Svjedoci smo da je kladuško bliže (BiH) i daljno okruženje (Istočna Evropa) već duže vremena zahvatila duboka društvena kriza. Mediji objavljuju mnoštvo zbunjujućih informacija, kao npr. „naduraće“ Bosna i ove napasnike (Dodika, Čovića, Izetbegovića,…), ili „neće nas dati niti ćemo se predati“ javljaju mediji poruke Ukrajinaca. Razna strujanja (ideja, prijetnji, agresija,…) sa Istoka općenito su nametljivija od istih ili sličnih strujanja sa Zapada. Koliko samo traju „strujanja“ u različitim formama, uglavnom civilizacijska, (idejama, porukama, novcima,…) sa Zapada na bajkovitu indiferentnu Čaršiju? U strujanjima sa Istoka uglavnom (BiH – Kladuša, Ukrajina,…) prepoznatljive su pritajene kompromitirajuće „ideje“ u raznim formama, uglavnom nazadne-odbačene, ali žilave-uporne,… Tako, npr. u Ukrajini već duže vremena veoma su primjetna „plinska zakidanja“ i nekorektnost Zapada-podrške muljažama oko isporuka i plaćanja ruskog plina, koketiranja sa „modernim“ fašizmom, kolebanja oko modernijih percepija i implementacija temeljnih vrijednosti (pokušaji rehabilitacije nacističkih kolaboracista poput Stepana Bandere i sličnih), što je veoma zamjetno i u BiH, posebno u Velikoj Kladuši kada je u pitanja antifašistička zaostavština,… Obilježavanje 80-godišnjice prvog oslobođenja Kladuše, 23.02.2022. o tome zorno svjedoči. Treba li još jednom napomenuti kako ovaj datum (ne)priznaje Osnovna organizacija SDA Velika Kladuše, a redovito obilježava novembarske praznike! Nešto se ipak promijenilo. U srijedu, 23-02-2022. u 11:00 sati pred spomenikom u centru Čaršije stajala je i delegacija vijećnika SDA Velike Kladuše.
Nesporazumi oko obilježavanja 23. februara kao Dana općine traju već duže vrijeme između dvije (SDA i DNZ-Krajiška stranka), nekad vodećih stranaka u Velikoj Kladuši koje već odavno prate epiteti falerično kvarne oštećene robe koju kladuška (ne)laička javnost sve više izbjegava. Zlobnici pričaju da zorli tuknu! Upravo navedene dvije stranke i njihovi bivši lideri (Štulanović, Alagić, Redžić, Kajdić,… odnosno Abdić, Dolić, rahmetli Mulalić) decenijama doprinose nazadovanju bajkovite Čaršije promovišući kompromitirajuće ideje (podjele na bazi ideoloških i-ili povijesnih razloga, participacija u nepoštenoj tranziciji,…). Zvaničnom pojavom Laburističke stranke BiH (2013/14.) DNZ-Krajiška stranka lagano ali sigurno „nestaje“ sa političke scene općenito. Laburisti ne mogu naći saveznike zbog ozbiljnih razlika oko povijesnog naslijeđa općenito (kulturnog, ideološkog, gospodarstvenog,…) i dominacije svog ideologa (čitaj: Fikreta Abdića) u recentnoj povijesti čudnovate Čaršije. Teoretski opozicija u Općinskom vijeću (SDA, SDP, NES, Naša stranka, DNZ-Krajiška stranka) može imati više vijećnika od Laburista, ali ih razjeda kriza morala, deficiti oko percepcije kladuške prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kadrovska potkapacitiranost sa malim šansama bitnijeg poboljšanja. Pojedinačne i zajednička ambicija i dosezi u praksi su u ozbiljnim raskoracima. Nema vizije-jasne „javne politike“ zasnovane na temeljnim vrijednostima (pravednost, jednakost, ljudskost,…) koja će u skladu sa „povijesnim naslijeđem“, internacionalnim okvirima, realnom stanju i mogućnostima ponuditi „koncept“ koji će usporiti nazadovanje Velike Kladuše poboljšanjem općeg ambijenta i participacije građana!
(Ne)pročitana knjiga, reakcije,…
Godišnjica pojave knjige „Velika Kladuša na razmeđu 20. i 21. stoljeća“ u kladuškoj (ne)laičkoj javnosti tek da je zainteresirala ponekog ljubitelja pisane riječi. Najviše „reakcija“ se odnosilo na imena smrtno stradalih Kladuščana na pojedinim spiskovima kao pripadnicima ove ili one vojne formacije, a salonski glasnogovornici (vidi recentnu knjigu Muje Begića,…) i dalje propagiraju Dudakove izmišljotine kako je u međusobnim ratnim okršajima smrtno stradalo oko tri hiljade osoba sa obje strane. Knjiga uglavnom hronološki i faktografski navodi događaje i vrlo stidljivo spominje polarizacije začete polovinom predzadnje decenije minulog stoljeća. Jedan od onih koji (ni)su pročitali navedenu knjigu je i kladuški zet, trenutno direktor jedne osnovne škole koji se doselio u Todorovo upravo u vrijeme „kladuške prekretnice“. Naime sve do polovine predzadnje decenije jednopartijskog sistema kladuško društvo bilo je (pre)osjetljivo na „socijalne nepravde“ (pohlepe, krađe, bogaćenja trgovaca i ugostitelja, laganja-petljanja, mešetarenja, imamska vazenja,…). Naturalizovani Kladuščanin me tokom skorošnjeg februarskog razgovora nastoji „uvjeriti“ u davno poznate stvari (dogovorena podjela Bosne čiji je utemeljitelj Alija Izetbegović, kako je sa Talinim, Zulićem,…više puta razgovarao sa Tuđmanom, Šuškom, čestitost Krajišnika, navinosti Fikreta Abdića, povodljivost poludoučene raje, krčmljenje imovine „Agrokomerca“ u vaktu 1995.-2005., odnosu Sarajeva prema Krajini, kako je jedino rješenje „rušiti“ SDA, kako su hodže najveće „štetočine“, kako …). Strpljivo sam slušao i na kraju priupitao: Ako nas 1990-tih nisu htjeli ni Milošević („Vranjo uzmi i Tursku Hrvatsku: Kladušu, Cazin,…“) i Tuđman (pokazivao interes za teritoriju, ali ne i za njene žitelje) nije li onda Autonomija bila logično rješenje? Malo se čojkan „zastuknuo“, a ja mu preporučio da pročita šta su Tuđmanovi sabornici (akademici Ivan Aralica i Hrvoje Šošić) smjestili u knjige i pohranili u arhive!
Zabrinjavajuće su činjenice kako se hiljade Kladuščana (vidi rezultate zadnjih lokalnih izbora) žuri neshavtljivom lakoćom i naivnošću vezati i ili poistovjećivati sa kompromitiranim idejama (SDA i Laburista) i ličnostima koje decenijama generiraju nepravde, nejednakosti, …Užasno je što se u Velikoj Kladuši formirala karamila u rukovodstvu Laburističke stranke koja opjevava, veliča, … korupciju i klijentalizam, ne trpi kritična mišljenja, zaglupljuje stranačku pješadiju, i ili šutke i ulizivački podupiru nepravde, korupciju, klijentalizam, grabež, lopovluke, gomilanja funkcije, uživa u sukobu interesa, grabi i prisvaja gdje se stigne, …Ništa manje nisu toksične ideje, ponašanja,… „državotvorne“ SDA koja je USK srozala na predzadnje mjesto na ljestici od 10 kantona u FBiH, a njeni aktuelni lokalni lideri nemaju hrabrosti da „prevrnu“ list i ili Centrali stave do znanja kako ih je zbog stranačkog naslijeđa „stid“ hodati po zapuštenoj Čaršiji!
Bilo bi dobro da narodni izabranici Velike Kladuše (članovi savjeta mjesnih zajednica, članovi džemtskih odbora, vijećnici, poslanici), članovi rukovodstava političkih stranaka i civilnih udruženja shvate da njihov ugled u javnosti zavisi od znanja, volje, htjenja, sposobnosti da motiviraju sebe i druge na građanski aktivizam. Ako svojim biračima ne mogu i ili ne znaju ponuditi bolju „platformu“ Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ je opća svar, otvorena knjiga,… Nije suvišno podsjetiti na jednu od izreka Fridricha Nietzschea koja, po prilici, glasi: „Bolje je ništa ne znati, nego puno toga znati napola“! Svakodnevnica, a posebno rasprave na sjednicama OV svjedoče o našem nepoznavanju sebe, svog zavičaja, modernih trendova,…
Kladuščanima, ma gdje bili i šta radili, mogu pomoći knjige. U njima sve piše, a knjige treba čitati! Skoro mi jedan od 27 uhapšenika u hajci na „Agrokomerc“ 1987. pokušavao objasniti smisao „dugoročnih mjenica“, njihovog emitovanja, trgovanja,… Profitirao sam u saznanju „tehnike“ kojom se poslužio Alija Alešević i Nada Omerdić pri lansiranju lažnih teleks naloga bespravnim upadom u platni sistem Države koncem 1986. i početkom 1987. (tri puta), a sve po uputama Fikreta Abdića, u to vrijeme visokog saveznog funkcionera! Kakva „junačina“, 1986/87. bespravno upada u platni sistem, a 2018. nema „kuraži“ da izbjeglice smjesti u državne objekte, npr. Dispanzer u Polju. Da je to tad učinito kako bi ona lokacija danas izgledala? Da je pola para iz budžeta koje je krčmio protuzakonito (bar tako tvrde istražitelji) uložio na lokaciju Trnovi, danas bi imali moderan „Agrocentar“ sa komunalnom hladnjačom i ostalim sadržajima kao snažnu infrastrukturu za poljoprivrednu proizvodnju!
Radimo za sebe i zavičaj. Čuvajmo sebe i druge. Budimo bolji ljudi sa više osjećaja za socijalnu pravdu!
Velika Kladuša, 25.02.2022. godine ramoh45.07@hotmail.com