Prema planu aktivnosti na realizaciji Koncepta osmišljavanja, formulisanja, konkretizacije, operacionalizacije,… lika i djela prof. dr. Huseina Džanića (1933.-1994.) u učionici Prve srednje škole koja nosi njegovo ime 25. maja 2023. održan je prvi Okrugli sto na temu: „Mjesto i uloga prof. dr. Huseina Džanića u kladuškoj kulturi sjećanja i pamćenja“. Više od 30-tak učesnika je tokom 100-minutnog trajanja moglo čuti i učestvovati u debati od izuzetne važnosti za budući projekt.
Debata za Okrugli sto bila je strukturirana u četiri tematski povezana dijela (uvodni, biografski, učenički-generacijski, nacrt projektnog zadatka), a sve skupa je uspješno moderirala, vodila, usmjeravala, podsticala,… profesorica Bisenija Mušedinović. Prilikom kurtuazno pozdravnog obraćanja uvaženom auditoriu direktor Škole, Nihad Ugarak je rekao: „Danas, ovim Okruglim stolom započinjemo realizaciju druge faze Koncepta obilježavanja lika i djela prof. dr. Huseina Džanića. Javnosti je već poznato da su organi Škole poslije nužnih priprema poštujući institucionalne odredbe i procedure veoma svečano i dostojanstveno obilježili Prvi Dan škole prošli mjesec. Od današnje debate očekujem kritička promišljanja o Konceptu općenito, onom što smo do sada ostvarili i vrijedna zapažanja, sugestije i prijedloge za buduči „izdavački projekt“ kao trajni neprocjenjivi dokumenat koji će biti od koristi sadašnjim i budućim generacijama, kako za sjećanja tako i dodatna istraživanja opusa prvog doktora znanosti Velike Kladuše u kontekstu vremena (1933-1994) i prostora (Mala i Velika Kladuša, Karlovac, Sarajevo, Vitez, Sisak, Cetingrad, Petrinja, Zagreb, Bihać, Njemačka, USA,…)“.
Kladuščani nisu blagovremeno, primjerno,… percipirali…
Uvodni dio (Kultura sjećanja, pojmovno, evolucijski, percepcije, implementacije,… sa fokusom na kladuško tlo) prezentovao je potpisnik ovog teksta koji se predstavio kao samozadužena osoba koja kvari veselje sebi i drugima. Tekst uvodnog obraćanja na dvije stranice prisutni su mogli pročitati, preslikati na svoje „smartiće“ i pažljivo pratiti. Uvodničar nije čitao tekst već je usmenim dopunama nastojao „pojačati“ ono što je napisano fokusirajuće se na važnost i deformacije u kladuškoj kulturi sjećanja novijeg doba.
Posebno je naglasio kako je kultura općenito (poznavanje sebe, svog identiteta, zavičaja, povijesti, običaja,…) postala važniji pokretač razvoja poslije 1990-tih. Zamahom globalizacije i neoliberalnog kapitalizma poslije 1990-tih kultura, znanje, vještine, … postaju dominirajući primarni faktori razvoja u odnosu na dotadašnja tradicionalna shvatanja važnosti prirodnih resursa, o čemu najbolje svjedoči primjer Japana. Očito je da Kladuščani 1990-tih nisu primjerno percipirali globalizaciju kao strateški izazov u smislu da se sami „izbilansiraju“ (demografija, potencijali, iskustva, …) sa fokusom na proizvode i usluge sa kojima mogu uspješno konkurisati na otvorenom tržištu. Najbolji dokaz je sudbina bivših nosilaca razvoja. U Velikoj Kladuši nije opstala nijedna firma koja je prije 1990-tih imala trocifren broj zaposlenih (na čitavom području Cazinske krajine samo dvije; jedna u Cazinu i druga u Bužimu).
Kako kod nismo primjerno percipirali globalizaciju 1990-tih slično se ponavlja i kada je u pitanju kultura sjećanja i pamćenja općenito i konkretno (promjene naziva ulica, javnih ustanova, spomen obilježja, knjige,…).
U vremenu (1985-1991) pojave prvih obimnijih, sadržajnijih publikacija o bajkovitoj Čaršiji (nazivi navedeni u prilogu) bajkovita Čaršija je već bila u velikoj fertutmi (1984/85. Program infrastrukture i svađe oko razrezivanja, 1985/86. kolokvijalno „sudar u kladuškoj ljevici“, a praktično „progon“ Muhameda Talakića, 1986/87, vrhunac financijskog skandala i hajka na Krajišnike povodom mešetarenja sa mjenicama, 1988/89. transformacija društvenog kapitala, 1989/90., zborovanja, prvi višestranački demokratski izbori, …) tako da su izostale promocije, osvrti, kritička promišljanja,… Kladuščani na poziciji direktora Centra za kulturu „Zuhdija Žalić“ kasnije, poslije 1995-tih nisu imali volje da se bar „monografija“ Velike Kladuše podvrgne intelektualnoj procjeni sa ciljem poduzimanja aktivnosti priprema za drugo izdanje. Koncem prve decenije 21. stoljeća (ne)namjerno rekonstruišemo objekat Centra za kulturu kojeg još nismo završili, niti se zna kada ćemo. Načelnik Abdić i njegovi sljedbenici očito ne shvataju kako kultura općenito „podiže nivo razvoja“. Nešto slično kao što morska plima podižući nivo mora istovremeno podiže sve na njegovoj površini.
Rodio se, odrastao, školovao, službovao u pet društvenih uređenja
Veoma impresivno, hronološki detaljno, dopadljivo,… o biografiji prof. dr. Huseina Džanića auditorium Okruglog stola upoznao je prof. Ismet Mustedenagić. Suštinski i većinski profesor Mustedenagiće je ponovio ono što je prezentovao prilikom obilježavanja Prvog Dana škole, aprila 2023. Klasičnu biografiju prof. Mustedenagić znalački upotpunjuje sa „doseljavanjem“ Džanića iz Like, njihovim „preduzetničkim duhom“ koji će rezultirai kožarskim obrtom. Ovaj obrt bio je ekonomska osnova školovanja,… članova familije. Prezentacija prof. Mustedenagića je skoro istovjetna onom što možemo pročitati u Hrvatskom biografskom leksikonu na str. 739.
Kladuški novinar, jedno vrijeme i direktor Centra za kulturu, pokretač brojnih „poduhvata“ (npr. pokušaj reafirmacije Kladuških novosti 2002/3.,…) bio je započeo jedan „serijal“ ambicioznog naziva „Znameniti Kladuščani“ ili tako nešto slično, ali… Iz jednog teksta kojeg mi je 08. marta 2019. na terasi jednog kladuškog kafića ustupio rehmetli Husein Bataković. U prilogu o prof. dr. Huseinu Džaniću Ešref Hadžić je priložio:
Doprinos prof. Huseina Džanića inovacijama proizvodnih programa kladuških preduzeća
Bibliografija znanstvenih radova raznih nivoa (izvorni – orginalni, pregledni, stručni, elaborati, analize, investicioni programi, recenzije, naučni skupovi,…) hronološki je uglavnom poznata. Dosta toga je prof. Mustedenagić prezentovao u svom „ekspozeu“. Kada je zainteresovana (ne)laička javnost Velike Kladuše putem kladuških portala (RVK, ReprezenT, Trend,…) pročitala priloge povodom obilježavanja Prvog Dana škole „Dr. Husein Džanić“ krenula je „provjera“ putem Googlea. Naravno, tamo nema ništa, što je velika sramota rodbine, Kladuščana, direktora škole koja nosi njegovo ime, pripadnika kladuškog ummeta,… Jedna od preporuka Okruglog stola jesta da profesori Mustedenagić i Džanić napišu prikladan tekst za Google!
U kladuškim kuloarima se „pustila priča“ tipa: zašto bi Kladuščani „uzdizali“ prof. Huseina Džanića, čime je on zadužio Kladušu, lako je Džanićima bilo dolaziti do diploma, …kakav interes ima Ramo i družina da to sada tematiziraju, tko to plaća, tko stoji iza tih pokušaja, kakva kultura sjećanja – to ne stanuje u Velikoj Kladuši, ono čega nema na interentu nije ni bilo,…! Ostavimo po strani motiviranost za dobronamjernost ili, gluho bilo, zlonamjernost navedenih i sličnih pitanja, besmislica,… ostaju činjenice da nakon „razdvajanja“ bivše Mješovite srednje škole u Velikoj Kladuši početkom prve decenije ovog stoljeća nismo ni „mrdnuli“ da učinimo ono što se u civliziranijim sredinama podrazumjeva (ako ustanova nosi ime nekog da se to obilježava, kultivira, promovira, istražuje, preispituje,…).
Sa Okruglog stola upućen je poziv svima na saradnju po navedenom angažamanu, a stvar je moralne savjesti da li će tko i čime se odazvati. Osobno nisam imao sreće da budem školski đak prof. Džanića. Surađivali smo po konkretnim pitanjima, na konkretnim projektima 1972/80. To ću detaljno opisati kao prilog budućem „izdavačkom projektu“. Za ovu priliku napomenuću još osoblje „Saniteksa“ kao npr: laborante (Ana Mistrić, Munira Purić,…), poslovođe (Senija Beganović, Vahida Handžić,…), majstore (Hase Miljković,…), radnice na strojevima (Fikreta Abdić – Stević, Husnija Ćatić, Rifet Obić,…),… koje bi se moglo sjetiti rada u Pogonu flastera 1972. i kasnije, i/ili proizvoda Una, Sanex, Sanifix, Antireumatic…
O kakvom izdavačkom projektu se radi
Da li šta, kada, u kojoj formi and… vrijeme će pokazati. Ostaje da radimo i motrimo?
Šta su prisutni govorili
Od prisutnih svaki treći (cca 10-tak) učesnik je osjetio potrebu da nešto kaže. Tako npr. Selma, predstavnica mlađe populacije je veoma konkretno sa interneta „pokupila“ i dopadljivo prezentovala najbitnije o „kulturi sjećanja“, ali je propustila onu stranicu interneta na kojoj imaju prilozi o kulturi sjećanja na kladuškom tlu (Suprostavljeni narativi o ratu u Velikoj Kladuši, Tefter 417, Kako mladi Kladuščani percipiraju… Nismo čuli, a očekivali smo: šta mlade srednjoškolce posebno interesuje o kulturi sjećanja svog zavičaja,…
Posebno su bila dirljiva sjećanja rodbine, sestre Džemile i brata Dževada, od koje se očekuju konkretna očitovanja o budućim aktivnostima?
Ostali prisutni: Enver Pehlić, Azra Jušić, Rasim Okanović, Zahid Topić, Hasib Hodžić, Hajrudin Muhamedagić, Ljilja Krupić, E. Okanović,… su govorili o svojim dojmovima, o dobroj opremljenosti laboratorija, o svom snalaženju kasnije na studijama, o skonostima i dobroti prof. Huseina, o…
Nismo čuli ni jednog studenta iz Petrinje, a bilo ih je. Nismo čuli ništa o osvrtima na ponuđene materijale, otvorena pitanja, dileme oko projekta,…
Ohrabrujuće je da su svi izrazili spremnost svog angažamana što ćemo uskoro moći i vidjeti na djelima. Moderatorica se posebno zahvaljivala pojedinačno na javljanjima, ali i podsticala da svoje dojmove, sjećanja napišu kao priloge.
Ukoliko se želi naredni Dan škole, april 2024. dočekati sa „publikacijom“ kakva je predstavljena nužno je još puno toga uraditi. Na potezu su inicjatori i organi škole?
Velika Kladuša, 26.05.2023. ramoh45.07@hotmail.com