U mjesecu dodira ljeta i jeseni obično se „bilansiraju“ dostignuća-ostvarenja, identifikuje šta je propušteno, a nije se smjelo, šta još predstoji do konca godine,… Za nas koji živimo na najsjeverozapadnijem dijelu BiH, kapiji ponosne Bosne, rogu Bosne,… pretežno diskriminirani, ignorirani od većine bližeg i daljnjeg okruženja, nije nevažno kako se odnosimo prema svojim jubilejima. Ono što znamo iz dostupnih publikacija kada su se geografske karte počele crtati, događaji „bilježiti“,… jeste period veći od jednog milenujuma u kojem se dešavalo nebrojeno sitnijih i malo manje krupnijih događaja koje povijest pamti i bilježi. U mom „vremeplovu“ ima peko hiljadu događaja različite relevancije, među kojima ima i jubileja koje nikako nebi smjeli, bar ne spomenuti! Među povjesničarima i onima koji se tamo „tiskaju“ (u koje spada i potpisnik ovog teksta) još nema koncenzusa oko „periodizacije“ nove ere. Meni je osobno najprimjećivija periodizacija na četiri velika razdoblja: doba prije pojave država koje obuhvaća po prilici prvih hiljadu godina od novog računanja, period pojave prvih feudalnih država, doba osmanske vladavine i moderno doba koje nastupa 1878. godine i još je u toku. Naravno, svako od navedenih doba ima svoje brojne međufaze koje pored općih odlika i karakteristika globalnih razmjera ima i svoje specifičnosti. Među najprepoznatijim odlikama, karakteristikama svakog doba, razdoblja, perioda,… ljudske povijesti jesu preseljavanja, ratovi, zločini,… Brojni su filozofi to sažimali u svoje filozofske misli, izreke,… od kojih meni slučajno pada na pamet njemački filozof Artur Schopenhauer (1788.-1860.), koja u slobodnom prevodu može glasiti: „Da je čovječanstvo bilo razumno, povijest ne bi bila dugačka kronika, gluposti, zločina,…“.
Elem, ovaj put se fokusiramo na Kladuške jubileje (događaje sa peticom ili nulom, odnosno one koji su se dogodili godinom koja završava sa šesticom ili jedinicom). Prema subjektivnom izboru, hronološki Kladuški jubileji tokom 2021. novijeg doba su: 1881. kada je Vrnograč dobio prvu „školsku zgradu“, 1901. kada je u Velikoj Kladuši otvorena Gradska džamija, 1941. atentatorski napadi na Husku Miljkovića, Tonu Hrovata, veliki pokolji-zvjerstva u kladuškoj pravoslavnoj crkvi,…, 1996. kada je izvršen popis izbjeglica u logoru Kupljensko i izvršeno zatvaranje istog, Više javno tužilaštvo u Bihaću obavijestilo javnost o podizanju optužnice protiv Fikreta Abdića, Prva registracija DNZ-a u Mostaru, u Kupljenskom završila školska godina,… 1991. kada je na Hukića brdu zaustavljen konvoj JNA u povlačenju iz Slovenije i kada je nebrojeno izbjeglica iz okruženja našlo privremeno skloništa na području Velike Kladuše, prva registracija „Agrokomerca“ kao dioničkog društva sa 53% u „vlasništvu radnika-dioničara“ i 43% ostalih, 1956. pušten dalekovod Cazin – Velika Kladuša čime je defaktno počela elektrifikacija, 1981. u okviru Radne organizacije „Saniteks“ počela prva proizvodnja premaznih vrsta gips zavoja na bazi zajedničkih ulaganja sa partnerom iz Francuske, 1986. „sudar“ unutar kladuške ljevice čime su „udareni temelji kladuških polarizacija“, Skupština opštine usvojila Prvi prostorni plan 1986.-2005., Bespravni upad u platni sistem Države, 2001. Fikret Abdić se sam prijavio policiji u Rijeci, 2016. sudbinu Velike Kladuše preuzela Laburistička stranka na lokalnim izborima…
Naravno, zainteresovanim je preostalo da ponuđeni popis dopune, izmjene i/ili da izaberu svoje „favorite“. Kada su u pitanju jubileji stariji od sto godina, Moderno školstvo u Vrnograču 140 godina i Gradska džamija u Velikoj Kladuši 120 godina treba znati da je prvi događaj ovjekovječan primjernom knjigom „Osnovna škola u Vrnograču 1880.-2000.“ u autorstvu Ibrahima Ikanovića (1940) i Muje Koštića (1947), dok Gradska džamija još čeka nešto slično. Čeka da se netko iz kladuškog ulemanskog kruga trgne iz dubokog sna i napiše esej, priču,… za pamćenje?
Dvadesetak dana prije 120-godišnjice (27.09.1901.) javnosti nije poznato da li i kako nadležni namjeravaju obilježiti datum koji u recentnoj modernoj povijesti Velike Kladuše ima neprocjenjivo značaenje. Čaršijska džamija u Velikoj Kladuši je lipotica koja po svom nastanku, gradnji, otvorenju, funkcionisanju,… je, između ostalog, veliki inspirativni izazov svim profesijama, a Medžlis Islamske zajednice Velike Kladuše nezaobilazna institucija sadašnjosti i budućnosti bajkovite Čaršije.
Hroničari su zabilježili da je trogodišnje klesanje kamena damlatinskih klesara po nalogu kotarskog predstojnika Atifa Omara Bahtijarevića rezultiralo otvorom džamije 27.09.1901. narodnim skupom i „protokolom“ ceremonijala kakav se ne pamti na širim geografskim prostorima. Slučajno ili ne, u Velikoj Kladuši je 15. septembra 1990. održan najveću skup Muslimana svih vremena na Balkanu. Iste godine u novembru Kladuščani će izabrati svog „kotarskog predstojnika“ (čitaj: predsjednika Skupštine opštine Velika Kladuša) u imenu Ejuba Alagića (1957). Ejub i svih šest „predstojnika“ Velike Kladuše iza njega nisu uspjeli stvoriti uslove da se bar započne izgradnja Islmskog kulturnog centra u Velikoj Kladuši. Nije valjda da su Kladuščani 1900-tih bili brojniji, imućniji, pismenijih, …. od nas 2000-tih ili kasnije? Sigurno nisu, sve od pobrojanog je na stranih sadašnjih generacija, samo je ljudskost, adet,… u korist naših predaka. Oni sigurno nisu bili ovoliko licemjerni koliko je to osobina današnjih nosilaca mandata, od savjeta mjesnih zajednica, džematskih odbora, vjećnika, poslanika, pripadnika kladuške uleme,…
Kladuša „kultura (ne)sjećanja“
Kultura sjećanja pojmovno je u odgovarajućim krugovima dvojbena u smislu definicija, obuhvata,… U Kladuškoj javnosti prvi put se spominje 2015. u okviru promovisanja Koncepta Unaprijedimo Kladušu Zajedno, Bilten za društvena kretanja br. 5 u prilogu „Creative Kladuša“. U međuvremenu dvije Kladuščanke (Veldina i Ilhana) su pokušavale putem vjećničkih pitanja, uličnih performansa, pisanih priloga (Bilten br. 7 i br. 8) ovu prevažnu oblast društvenog života usmjeriti prema modernim tokovima bližeg i daljnjeg okruženja, ali…? Jednostavno, direktori Javne ustanove Centar za kulturu Zuhdija Žalić (Z. Dizdarević, S. Nadarević) ignorišu inicijative, a Kladuščani u Skupštini i Nadzornom odboru ove Ustanove izbjegavaju da se mješaju u svoje nadležnosti! Načelnik Općine i njegov Kabinet koji o svemu „vedri i oblači“ uporno i sistematski oklijevaju oko dovršetka objekta Centra kulture (gradi se više od 10 godina), iniciranja pripreme „smjernica“ za Strategiju kulture, ….
Svjedoci smo kulturnih sadržaja tokom vrijednih manifestacija (Kladuško ljeto ’21, zima…) kojih zapravo nema. Sve se svelo na revijalno zabavno komercijalna događanja. Mimo navedenih manifestacija tokom ove godine bilo je par izložbi u Alternativnom domu kulture, nekoliko promocija knjiga, te više folklornih zabava, manifestacija,…
Kultura u najširem smislu (znati šta smo, odakle smo, kakvi smo, šta preferiramo, kakav sistem vrijednosti prakticiramo, kakav javni prostor imamo, kultura ponašanja, kultura ekologije,…) koja uključiva obilježavanja i strateški važnih događaja, bar prilikom godišnjica – jubileja, je sine quo non boljeg standarda i kvaliteta života. Brojne analize, istraživanja,… uspoređuju nivo kulture sa plimom morske vode. Pojavom plime sve što je na vodi se podiže. Veći „index kulture“ utječe na poboljšanje općeg kvaliteta života!
Ove godine je 5-godišnjica Biltena br. 7 koji promoviše Koncept Unaprijedimo Kladušu Zajedno u kojem važnu stavku ima kultura sjećanja percipirano onako kako je civilizacijska dostignuća manifestiraju kroz institucije EU. Prilažemo kopiju dopisa mladog školovanog Kladuščanina s konca 2016. kao „orjentir“ onima koji drže do sebe i svog zavičaja.
Budimo bolji ljudi, čuvajmo sebe i druge, radimo za sebe i svoj zavičaj! Cjepimo se da smanjimo rizik, poboljšamo imunitet,…!
Velika Čaršija, 07.09.2021. Ramoh45.07@hotmail.com