Tefter (509): Sve je do nas

Maj 2023. godine je već obezbjedio solidno mjesto u povijesti regiona, a bogami i pojedinih mjesta, pa ako hoćete i pojedinaca – Kladuščana. Razlozi su brojni. Između nebrojeno razloga na globalnom nivou je već tradicionalni Dan slobode (03. maj) novinarstva, slobode medija, već kako tko prevodi franc. „liberte de la presse“… i sve što prati „sedmu silu“. Već 21 godinu nevladina udruga „Reporteri bez granica“ publikuje svoj godišnji Index slobode medija, rangira države,… Zabrinjavajuće je da je svake godine stanje gore – lošije nego lani. Većina je saglasna da zasluge za sve lošije stanje pripadaju vlastima i novinarima! Stanje se rapidno pogoršava od 2014. godine. Reporteri bez granica prate 180 država. Po njihovim kriterijima stanje je teško u 31 zemlji, tegobno u 42, problematično u 55, podnošljivo u 44, dobro u osam država (Norveška, Irska, Danska, Švedska, Finska,…).

Da li je alarmantno stanje u medijima razlog da je friško imenovani ministar, Edvin Alijanović, za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi USK-a odlučio održati jednodnevnu konferenciju na temu „Mediji i obrazovanje“ manje je bitno. Važno je da je Konferencija održana uz prisustvo 30-tak osoba iz medija. Da je ministar i oni koji su mu asistirali imao gusto sito za pozivanje odabranih, priveligovanih,… primjer su bojkoti, npr. iz Velike Kladuše pozvan samo jedan medij, a tri nisu! Čista diskriminacija! Zahvaljujući uredniku Portala ReprezenT.ba imao sam čast i zadovoljstvo da prisustvujem ovom događaju i tom prilikom malo i „profitirao“! Prvi dan (srijeda) održan je ceremonijalni dio u sali Skupštine USK-a. Drugi, radni dan u hotelu „Paviljon“ na Uni. Upoznavajući se sa ministrom rekao sam za sebe: publicista – analitičar sa decenijskim iskustvima, pokazao novine Saniteks iz 1973. koje sam pokrenuo i prvu godinu uređivao, samozadužen da kvarim veselje sebi i drugima. Među ovim drugima posebno sam apostrofirao narodne izabranike svih nivoa, nadobudne profesore i advokate, bogohulne hadžije i imame,… Ministar se malo kurtoazno osmjehnuo, a ja mu pridodao da nisam siguran da on zna nazive i autore prvih književnih djela na području na kojem stoluje i fine beneficije brsti.

Početak i rad drugog dana Konferencije „zasjenile“ su vijesti iz metropole ex države. U prvi mah su dominirala pitanja koja se odnose na novinare i njihovo izvještavanje: da li je profesionalno, da li je povrijeđen kodeks novinara, da li se smjelo baratati sa imenima, slikama,…? Dječak (13 godina) iz imućnije porodice u svojoj školi smrtno je upucao  očevim pištoljima prvo školskog domara, a onda na licu mjesta, u učionici, poubijao osam svojih vršnjaka. „Ovaj dječak posijao je metke, strah i nesigurnost za budućnost“, pisali kasnije brojni profesionalci u nebrojenim medijima. Na Konferenciji „zaiskrilo“ je osudom novinara koji su saopćili ime dječaka-ubice, jer se pozivao na ministra sigurnosti Republike Srbije. Slušajući novinarska „prepucavanja“ šta se smjelo, šta nije, gdje se sve i zašto pogriješilo,… kroz glavu su mi „strujile“ misli oko nečeg sličnog iz recentne povijesti okruženja. Malo sam se prisjetio filma „Moramo razgovarati o Kevinu“  iz 2011. godine. Suština filma je u trudu roditelja da odgoje sina koji svakim danom postaje sve nepodnošljiviji. Radnja filma tematizira psihologiju familijarnog života, sukobe zbog sina, razvod,… Kevin je u svojoj školi napravio masakr lukom i strijelom koju mu je otac poklonio. Beogradski dječak poubijao je svoje vršnjake očevim pištoljem kojeg je uzeo iz sefa, a ciljanje je naučio jer ga je otac, uzoriti liječnik, vodio u streljanu! Konferencijska nadmurdivanja ublažio sam upadicom: ako je ministar budala nemoraju biti i novinari!

Nakon smirivanja tenzija oko interpretacije novinarskih vijesti iz Beograda Konferencija se odvijala po protokolu. Dominirao je pesimizam jer je BiH na 64. mjestu po „slobodi medija“ od 180 država koje Reporteri bez granica redovito podvrgavaju svom monitoringu! Kuknjava na „pravni okvir“, etički kodeks, ponašanja narodnih izabranika, nizak standard života novinara, slaba tehnička opremljenost, obespravljenost, napadi na novinare, diskriminacije medija, urednici medija,… su jeftine jelovine za ništa. Sve je do nas. Mi predlažemo, formulišemo, usvajamo, provodimo, opjevavamo, slavimo sramote, zakidamo zaposlenike, prešućujemo,…

Ono što je kristalno jasno, što potpuno mjerljivi indikatori nedvojbeno potvrđuju jeste da nazadujemo u odnosu na skromni beha napredak i posebno na bliže okruženje. Velika zasluga pripada medijima jer ne barataju činjenicama o socioekonomskom stanju, (ne)prilikama. U prilog navedenoj konstataciji je jedini printani medij, Unsko-sanske novine „Krajina“. Tko ima strpljenja neka prelista izdanja zadnjih decenija i potraži  intervjuje sa ministrima. Brojke se spominju samo ako su izdvajanja iz budžeta, mešetarenja,… Nema pitanja sa brojkama niti odgovora sa brojkama. Svi redom ministri privrede navode kako je razvojna šansa USK-a energija, poljoprivreda, industrija i turizam, bez bilo kakvih kvantifikacija, vizija, akcionih planova,…

Summary razvoja Cazinske krajine zadnjih tri decenije

Argumentovano potvrđen aksiom, odavno etabolirana teza o Cazinskoj krajini povijesno trusnoj kompaktnoj teritoriji prenapučenoj stanovništvom čudnog specifičnog mentaliteta da je u svim pripadajućim državnim zajednicama bila i ostala pasivno zapušteno nerazvijeno područje sa respektabilnim potencijalima i veoma deficitarnim općim i specifičnim saznanjima.

Respektabilno generacijsko naslijeđe akumulirano tokom jednopartijskog sistema kao rezultat aktivnog odnosa većine populacije nije bilo dovoljno inspirativno poslije 1990-tih da se održi dostignuti nivo socioekonomskog razvoja u odnosu na BH prosjek i nivo bližeg okruženja.

Komparativna usporedba s drugim lokalnim zajednicama u BiH sličnih preformansi sa dvije najmnogoljudnije općine Cazinske krajine (Cazin i Velika Kladuša) pokazuju da ustavno pravni okvir države nije dominirajući limitirajući faktor dinamičnijeg razvoja već subjektivne snage u narodnim izabranicima svih nivoa.

Raspoloživi potencijali (demografija, prirodni i izgrađeni resursi, povoljna geopolitička pozicija, brojnost dijaspore, stečena iskustva,…) uz odgovornije upravljanje i veću motiviranost građana su realne pretpostavke da se postojeći standard života (cca 3/5 BH odnosno ¼ RH prosjeka) evidentnije poboljša još tokom jednog mandatnog izbornog perioda!

Stanovništvo – zaposlenost mart 2022/mart 2023. godine

                                     Stanovništvo              Zaposlenost                         Nezaposleni

_{Izvor: JU Služba zapošljavanja Usk, Bilten 1.3.2022. i 1.3.2023. Broj procjenjenog stanovništva za 2023. uzeta procjena od 31.08.2022., a za 2022. procjena od jula 2020.}

Stanovništvo i zaposlenost 

_{Izvor: Agencija za statistiku BiH, Federalni zavod za programiranje razvoja, JU Služba za zapošljavanje USK-a, Porezna uprava FBiH.}

Financijski najberićetnija sedmica u povijesti Velike Kladuše

Bajkovite Čaršija je prepuna svakakvih paradoksa. U dvadesetoj sedmici 2023. godine višedecenijski paradoksi oko prvog industrijskog previjeca su dožjeli svoj epilog. Perspektivna firma koja je kolapsirala nakon 60 godina postojanja u ovom stoljeću poslije „uspješno provedene privatizacije 2002/03“ (usput, koju su slobodni nezavisni mediji kidisali u opjevavanju) zbog 10-tak pohlepaša domaćeg porijekla (imena pročitajte u Biltenima za društvena kretanja) je „definitivno isplaćena“. Naime, poslije dužih mešetarenja, mimo ekonomske logike „podmićena“ je neka agencija da otkupi veći dio preostalih dionica Saniteksa po nevjerovatnoj cijeni. Firma koje praktično nema 17. i 18. maja 2023. godine prodaje na sarajevskoj berzi 113.530 KM mjenica u vlasništvu 107 dioničara za basnoslovnih 1,248.109,36 KM ili  11.664,57 KM/dioničaru. Kad je navedena vijest prostrujala Europom, Kladuščanin sa švicarskom adresom šalje SMS. „Eno Dolića peče janje“!

Budimo bolji ljudi. Radimo za sebe i zavičaj. Čuvajmo jedni druge!

Velika Kladuša, 21.05.2023. ramoh45.07@hotmail.com