U prethodnih 500 brojeva kolumne Tefter prezenotovano je nebrojeno različitih tema, događaja, ličnosti,… suvremene kladuške prošlosti, sadašnjice, budućnosti,… Urednik Redakcije ReprezenT-a procjenjuje da je prosječna posjećenost (čitanost) kolumne oko 3.500. Prema mišljenjima nekolicine malobrojnih pripadnika intelektualih krugova Velike Kladuše, ma gdje bili i šta radili, koji su malo redovitije i sadržajnije čitali, bar većinu, Teftera kolumna je nezaobilazno štivo kladuške recentne povijesti.

Autor Teftera već duže vremena priprema pisanje obimnog naučno istraživačkog rada pod radnim nazivom „Geografija, demografija i razvoj Velike Kladuše zaključno sa prve dvije decenije 21. stoljeća“. U narednim brojevima Teftera, pored osvrta na tekuće aktuelnosti, biće prezentovani i „detalji“ navedenog rada sa osvrtima na nezaobilazne događaje, ličnosti,… kladuške mikro i makro povijesti. Na vječita pitanja: tko, kada, gdje, šta, zašto,… o bajkovitoj Čaršiji Tefter nudi odgovore! Zainteresovani su pozvani na saradnju na način, forme, statuse,… koji im najbolje odgovaraju. Bujrum, Unaprijedimo Kladušu zajedno!

Zahvaljujem na interesovanju, komentarima, sugestijama,… na Tefter 501 sa preporukom da se pokušamo više fokusirati na „detalje“ koji proizlaze iz teksta i podstiču „kulturu sjećanja“, i-ili da se neki prilozi osmotre sa današnje vizure, protumače u kontekstu današnjeg vremena i prostora. U cilju podsticanja i njegovanja kulture sjećana ove godine su brojne okrugle godišnjice brojnih događaja i kladuških velikana, kao npr. 90-godošnjica rođenja prof. dr. Huseina Džanića (okt. 2023.),… Jednog hladnog februarskog dana 2023. sretnem Ibrahima Pehlića-Pelu u centru Čaršije, nasuprot kioska: Nakon pozdrava „kaže da mu se sviđa tekst Teftera i nastavlja: Večernji list Zagreb je najbolje plaćao priloge o tučama, ubistvima,… iz Velike Kladuše. Fikret Abdić mi sugerisao da o tome ne pišem. Ja se osmjehnem i pitam tko će mi namiriti propuštenu zaradu“!

Nastojaću da jednom mjesečno osvježim sjećanja i „probudim emocije“ na događaje koju su nas „uveli u zlatno doba“ (1975.-1986.). Zainteresovani mogu putem e-maila poslati svoje priloge, slike,… Slažem se sa čitaocem koji opaža da bi urednik trebao tekst nastojati opremiti sa slikama, prilozima iz navedenog perioda (npr. slika objekta stare porte kao „dodira“ nebrojeno anegdota,…).

Februarsko izdanje „Saniteks-novina“ u cjelini karakteriše raznovrsnost priloga, povećan broj autora priloga tekstova širokog spektra. Danas saniteksovaca i njihovih najbližih potomaka ima širom planete. Ako smo „razbacani“ po dunjaluku nismo se u zemlju zakopali! Čitaocu koji se interesuje kako su primjerci novina, sačuvani i preživjeli turbolentna vremena objasniću u tekstu.

Moj stan kao i hiljade drugih je temeljito opljačkan augusta 1994. godine. Nadobudni vijećnik – pohlepaš, Amir Đogić, koji povremeno spominje pljačku sa govornice Općinskog senata ima mandat da nešto smisleno i pokuša „operacionalizirati“, sem ako mu pozivanje na pljačku imovine ne služi samo za populističke potrebe i-ili „domoljubne svrhe“! On i njegove stranačke kolege mogle bi se kloniti beskorisnih retorika, prestanite „proizvoditi“ nepravde i generirati „tonenje“ Čaršije, otvorite procese participacije građana u kreaciji povoljnijeg ambijenta i perspektivnije budućnosti,…!

Najmanje dva priloga zaslužuje, bar fragmentaran osvrt s današnjeg konteksta vremena i prostora. U naslovnom prilogu se spominju žrtve Kladuščana u Drugom svjetskom ratu koje po osnovu dosadašnjih istraživanja zaključno sa 2020. godinom iznose više od 800 samo smartno stradalih boraca. Ovu činjenicu nadležni organi lokalne zajednice ingorišu pa u Strategiju razvoja zapisuju proizvoljne brojke. Motrićemo šta i kako će nova predsjedavajuća Općinskog vijeća organizovati obilježavanje Dana općine 2023. godine. Isto tako značajan broj Kladuščana danas „puše“ decenijske Dudakove laži o preko tri hiljade poginulih u Bratoratu 1993/95., a moljci kao nezavisni sveučilišni profesori pišu knjige u kojima zaobilaze – ignorišu spiskove i brojeve!

Ove godine navršava se 60-godišnjica početka probne proizvodnje u prvom industrijskom pogonu koji nestaje. Hoće li oni koji su nastavili raditi u Saniteksu poslije 1995. objaviti „nekrolog“? Inicijativa je u opticaju.

Ovo je „papirić“ koji vjerodostojno potvrđuje kako mi je ponovo došlo u posjed kompletno izdanje Saniteks novina. Rahmetli Ismeta Duranovića sam upoznao među prvim naprednijim omladincima polovinom 1964. godine. Bio je osoba u koju se moglo pouzdati. Njegov hobi bio je „planinarenje“ o čemu svjedoči i prvi „vodič“ iz 1987. godine. Ismet je i među prvima koji je publikovao svoja istraživanja o doseljavanju sa područja Bosanske krajine na Sjeveroamerički kontinent!

Sjene nad privatizacijom i kolapsom Saniteksa

Geneza privatizacije društvenog kapitala u Saniteksa datira iz 1989. godine kada se jedva „nateglo“ oko 37% učešća za 2.400 dioničara. Preregistracija DP u d.d. obavljena  je 27.09.1991. kod suda u Bihaću. Elem, period 1989.-2002. je posebna elaboracija. Godine 1994-te Predsjedništvo RBiH donosi Uredbu sa zakonskom snagom kojom se preostali – neotkupljeni dio društvenog kapitala proglašava državnim kapitalom. Šta sve se dešava od 1994. do 2002. (prvog poziva za upis – otkup dinonica) pored saniteksovaca mogao bi pokušati objasniti i Bišćanin Damir Đug kojeg je SDA 1995. dovela za direktora Saniteksa?

Opće je poznata raširena praksa obezvrijeđivanja državnog kapitala kako bi se što jeftnije pokupovale dionice, naravno samo povlaštene skupine – „ekonomske grupe“! Koliko, kako, kada, pod kojim uslovima,… su dionice Saniteksa 2002/3 „prodavane – dokupljivane“ detaljnije znaju: Nijaz Veladžić, Rifat Dolić, Haseba Miljković-Mokni, Omer Kudić, Stipe Ćelan, Husein Hadžić, Ejub Ćehajić, Perka Pavlinović, Emir Golubović, Ahmet Žalić, Nisveta Elezović, Zlatko Oručević, Mehmedalija Miljković, Mirsad Talić,… rehmetli Huska Pajazetović, predsjednik Skupštine dioničara dolazio je u Ameriku 2002/3. da, između ostalog, animira i podstakne saniteksovce na (do)kupnju dionica. Nešto je dolara sakupio, ali po povratku nije uspio kupiti dionice ni za sebe. Raspoložive dionice „raskrčmite“ (navodno tri za jednu KM) povlaštenim osobama (vidite listu prvih deset dioničara)!

Tabela je kao prilog publikovana uz Drugi javni poziv (prvi krug) za upis dionica u FBiH 15.10.2001.

Imovina Privrednog društva u mješovitoj svojini uz Javni poziv putem tendera.

Ovo je spisak saniteksovaca koji su bili spremni dokupiti još dionica, ali nije im se posrećilo. Pohlepaši – grobari Saniteksa sve razgrabili po povlaštenim uvijetima!

Mediji su privatizaciju Saniteksa predstavljali kao uspješu priču. Dobro Veladžić kaže: „Radili smo tiho i predano…“ samo u korist povlaštenih. Nehotice je priznao kako se radi za Bosnu!

Bivši direktor Agencije za privatizaciju Samir Ćatović, nepravosnažno osuđen na dvije godine, suoptuženi dobili po jednu godinu.

Bihać, 24. januara – Kantonalni sud u Bihaću je dana 13.01.2023. godine nepravosnažno osudio bivšeg direktora Agencije za privatizaciju Unsko-sanskog kantona Samira Ćatovića na 2 godine zatvora, te bivše članove Upravnog odbora Agencije za privatizaciju Unsko-sanskog kantona Mersuda Omerdića i Hakiju Ibrahimpašića na po 1 godinu zatvora zbog zloupotrebe položaja prilikom privatizacije dioničkog društva „Saniteks“ Velika Kladuša. Podsjećamo, Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog kantona je optuženima stavilo na teret da su kao saizvršioci, iskorištavanjem svog službenog položaja drugom pribavili imovinsku korist koja prelazi iznos od 50.000,00 KM. Konkretno optuženima se stavljalo na teret da su u periodu od februara do septembra 2007. godine, i to najprije Omerdić Mersud i Ibrahipmašić Hakija, skupa sa H.Z. (koji je u međuvremenu preminuo) dali saglasnost na aneks ugovora kojim je Udruženje građana za zaštitu dioničara „Saniteks“ d.d. Velika Kladuša kupilo 51% državnog kapitala u privrednom društvu „Saniteks“ d.d. Velika Kladuša, a koji aneks je u ime Agencije za privatizaciju potpisao direktor Samir Ćatović te je tim aneksom obaveza novog investicionog ulaganja predviđenog u članu 3. ugovora bez razloga i osnova smanjen sa 4.100.000,00 KM na 2.700.000,00 KM, da bi potom, znajući da Udruženje kao kupac 51% državnog kapitala nije izvršilo bilo kakva ulaganja u „Saniteks“ d.d., pa čak ni u navedenom smanjenom iznosu, Mersud Omerdić i Hakija Ibrahipmašić, skupa sa H. Z. donijeli odluku kojom se potvrđuje da su ispunjenje obaveze iz ugovora, iako nisu bile, nakon čega je Samir Ćatović proveo tu nezakonitu odluku tako što je izdao uvjerenje kojim se potvrđuje da je Udruženje ispunilo obaveze iz predmetnog ugovora odnosno da je okončan postupak privatizacije privrednog društva „Saniteks“ d.d. temeljem čega je državni kapital u vrijednosti od 23.580.707,00 KM prenesen u vlasništvo Udruženja i čime je Udruženje steklo korist u vrijednosti tog državnog kapitala.

Po objavi navedenog priloga po kladuškim kuloarima se pojavila priča da su „glavne hadžije” privatizacije Saniteksa (Nijaz Veladžić, Rifat Dolić, Haseba Miljković-Mokni,…) „podmitili“ Ćatovića i družinu sa 40-tak hiljada, jedni navode dionica, a drugi KM. Precizan tok novca sve otkriva!

Epilozi sjena na privatizacijm i sudbinom kladuškog prvog industrijskog previjenca (tri dionice za jednu marku direktoru Veladžiću i jaranima, nepravomoćna preduda direktoru Agencije i pajdašima, totalni kolaps,…) mogu rasvjetliti saniteksovci koji su birali organe Društva, godinama radili za plaće 350-400 KM što je 4-5 x manje od plaća menadžmenta u vremenu kada je vrijednost dionica sa 60-tak KM sklizala manje od 5,00 KM. Da li je stvarno moguće da oko 400 radnika-dioničara pokaže toliko nedopustivu nezrelost, naivnost,…?

Zbog pohlepa 10-tak osoba kolapsirala je firma koja je po najstrožijim tržišnim kriterijima mogla egzistirati sa 350 do 400 zaposlenih radnika sa solidnim standardom života.

Doprinos Saniteksa civilizaciji bajkovite Čaršije i tko su grobari ove uzorite kompanije, u narednim Teferima!

Budimo bolji ljudi, radimo za sebe i zavičaj!

Velika Kladuša, 13. 02. 2023. ramoh45.o7@hotmail.com