Svjedoci smo kobnih sudbina bivših kladuških nosilaca razvoja: Agrokomerca, Saniteksa, Grupexa, Kladušnice, Komunalnog preduzeća,… Koncem 1980-tih počeli su ozbiljno malaksavati da bi 1989. startovali sa privatizacijama. Najprije je Saniteks po ondašnjem „Markovićevom zakonu“ jedva „navukao“ 38%, sasvim regularno, a godinu-dvije kasnije Agrokomerc je „navukao“ 53% sasvim upitno što se kasnije ispostavilo i neregularno. Koncem jeseni 1986., dakle prije 35 godina Velika Kladuša se približavala vrhuncu svog sunovrata započetog u jesen 1982. godine kada se prodaja proizvoda i usluga na domaćem tržištu napadno počela bazirati na van ekonomskim sredstvima (čitaj: mito, korupcija, podmazivanja,…), snalažljivosti komercijalnih predstavnika koji su u obilaske kupaca počeli odlaziti sa prepunim gepecima „reklamnih proizvoda“ za podmićivanja referenata nabavki po cijeloj rehmetli Jugi. Tada su komercijalni predstavnici-trgovački putnici koji su prodavali proizvode nosioca razvoja, mahom poludoučeni i jedva pismeni podupirači menadžementa Agrokomerca, Saniteksa,… bili cijenjeniji od inžinjera i ili vrsnih ekonomista, pravnika,… Nekoliko Kladuščana je uz podmazivanja proizvodima iz gepeka forsirano došlo do fakultetskih diploma. Zanimljive detalja zna Hasan Pajazetović – Didov, majstor u Saniteksu 1972., a zatim vozač u Agrokomercu. Prema dosadašnjim saznanjima prvi vozač teretnjaka, Kladuščanin koji je sa punim kamionom „dobacio“ do Londona!

Naravno, tadašnji opći ambijent poznat po dvocifrenoj inflaciji, velikom nelikvidnošću, kašnjenjima u isplatama ličnih dohodaka (kasnije ćemo saznati i bez uplata doprinosa,…) sve većim izvozno-uvoznim deficitom,… partijsko državni funkcioneri su nastojali poboljšati čuvenim Programom dugoročne ekonomske stabilizacije. Do podne su na nebrojenim sastancima „gradili državu“, a po podne u firmama gdje su vedrili i oblačili sve činili kako da se dočepaju novčanih sredstava ili njihovih „surogata“ (vrijednosnih papira,…), „potkopavali državu“! Skoro sam u usputnoj vožnji sa Esadom koji je vozio jednog putnika na aerodrom od istog čuo, a da ga nisam ništa pitao, kako su prva Abdićeva pitanja po povratku sa putovanja bila: koliko i kakvih surogata (uglavnom raznih vrsta žitarica) je dodavano u preženu kafu? Dnevna suočavanja sa nelikvidnošću privremeno su svojim inovacijama ublaživali Nada Omerdić, bivša službenica u Službi društvenog knjigovodstva, a tada, koncem 1986., zaposlena kao službenica u Internoj banci Agrokomerca, zajedno sa direktorom banke Alijom Aleševićem slanjem lažnih telex naloga bankama, uglavnom na Kosovu i …Naravno sve je rađeno uz znanje i odobrenje gazde Fikreta Abdića koji će marta 1987. otići Dušku Zgonjaninu „na noge“, glavnom republičkom policajcu, i priznati „upali smo u glupu situaciju“. Elem, Abdić je razvojem socijalističkih društveno ekonomskih odnosa koncem ljeta 1987. završio u bihaćkoj „prdekani“ gdje je odrapio oko 26 mjeseci. Ostalo je povijest opisana u nebrojeno knjiga kao npr.: Afera ’87, Uspon i pad Agrokomeca, a možda ponajbolje u feljtonima Esada Šabanagića i Đulage Alibegića?

Opozicija u ringu s’ Abdićem u jesen 2021.

Zainteresovana javnost već mjesecima prati trakavicu oko pokušaja opoziva načelnika Fikreta Abdića (1939) kao neoborive tvrđave – bastiona kladuških uspona i padova. Osnovni problem svih kladuških opozicija od 1998. jeste zabluda kako su sve kladuške nevolje u rukama načelnika. Stide se momci iz opozicije priznati da ne znaju šta hoće, kako i s kime pa svoju „lijenost“ pripisuju načelnicima! Nema neosvojivih trvđava već samo loših osvajača! Ova tvrdnja potvrđena je i na prošlim lokalnim izborima 2020. na više mjesta. Osobno mi je žao što ne mogu biti optimista oko pozitivnog izhoda poduhvata oko opoziva.

Percepcije aktuelne kladuške opozicije su maglovite, sumnjive, nedovoljno argumentirane i predočene javnosti – građanima bez čije aktivnije participacije nema pozitivnog rezultata. Aktuelne vođe opozicije u imenima „vječitih vjećnika“ (čitaj: Fuada, Ibrahima, Bisenije,…) i novoizabranih samodopadljivih „sveznajućih skorojevića“ nisu osobe sa prepoznatljivim i preporučljivim referencama. To birači prate, analiziraju, znaju gdje je mnogo grmljavine da je slaba kiša!

Fikret Abdić je u ringu dobar fajter. Manje je važno što se koristi svim i svačim, što redovito završava u hapsu, što… On trenutno potiho pjevuši: „Prolazi jesen na pragu je zima, al’ u mome srcu još elana ima“.

Gusta, tmurna, vlažna, korumpirana jesenja magla nad kladuškim nebom neće nestati sama od sebe! Neophodan je bitno povoljniji opći ambijent kojeg narodni izabranici ne znaju, neće, … da kreiraju, a koji će biti atraktivan za participaciju građana, a ne samo njihove stranačke pješadije. Jednostavno, aktuelna opozicija koja traži opoziv načelnika Abdića ne nudi jasnu i preciznu viziju kladuškog društva na osnovu koje mogu računati na značajniju podršku većine građana Velike Kladuše, ma gdje bili i šta radili!

Printani mediji (Krajina, Oslobođenje, Avaz, Jutarnji list,…) veoma pristrasno i površno pišu u korist kladuške opozicije čime još više navlače sumnje u svoju vjerodostojnost. U recentnom upozorenju načelnika vijećnicima lijepo je pročitati kako bi njihovi međusobni odnosi trebali biti na bazi međusobno uvažavanja i poštovanja. Nije li načelnika Abdića još od 2017. trebalo bar jednom godišnje upozoravati na neprimjerno ponašanje prema Općinskom vijeću i poštovanja narodnih izabranika? Zadnje reakcije načelnika Abdića (podnošenje krivičnih prijava, pismeno javno upozorenje,…) jasno pokazuju da Laburistička stranka i njen načelnik neće tek tako prepustiti Veliku Kladušu iz svojih ruku! Ono čega se pribojavati u narednim mjesecima jesu manipulacije građana, kako od opozicije tako i Laburističke stranke i načelnika Fikreta Abdića. Trakavice s’ pečatom Općinskog vijeća se nastavljaju! U situaciji kada se strah, nepredvidivost, neizvjesnost,… zbog pandemije malo „zasoli“ sa egzistencijalnim brigama, sve većim siromaštvom, realno dolazimo u ambijent pogodan manipulacijama svih vrsta, a tu je Abdić u prednosti! Razorni utjecaj pandemije na sve veći broj Kladuščana pojačava ravnodušnost i manju zainteresiranost za politička nadmudrivanja! Ukoliko i dođe do referenduma biće pravo umijeće animirati i motivirati Kladuščane da se odazovu na glasanje. Abdićevci su već motivirani i jedva čekaju da još jednom dokažu svoju lojalnost!

Oni koji bar povremeno prate rad narodnih izabranika u okruženju mogu zapaziti koliko se ulaže napora i umijeća kako bi demokratsko sudjelovanje građana u sferi oblikovanja političkog, ekonomskog, socijalnog,… okvira zajedničke budućnosti. Zašto netko iz opozicije ne bi pokrenuo širu inicijativu za okupljanje nekog oblika, ala Konferencija Kladuščana, i time bar ozbiljnije pokušao naznačiti smjer kojim bi kladušku jesenju političku maglu malo razbistrio.

Budimo bolji ljudi! Radimo za sebe i svoj zavičaj. Čuvajmo sebe i druge od podmuklog Covida-19. Teška depresija pogađa sve više populacije, čak 25% prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije!

Velika Kladuša, 11.11.2021. ramoh45.07@hotmail.com