U drugoj polovini minulog stoljeća, period 1975.-1990., između ostalog, bio je zapažen po nebrojenim požarima čiji uzroci uglavnom nisu detaljnije istraživani ni procesuirani. Požari su gutali društvenu imovinu, a naknade za štete isplaćivane iz društvenih fondova! Nekako u takvom okruženju 25. januara 1987. u sitnim ponoćnim satima izbio je požar na lokaciji kompleksa Polje u sastavu Složene organizacije udruženog rada „Agrokomerc“. Gorila su skladišta prepuna sirovina (kafe, šećera, brašna,…), reporomaterijala, ambalaže,… U formalno pravnom smislu epilog požara ostao je otvoren. Prvobitno saopćenje kako je termoakumulaciona peć uzrok požara demantirao je dežurni sudija Osnovnog suda u Velikoj Kladuši Đulaga Alibegić. Zaintersovani kompletnu priču o kladuškom požaru januara 1987. kao najmarkantnijem januarskom događaju recentne povijesti mogu pročitati u brojnim knjigama, kao npr. Afera ’87 (Phoenix, 2007.). U narodu dominira uvjerenje kako je požar djelo organa Unutrašnjih poslova SR BiH i njenih doušnika pod komandom čuvenog Dušana – Duška Zgonjanina kojeg Fikret Abdić počesto spominje.
Počela je druga godina treće decenije 21. stoljeća u kojoj će dominirati prenešena kretanja iz 2021. godine (pandemija, migranti, globalna zatopljenja, porast siromaštva i nepravdi, rivalstva na svim nivoima,…). Tihi „građanski ratovi“ između cijepljenih i necijepljenih se prigušeno rasplamsavaju širom planete, a otvoreni ulični protesti i neredi u većim metropolama najgledaniji prizori svakog vikenda. Neuroznu situaciju podgrijavaju društvene mreže koristeći razne izvore među kojima ima i istinitih ekskluziviteta. Još tokom minule godine procurila je informacija iz Izraela, zemlje sa najvećom i najranijom procjepljenošću stanovništva, o novom neobjašnjenom fenomenu koji zahvaća samo cijepljene nazvanom Izraelski sindrom (više osoba počinje progovarati na sasvim nepoznatim jezicima,…). Neke države prekidaju sa cijepljenjem, ukidanjem Covid-potvrda, raspuštanjem parlamenata, mijenjanjem vlada,…, a sve pod uličnim pritiscima bijesne svetinje. Biće da rudi nova zora o kojoj još malo znamo!
Pored utjecaja iz daljnjeg i bližeg okruženja Veliku Kladušu „potresaju“ lokalna koškanja između pozicije i opozicije oko neuspjelog opoziva načelnika Fikreta Abdića (1939), evidentna korupcija, klijentalizam, porast siromaštva,… Nazadovanje bajkovite Čaršije užurbano napreduje po svim aspektima! Orjentaciono u ovakvom ambijentu nakon 110 dana agonije koja me zadesila koncem minule i početkom ove godine koju sam proživljavao sa svojom rehmetli suprugom, polovinom januara romanopisac me „povratio u normalu“. Nazvao telefonom, izrazio saučešće, prenio nekoliko književnih natuknice o smrti, putovanju u samoću,… i kaže: „Pripremio sam 10-tak stranica teksta, nešto kao predložak budućeg romana, na kojem intenzivno radim! Želio bih da to pročitaš, možeš koristiti po volji, ali nemoj još moje ime spominjati“. Ok, prihvatam! Znaš da se radujem svakom tko ima volju nešto napisati o našem zavičaju. Sve očekujem da se pojavi neko od brojnih likovnih umjetnika Velike Kladuše sa umjetničkom slikom koja snažno asocira na neke situacije koje su pratile strateške događaje kladuške recentne povijesti. Pristojno bi platio sliku koja sa Hukića brda prikazije maljevačku bijelu cestu kojom bauljaju kolone izbjeglica sa svojim prevozima, prtljagama,…
Za razliku od zavičajnih „likovnjaka“ autori književnih djela su mnogo zapaženiji po brojnim književnim djelima koja su (ne)posredno inspirisana ključnim događajima zadnjih pola stoljeća. Hronološki bi to izgledalo: „Omaha“ (Beograd, 1986) autora Dževada Sabljakovića (1939), „Kraini u amanet“ (Rijeka, 1992) autora Muhameda Abdića (1936.-2002.), pa slijedi serija dobrih književnih naslova domaćih autora, kao npr.: Tenef, Brat njegov ili on, Ljiljan za tamljan, Kota smrti, Krajiške ranjene duše, Krvava ahmedija, Huska Miljković, Sinovi kestenova, Kumarica, Na suvoj međi, Neuzvraćena ljubav, Izbjeglica,… Od najavljene triologije publikovana je prva knjiga (Junaštvo u krvi, Cazin 2021)! Naravno, spisak nije konačan. Realno je očekivati da Udruženje bibliotekara sačini „katalog“ domaćih autora i njihovih književnih djela, provjeri prisutnost navedenih djela u domaćim knjižnicama, pokrene primjernu promociju trajnijih vrijednosti tih djela,… Zadnjih godina prilikom promocija knjiga mogli smo čuti: „Kuća – stan bez knjige kao tijelo bez duše“! Da li smo stvarno narod knjige, kako je ustvrdio jedan od promotora na Starom gradu?
Kladuška surova prošlost, stvarnost, zamagljena budućnost
Najveći broj autora književnih djela koji pišu o zavičaju i-ili onom što su „dokučili“ u vezi sa Cazinskom krajinom, njenim događajima, ljudima, ličnostima,… nastoji se „uhvatiti u koštac“ sa problemima ovog povijesno trusnog područja tokom njegove višestoljetne povijesti. Dva skorošnja susreta i razgovora s nogu sa bivšim bibliotekatom iz Crvarevca i budućom „književnom zvijezdom“, Ajlom iz Chicaga, daju optimizma da pripradnici srednje i mlađe dobne generacije žele promovisati modernu kulturu sjećanja koja u potpunosti korespondira sa modernim trendovima „Kreative Europa“! Ugodno je čuti kako Ajla (1999) želi poezijom obraditi i predstaviti dio života svoje porodice u Kupljenskom 1995/96.
Svi bi stalno trebali imati u vidu činjenicu da su vrlo rijetka područja relativno male geografske površine (cca 2.000 km2) kao što je Cazinska krajina locirana na interesantnim geopolitičkim geografskim koordinatama sa prenapučenom naseljenosti na kojem se u povijesno kratkom vremenskom periodu zbivalo tako brojnih strateških događaja o kojima imaju šta pisati pripadnici svih generacija.
Najavljeni roman „Kladuška krv“, sudeći po raspoloživom podlošku, je obećavajuće književno djelo sa velikim ambicijama. Autor ima ambicija da kroz nekoliko „sličica“ predoči čitaocima socijalne, psihološke,… (ne)prilike prouzrokovane Bratoratom 1993/95. uvodeći nas u živote i sudbine ljudi koje su događaji tog perioda žestoko „okrznuli“. Biće interesantno da li će autor i kako opisati bar par „crtica“ o smrti kao svojevrsnom fenomenu neizbježno povezanom sa krvi, psihološkim aspektima,… Većina mentalno zdravih osoba teško se može sjetiti kada, gdje, kako,… se susreo sa prvom pojavom smrti poznate, voljene osobe. Neugodno se sjetiti plača, suza, jauka,… teške i zastrašujuće tišine, muka,… koji vlada u prostoriji, okolini umrle osobe. Tako, npr. kroz maglu se sjećam 1950-tih kad se pročulo da je umro Dolić Tale Nurija u kući s istočne strane Brusara (kota 297). Rahmetli Nurija se bio dobro zamomčio, lijep kao slika, ali opaka tuberkoloza nemilosrdno hara siromašnim područjima. U narodu se pričalo da je umro od „sušice“! Sve smrti kasnije rodbine, prijatelja, dragih osoba izazivale su manje-više bolne emocije, suze, tugu, žalovanje,… Ipak, neke osobe se neprimjetno uvuku u naše živote, a da ne znamo ni zašto? Sve ima svoj vijek trajanja, pa i tuga, bol,…
Roman u pripremi pruža pogled na Veliku Kladušu i njene ljude početkom 1990-tih čije sudbine su voljom drugih nenadano „preokrenute“ na sve strane. Još je rano na bazi „predloška“ pisati o kompoziciji, strukturi, razradi,… pojedinim scenama, najavljenim radnjama, likovima, povezanostima,… Vidjeti ćemo da li je autor i kako opisao bar neka pitanja apsurdnosti Bratorata 1993/95., privremenih podjela (jug-sjever,…), različitih oblika saradnje Kladuščana ma gdje bili i šta radili u različitim psihološkim previranjima pojedinaca nadajući se boljem životu poslije „ludila“. U svakom slučaju, očekujem da će roman „Kladuška krv“ biti svojevrsni književni portret jednog turbolentnog perioda kladuške recentne povijesti. Priželjkujem da će autor romana „Kladuška krv“ tokom pisanja svog djela bar malo „zaviriti“ u romane sličnih naslova, kao npr. „Nečista krv“, „Tuđa krv“, „Krv petrola“,…
Ne zaboravimo – Bosna i Hercegovina je 3. u svijetu po broju umrlih na milion stanovnika od Covida-19. Budimo bolji ljudi. Cijepimo se. Čuvajmo jedni druge. Godinu dana od početka vakcinacije mogli smo se uvjeriti da su sve vakcine dobre!
PS: Prema podacima Porezne uprave FBiH stanje zaposlenosti na dan 31.12.2021. u Velikoj Kladuši je 5.060 što je za 3,6% više u odnosu na 2020. godinu.
Velika Kladuša, 25. 01. 2022. povodom 35. godišnjice katastrofalnog požara.