Autor Teftera: Ramo Hirkić

Nenadano, ali stvarno predsjedavajući Općinskog vijeća Velike Kladuše Admil Mulalić (1965) kao osoba najpozvanija za obilježavanje Dana općine može biti (ne)zadovoljan kako je to obavljeno februara 2021. povodom 79-godišnjice prvog oslobođenja voljene Čaršije (gradiću moj maleni u tebi rastu mladići…)!? U epidemiološki rizično vrijeme Velika Kladuša je februara 2021. obilježila svoj Dan sa veoma zapaženom participacijom građana, kao nikad zadnjih decenija. Malo kad zadnjih decenija da je period između Dana općine (23. februara) i Dana nezavisnosti (01. mart) bio „krcat“ događanjima sa zapaženim sudjelovanjem građana vedrijih lica! Mnogi su spremni to protumačiti novim „išaretom“ vakta koji dolazi?

Počelo je u pondjeljak 22.02.2021. u večernjim satima otvaranjem izložbe „Začetak i razvoj industrijalizacije Velike Kladuše 1957.-1977“ u organizaciji Alternativnog doma kulture iza kojeg „stoji“ Udruženje „Naša zajednica“ koju predstavlja profesorica Elvira Ćatić Dizdarević. Vodeći kladuški mediji su solidno i korektno popratili sam čin otvaranja što, pored ostalog, znači da je zainteresovana (ne)laička javnost širom dunajluka mogla autentnično i vjerodostojno tekstovima i slikama „dočarati“ vidljivu i nevidljivu svoju voljenu Čaršiju 1970-tih. Na izložbi je gotovo nevidljivo bilo da je Velika Kladuša 1970-tih imala  36.079 stanovnika (podatak za 1971.) od čega je više od polovine bilo mlađe od 35 godina. Da li će i kada bar neki od eksponata izložbe u „redizajniranom“ formatu naći svoje mjesto na zidovima Vijećnice i-ili… ostaje da motrimo?

Na sam Dan općine, 23.02. u 09:30 ispred centralnog spomenika u Gradskom parku „Sedam sekretara SKOJ-a“ okupilo se više desetina građana šarolikog sastava, položilo vijence, oslušalo dirljivo obraćanje Emine Čehić, dopredsjednice OV i odalo počast kladuškim antifašistima. Stajao sam sa istočne strane spomenika koji je prilično „zapušten“, a iduće godine slavi 70-godišnjicu postojanja, slušao Eminino obraćanje, „šarao“ očima po okupljenim građanima, dopustio mislima da „struje“ moždanim vijugama prisjećajući se i „boljih vremena“! Nisam čuo avangardnih „samoobavezujućih“ aktivnosti i-ili poduhvata koji će slijediti, što ne znači da ih neće biti?

Svečanu sjednicu OV koja je održana istog dana u 10:00 sati sam pažljivo preslušavao više puta. Referat kojeg je podnio predsjedavajući OV i obraćanja šefova klubova, izaslanika načelnika daju nadu vjerovanju da je „podvučena crta“, da su na pomolu „svježiji i ugodniji vjetrići“!? Onom što se čulo sa govornice „Senata“ posvetiću poseban Tefter, ako bogda i zdravlje posluži!?

Navedeni period upotpunile su i dvije veoma posjećene promocije knjiga 27.02.2021. U podnevnim satima u sali hotela Konak Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ i Medžlis Islamske zajednice Velika Kladuša priredili su rijetko viđenu promociju knjige „Bejat“ (zakletva, prisega,…) autora Suvada Hadžića (1969) iz Željeznog polja. Radi se o svojevrsnom književnom događaju kojeg vrijedi pročitati! Uspješna i poučna moderatorica promocije bila je profesorica Bisenija Mušedinović. Druga promicija održana je istog dana u večernjim satima u prepunoj sali na katu Sportske dvorane. Nadahnutu, emotivnu,…moderaciju promocije romana „Žena“ obavila je profesorica Fikreta Muslić. Autorica romana je Nermina Latić Čehić (1990). Ovo je njen treći roman u pola godine. Na promociji je glasno naglašeno ono što na 95 strani romana „Žena“ piše da je autor i Jasmin Delić (1998), dodao autor ovog priloga i najmlađe ime kladuške književnosti. Perfektnu organizaciju promocije obavila je Fondacija „Iman“ iz Velike Kladuše. Bilo je prekomplicirano za moderatoricu i organizatora da uoče kako promociji prisustvuje najmlađi i najstariji autor publikacija o Kladuši? U obje promocije učestvovali su horovi, u prvoj muški i ženski, a u drugoj samo ženski hor Udruženja „Nur“ iz Velike Kladuše. Skromno upotpunjavanje sadržajnosti obilježavanja navedenih događaja predstavlja i već prezentovana knjiga „Velika Kladuša na razmeđu 20. i 21. stoljeća“ čiji Uvod zavrašava rečenicom: „Knjiga je svjedočanstvo o 40 godina zagonetne Čaršije, životu njenih građana i putokaz u bolju i prosperitetniju budućnost“!

Deficiti obilježavanja…

Već navedena izložba koju su priredili nepopravljivi nostalgičari saniteksovci u imenima koja su navedena u predhodnom Tefteru, i pored upornog traganja, nisu uspjeli pribaviti i izložiti, i-ili su zaboravili, slika i publikacija koje bi nevidljivu Veliku Kladušu iz 1970-tih bar malo učinili vidljivijom. Nismo uspjeli pronaći i izložiti ništa iz bivše „Konfekcijetekstil“ čije radnice su još u ono vrijeme pisale pismo drugu Titu. Žalile su se na male i neredovite plaće, a pismo je prema predajama počelo: „Druže Tito ako si „musliman…“. Krupan je nedostatak osustvo slika iz pogona plastike koji je u to vrijeme „stasavao“ i „strelovito“ povećavao proizvodnju (glavni proizvodi bili su ga-ga plastične dječije gaćice, kutije prve pomoći,…) i širio asortiman. Bez sumnje veliki nedostatak je slika sa nekog od sajmova 1975-tih koja bi najvjerodostojnije prikazala asortiman proizvoda prve dvije decenije industrijalizacije. Nadati se da će saniteksovci nastaviti potrage za navedenim i drugim dokumentima i slikama iz tog vakta? Ono što je ostalo nevidljivo, nespomenuto,… jeste prva i u to vrijeme jedina publikacija o Kladuši, prva „studija“ koja ublažuje nevidljivost Velike Kladuše 1970-tih pod nazivom „Velika Kladuša i okolica“ iz 1976. autora Sulejmana Smlatića. Kako se radi o nezaobilaznoj literaturi Velike Kladuše veoma skromnog tiraža (šapilografsko izdanje formata A4, 240 stranica) od kojeg je sačuvano nekoliko primjeraka ovim pokrećem inicijativu da za narednu godišnjicu Dana Općine priredimo reprint izdanje navedene publikacije. Zainteresovani se mogu javiti Redakciji Portala ReprezenT.ba narednih mjesec dana radi dogovora!

Kako sam već najavio isčitavanje kladuških februarskih „znakova pored puta“ ovog puta ću samo napomenuti bezobrazluk narodnih izabranika u imenima onih koji ne prisustvuju svečanom obilježavanju Dana Općine. Tužno je da bezobrazluk i drskost manifestira i načelnik Fikret Abdić (1939) svrstavajući se (ne)svjesno u skupinu promovatora i negatora kladuškog (anti)fašizma! Ima li tko od brojne svite oko Abdića da ga podsjeti da na najgrublji način omalovažava čl. 48 važećeg Statuta Općine! Da li Abdić i njegovi podupirači stvarno misle da se na ovakav neljudski način gradi povjerenje i poštovanje koalicionih partnera?

Na prvoj promociji već navedene knjige se kidisalo ponavljajući Dan nezavisnosti i nespominjući Dan Općine, a večernja promocija i njen organizator su flagrantno prešutili oba događaja. Mogu uvažene moderatorice o sebi i svojim ulogama misliti šta hoće, ali peršućivanja, kako Elvira Abdić Jelenović napominje, „nekih događaja“ je neoprostivo. Kada se ovako nešto nedopustivo i desi od strane moderatora onda je to stvar organizatora koji se u Sportskoj dvorani nije oglasio u javnom interesu! Autori knjiga ne moraju sve znati i u tekstu navesti, ali šta je sa recenzentima? Neukusna opjevavanja zorli tuknu!

Poštujmo ljudskost, čuvajmo sebe i druge, nevidljiviji i sve opasniji Covid-19 dobiva „saveznike“!

Sretni, Dan Općine i Dan nezavisnosti, naravno onima kojima to nešto znači, a ostalima: smrt fašizmu i sloboda narodu!

Velika Kladuša, 01.03.2021. ramoh45.07@hotmail.com