I nakon 35 godina mišljenja, stavovi, zaključci,… o zagonetnom mjeničnom poslovanju „Agrokomerca“ su podijeljenja baš kao i u vrijeme nastanka, augusta 1987. godine. Na osnovu dosada dostupnih publikacija o mjeničnom skandalu 1987. moguće je etablirati najmanje četiri (hipo)teze! Politička suština montirane mjenične afere jeste da su je „kreirali“ odani članovi Saveza komunista i isti nisu bili voljni-spremni, ako su uopće i bili sposobni, da istu riješe na pošten način. Glavni „hadžija“ – vinovnik, Fikret Abdić, je produkt sistema, vremena, ambijenta,… završnog perioda samoupravnog socijalizma koji je tolerirao financijsku nedisciplinu, nesamoupravno ponašanje, „mangupe“ u vlastitim redovima. Puno govori i činjenica da je isti skoro pa jedini visoki funkcioner jednopartijskog sistema SK BiH koji je potrčao u jato nacionalne stranke u jesen 1990.

Kao prvu (hipo)tezu eskalacije mjenične afere, kolokvijalno, možemo formulisati kao „softicirano“ nezakonito poslovanje. Ovakvu ili sličnu formulaciju naročito su promovisali medijski prilozi tokom druge polovine 1987., djelomično nebrojene knjige, između kojih nezakonitim poslovanjem markantno knjiga „Pad i uspon Agrokomerca“, Sarajevo, 2002., autora Petra Dodika (1925.-.2015.). Od ambicioznijih autora koji su pisali opširnije priloge, feljtone, redovno se „oglašavali“ prilikom jubilarnih godišnjica ovu tezu preferira i Esad Šabanagić (1954) autor nebrojeno priloga i jednog feljtona.

Kao drugu (hipotezu) uzroka nastanka hajke na „Agrokomerc“, kolokvijalno, možemo formulisati kao „zavist-ljubomoru“ konkurentnih preduzeća zbog „iznad prosječnih“ poslovnih rezultata, enormnih rashoda po osnovu reklamiranja, reprezentacije,… i ili potcjenjivanja mjesta i naroda (velika koncentracija Muslimana). Ovakvu ili sličnu formulaciju prepoznajemo u brojnim razgovorima sa nekim od bivših rukovodilaca (Ibrahim Filipović, Mehmed Husić, prof. dr. Muhamed Škrgić, Mujo Koštić,…) a pismene potvrde imamo u „Doosieru o „Agrokomercu“, naročito u dijelu u kojem se pojavljuje prof. dr. Muhamed Škrgić, potparol 1987. godine. Predsjednik Skupštine općine Velika Kladuša odmah nakon obznjanjivanja afere Enver Murgić (1948) tvrdi da u svemu dominira politika radi gustoće naseljenosti sa Muslimanima! Poziva se i na jedan razgovor 1995. sa Eduardom Josephom, visokim delegatom međunarodne zajednice u Kninu, Velikoj Kladuši, Mostaru,…

Treća (hipo)teza, kolokvijalno, bi se mogla formulisati kao svojversna „zavjera-urota“ – produkt „neprincipijelne koalicije“ u „rebubličkom vrhu“ SR BiH, eliminacija Pozderaca iz društveno političkog života Federacije i BiH. Riječ zavjera se često čula tokom „zatvorenih rasprava“, a sam šef partije u to vrijeme će poslije kazati kako je naajmanje 30-tak visoko pozicioniranih funkcionera u Sarajevu znalo šta i kako se događa, ali su se međusobno tješili uzrečicom „ne talasaj“! U Bihaću, npr. pred sjednice Kreditnog odbora, smo slušali: „ne pišaj uz vjetar“! Ova (hipo)teza je većinski prisutna u dostupnim publikacijama, a povodom 30-godišnjice (Afera Agrokomerc, 30 godina poslije) posebno je elaborirana od Emila Habula (1955).

Četvrta (hipo)teza, kolokvijalno nazvana „doktrinarni zaokret“, proizlazi iz involviranosti dijela svemogućeg „armijskog vrha“ u liku admirala Mamule (1922.-2022.). Ovu (hipo)tezu posebno protežira Admir Mulaosmanović u svom izvornom naučnom radu, Historijska traganja I, 2008., (str.181-211). Sjene nad ovim radom su sugovornici autora čije reference su previše kontaminirane i toksične da bi njihovo „svjedočenje“ moglo biti pouzdano!

U susret „Kladuškom ljetu“ 2022. godine

Po prvom povratku u zavičaj poslije 15-godišnjeg fizičkog osustva (čitaj: izgona) juna 2012. prisustvovao sam jednom „svenarodnom veselju“ u naselju Polje kod Velike Kladuše. Na ovom ugodnom druženju prvi put sam susreo i djecu Fikreta Abdića, Elviru, Edinu, za Ervina nisam siguran. Sa tog eventa imam i slike u svom albumu na mezarja u Polju! Ljudski je priznati da sam gajio simpatije prema njihovom društvenom angažmanu u zapuštenoj Čaršiji. Očekivao sam bitno uočljive organoleptička poboljšanja, avangardno modernije percepcije i implementacije temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost,…). Nadao sam se da će mlade snage sa svojim sljedbenicima na zadovoljstvo većine popraviti varljive idilične (ne)prilike u najmanje par detalja.

Kao prvo, očekivao sam da će „ekspresno“ dovršiti objekat Centra za kulturu sa modernim sadržajima koji korespondiraju sa počecima 21. stoljeća. Uzdajući se u njihvo solidno obrazovanje stečeno u prestižnom gradu bivše Države očekivao sam da će simbol prkosne Čaršije-gradiociozni dvorac na padinama Keserović brda sa svojim stručnim sposobnostima dovesti u takav „status“, haman ravan predivnom hramu Partenonom na prelijepom bržuljku Akropolj. Nije valjda da diplomantici Turističkog fakulteta u Opatiji nije poznat čuveni brežuljak i predivni dvorac Vianden u bajkovitom luksembruškom krajoliku, tik uz granicu sa Njemačkoj. Ima još prekrasnih „uzora“ prema kojima je kladuški Stari grad trebao evolirati u centar -„žarište“ svih avangardnih događanja. Tokom kladuških kulturnih manifestacija trebao je vrviti u punom sjaju u kojem bi brojni doživaljaji ostali zapamćeni za sva vremena.

Gotovo da nema lokalne zajednice u BiH „gabarita“ Velike Kladuše koja se može uporediti po gradiozno materijalno financijskom zaostavštinom jednopartijskog sistema. Najvažnije stavke te zaostavštine elaborirane  su u knjizi „Velika Kladuša na razmeđu 20. i 21. stoljeća“. Među tom zaostavštinom je i nekoliko stavki (Stari grad, Dispanzer u Polju, Bazeni u Maloj Kladuši, lokacija Trnovi,…) koje po svom konceptu, sadržaju, prirodi stvari, trebaju biti u funkciji „javnog sektora“. Bez obzira na marifetluke, zapetljanosti oko imovinsko pravnih odnosa, spletkarenja i mešetarenja, … postojali su i postoje „institucionalni okviri“ po kojima je loklana zajednica mogla pribaviti, najmanje, pravo upravljanja na „99 godina“! Čak se Kladuščanima nešto od toga i nagovještavalo u Izvještaju o prijemu dužnosti … od novembra 2016., pa kasnije na valovima Radija svih Kladuščana, pa na raznim Abdićevim „vazenjima“ među njegovim sljedbenicima,…!

Mogli smo svjedočiti pred minule loklane izbore kako su se na portalima pojavljivale slike bazena u Maloj Kladuši, kako su prosipana obećanja, kako…

U novije vrijeme kao važan izazov razvoja promoviše se turizam. Neke općine USK-a su već poduzele praktične korake. Gdje je Velika Kladuša u tom pogledu?

Turizam kao snažan faktor razvoja prepoznale su i vlasti USK-a još 1998. kada su (pre)platile studiju „Projekt – turizam, budućnost USK-a“! Kakvu su neposrednu budućnost namjenili bazenima u Maloj Kladuši zainteresovani mogu vidjeti u prilogu.

Nažalost, uprkos solidnoj zaostavštini, primjernim resursima, brojnoj diaspori,… Velike Kladuša tokom neposredne vladavine (2012-2021) režima Fikreta Abdića i njegove djece, ubrzano nazaduje. Teško se oteti drugom zaključku nego da se Fikret Abdić i njegova djeca, izuzev Ervine, „svete“ Velikoj Kladuši da ih u tome podržava oko sedam hiljada Kladuščana!

I ove, 2022. tokom manifestacije „Kladuško ljeto“ Kladuščani će se tiskati, šepuriti, glumiti, zabavljati na prostoru od cca 500 m2 umjesto da imamo na raspolaganju sve vrijeme bazene u Maloj Kladuši, bitno savremenije sadržaje na Sarom gradu, …

Budimo bolji ljudi, čuvajmo sebe i druge!

Velika Kladuša, 13.05.2022. god.  ramoh45.07@hotmail.com