oko tri hiljade domaćinstava prijavilo za sredstva iz EU kao pomoć siromašnim u poboljšanju egzistencijalnih potreba svojevrsno potvrđuje podatak da oko trećine domaćinstava bajkovite Čaršije živi u siromaštvu i/ili u blizini granice koja to određuje.
Budimo bolji ljudi, čuvajmo se šejtena, posvetimo više vremena djeci, proučavajmo povijest Islama, čitajmo knjige, … su neke od preporuka šejla Elvedina Pezića sa Javne tribine u organizaciji Fondacije „Iman“! Sve to ukazuje koliko je Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ aktuelan i potreban!
Velika Kladuša, 09.11.2023. ramoh45.07@hotmail.com