Ramo Hirkić, autor Teftera

Krajnji sjeverozapadni dio BiH kojeg zadnjih nekoliko decenija počesto nazivamo Cazinskom krajinom zbog svoje geopolitičke pozicije (granično područje, dodir dviju civilizacija, leglo svakojake čeljadi, pogranične kavge i čarkanja,…), burnih događaja tokom višestoljetne turbolentne prošlosti (nekoliko samo tokom druge polovine minulog stoljeća),  znamenitijih ličnosti (Mujo Hrnjica i njegova družina, Hasanaga Pećki i njegovi ahbabi, Huska Miljković i njegovi bojovnici, Fikret Abdić i njegovi sljedbenici,…) oduvijek su privlačili pažnje svakojakih insana (putopisaca, svakojakih obavještalaca-špijuna, pisaca, novinara, bonavina, ženkaroša,…) različitih profila i kalibara. Nekih od njih ostavljali su različite (ne)pisane tragove u različitim formama (putopisi od 1530. godine, pa…). Tako npr. friško publikovana knjiga „Bosna i Hercegovina-putopisne slike i studije (1888)“, u izdanju Dobre knjige, 2021. na par stranica spominje Veliku Kladušu i okolicu (npr. str. 156,…). Knjiga je napisana davno, prvi put na mađarskom jeziku, a tek ove godine prevedena na bosanski jezik. Usput da napomenem da je iste godine (1888) čuveni visoki činovnik austrougarske monarhije Kostantin Kosta Hoerman (1850.-1921.) publikovao prvu svesku zbirke muslimanskih epskih pjesama u kojoj je obuhvaćeno niz  pjesama u kojima je Mujo Hrnjica glavni junak!

Već duže od pola stoljeća u Velikoj Kladuši cjelokupna društvena zbivanja su pod snažnom i neprikosnovenom dominacijom na svim i svačim kladuškog big mana/velikog čovjeka Fikreta Abdića (1939). Dugogodišnjim strpljivim i upornim radom građen je kult ličnosti sa prepoznatljivim plemenitijim osobinama (ljudskost, pravednost, socijalna osjetljivost,…) sve do polovine 1984. godine. Za svoj predani rad i pošteno zalaganje dobio je sva moguća priznanja svih nivoa vlasti! Posljednje najviše savezno priznanje rahmetli Yuge dobio je jula 1987. kad se već znalo na sva zvona da već par godina srlja po stranputicama u brojne sumnjive poslove na rubu zakona. Od polovine 1984. godine kladuški big-man se postepeno preobražava u najkontraverzniju ličnost modernog doba sa veoma prepoznatljivim deficitima oko modernijih percepcija i implementacija univerzalnih vrijednosti (ljudskost, pravednost, istinitost,…)! Početkom treće decenije 21. stoljeća na funkciji načelnika Općine postaje sve veći manipulator i za..bant, osvećuje se Kladuščanima na svakojake načine i time ubrzava nazadovanje Velike Kladuše po svim aspektima!

Nažalost, biografija Fikreta Abdića poslije 1984-tih je prepuna nečasnih radnji koje su ga tri puta smještavale u zatvor. Svojim ponašanjem na „rubu zakona“ sebi je do 1984. godine priskrbio sva priznanja i odlikovanja i na prvim višestranačkim demokratskim izborima 18.11.1990. dobio najveće broj glasova (oko 1.047 hiljada glasova). Kratko kazano: Fikret Abdić je iznevjerio historijske okolnosti koje su ga do 1984. podsticale i ohrabrivale na razvoj socijalističkih samoupravnih društveno ekonomskih odnosa. Poslije izbora 1990-tih, njegova SDA stranka i Alija Izetbegović (1926.-2002.) „gurnuli“ su Abdića na nove stranputice i avanture (1991.-1993.) na kojima je sebi priskrbio najgnusnije atribute (profiter, izdajnik, zločinac,…). On se preobražava u goropadnog „menadžera svjetske relevancije“ i „žrtvu sistema“. Nije uspio svoje ljudske, moralne, karakterne,… vrline obdržati i preobraziti u svojevrsnu „krajišku epiku“ koja bi „nadmašila“ povijesnu stvarnost!

Neprincipijelna ponašanja u DNZ-u tokom 1995.-2012. rezultirala su novim polarizacijama, podjelama, nesporazumima,… Svojim neprincipijelnim djelovanjem, klijentalizmom, krimogenim postupcima zahvaljujući nedorečenosti Izbornog zakona uspjeva tokom 2013.-2021. sa pozicije načelnika Općine ubrzati nazadovanje Velike Kladuše po svim aspektima.

Bigmanizam i kladuška zima 2021. godine

Osnovna funkcija lokalne vlasti sa kojom Fikret Abdić neprikosnoveno dominira jeste kreacija ambijenta i uslova za što bolji život svojih građana. Nažalost, u Velikoj Kladuši je decenijama toksičan ambijent i sve veći broj Kladuščana se iseljava. O tome zorno svjedoče socioekonomski pokazatelji zadnje dvije decenije. Tako npr. Velika Kladuša je 2012. godine u ukupnom stanovništvu USK-a učestvovala sa 16,35% (47.096/287.998) da bi isti postotak 2020. iznosio 15,00% (39.994/266.534) odnosno za osam godina Kladušu je napustilo 7.102 Kladuščanina (47.096-39.994). U periodu 2012.-2021. (oktobar 2021.) u USK-u broj stanovnika smanjen je za 9,3%, sa tendencijom povećanja broja stanovnika, a u Velikoj Kladuši za 9,9% sa tendencijom pogoršanja-smanjenja. Elem, zloćudna pandemija Covid-19 pogodila je sve, a Velika Kladuša još ne bilježi vidljiviji oporavak. Sa 31.10.2021. Velika Kladuša je ostvarila zaposlenost od 5.053 (podaci Porezne uprave) što je po istom izvoru nešto manje nego koncem 2020.

Iz kojeg god ugla posmatrali Veliku Kladuša susrećemo se sa njenim nazadovanjem s jedne strane i sa koruptivno kriminalnim režimom vladavine Fikreta Abdića i njegove Laburističke stranke, s druge strane! Zbilja, big man/veliki čovjek Fikret Abdić do polovine 1984. godine kasnije je uspio evolirati u kranju suprotnost i preobraziti se u bigmanizam/pokvarenost i autokratiju. U modernoj politologiji bigmanizam kao sindrom velikog čovjeka uglavnom ima negativne konotacije. Malo je primjera novijeg doba da se veliki čovjek u relativno kratko vrijeme pročuo sa toliko nečasnih radnji i atributa kao što je to uspjelo Fikretu Abdiću!

Najnovija događanja oko pokušaja Abdićeva opoziva sa funkcije načelnika Općine samo potvrđuju već odavno i nadaleko poznat kladuški povijesni aksiom kako u čarobnoj Čaršiji u svako doba i na svakom mjestu ima igrača za svakojake igre. Arhitekta koncepta „rušenja Abdića“, ma tko to bio se pošteno osramotio i pokazao veliku naivnost. Nema neosvojivih tvrđava već samo loših i nesposobnih osvajača, glasi stara poznata izreka!

Sve ono što je Fikret Abdić za dvije decenije postigao i postao „ljudsko privredno čudo“ uspio je za nepunu deceniju upropastiti. Od izdaje partije, sistema i režima polovinom 1984. godine, jeftinog populizma 1990-tih, tvrdoglavosti i upornosti oko proglašenja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, Bratorata 1993/95, egzodusa 1994/95., novih polarizacija 2012-tih,… zahvaljujući blećcima uspijeva kreirati toksičnu budućnost Velike Kladuše koja bilježi sve manji broj stanovnika, uglavnom zahvaljujući Abdiću, Laburističkoj stranci i njenim glasačima. Opći deficiti oko modernijih percepcija i implementacija univerzalnih vrijednosti (ljudskosti, pravednosti, istinitosti,…) postaju sve prepoznatljiviji u recentnim intervjujima Fikreta Abdića u kojima dominira japajakanje, poluistine,… i nova zaluđivanja mlađe i srednjodobne populacije bajkovite Čaršije! Nije Abdić „zakapitalio“ jajima 1970-tih kako tvrdi novinaru Mariću. Proizvodi iz kokošije guzice na ovim prostorima poznati mnogo prije pojave Fikreta Abdića. Istina je da se prodajom mesa u živom (izdašan stočni fond), orahove i kestenove klade, a poslije integracije sa Trgokrajinom 1969. sitnim pakovanjima šećera i poslije prženjem i preradom kafe-droge sa mogućnostima dodataka surogata, promjenama poreznih stopa,… formirana solidna ekonomsko financijska osnova koja je omogućila izgradnju Robne kuće i prve farme u Drmeljevu 1970/71.

Bolna je istina da Laburistička stranka Veliku Kladušu usmjerava prema prosijačkom štapu. Tokom petogodišnje neprikosnovene vladavine ubrzano je nazadovanje Velike Kladuše. Proteklih pet godina ostvareno je i niz poboljšanja, unapređenja,… ali je to nedovoljno u odnosu na druge. Okruženje je efikasnije, obezbjeđuje kvalitetniji životni standard o čemu svjedoče niže stope depopulacije stanovništva. Uvjerljivost Laburističke stranke najbolje odslikavaju socioekonomski pokazatelji i status strateških dokumenata (prostorno planske dokumentacije, Strategije razvoja, stanje u kulturi, predškolskom obrazovanju,…).

Posebnu nesposobnost Laburistička stranka i njen načelnik Fikret Abdić pokazali su neadekvatnim djelovanjem na recentne izazove (migranti, pandemija, rasturanja imovine bivših nosilaca razvoja,…). Više nego sramotna je diskriminacija građana od kojih se s pravom naplaćuje svaka marka budžetskih potraživanja dok se privrednim društvima (posebno Agrokomercu) „gleda kroz prste“! Sve je manje iluzionista kako će Laburistička stranka i njen načelnik „preporoditi“ bajkovitu Čaršiju!

Budimo bolji ljudi, čuvajmo jedni druge. Pandemija korona virusa još nemilosrdno hara našim prostorima!

Zainteresiranim čestitam nadolazeće praznike. Knjige nam mogu najbolje pomoći, a njih treba čitati!

Velika Čaršija, 18.12.2021. godine   ramoh45.07@hotmail.com