Većinski progledati u novijem pluralističkom smislu kolokvijalno znači spoznavanje relevantnih činjenice koje se odnose na recentnu prošlost i sadašnjost svog zavičaja te shodno svojoj osviješćenosti zauzimanje stavova, opredjeljenja, glasanja,… Fond relevantnih činjenica je redovito obiman, sadržajan, raznovrsan,… te daje mogućnost zainteresovanim izbora po svojim mjerilima, krterijumima. Činjenice treba da su potpuno odnosno djelomično-indirektno mjerljive kako bi objektivnost i vjerodostojnost bila što prihvatljivija. Činjenice se obično promatraju u odnosu na okruženje, temeljne vrijednosti, proklamovane ciljeve, društvene „vertikale“,… Ako konsenzualno prihvatimo „kladušku vertikalu“ kao pravedno napredno inkluzivno društvo onda bi releventne činjenice podrazumjevale pravdu, jednakost, solidarnost, tolerantnost,… odnosno socioekonomske pokazatelje (zaposlenst, plaće, kvalitet življenja,…). Kada kroz sve navedeno promatramo našu Čaršiju onda stojimo veoma loše, više postiđeno nego prkosno, više nazadno nego avangardno, više nepravdi nego pravdi, više pohlepa nego solidarnosti, više… ili sve skupa kaskamo za beha prosjekom i nazadujemo u odnosu na bliže okruženje, tapkamo… O navedenom najbolje svjedoči da je Velika Kladuša već 41 godinu (od 1980-tih) u istom socioekonomskom statusu (nedovoljno razvijena lokalna zajednica, općeg indexa razvijeosti malko više od dvije trećine prosjeka državne zajednice kojoj pripadamo). Najveću odgovornost za kladuški jad i čemer imaju osnovni faktori razvoja (Općinsko vijeće, načelnik, savjeti mjesnih zajednica, džematski odbori, političke stranke, civilna udruženja,…) koje biramo svake četiri godine odnosno građani koji (ne)glasaju van „zdravog razuma“!
Razvoj Velike Kladuše i zbližavanje ljudi su početne riječi rečenice sa kojom se prvi put predsjedavajući aktuelnog sastava Općinskog vijeća Velike Kladuše Admil Mulalić (1965) obratio sa govornice 29. januara 2021. Zainteresovana javnost u brojčanom smislu nekoliko desetina hiljada punoljetnih Kladuščana, ma gdje bili i šta radili, mogli su svjedočiti zadnjih dvijeipol decenije da je navedeni gospodin slatkorječiv u čije se riječi i nije moglo baš uvijek bez rezerve povjerovati! Biografija i reference Admila Mulalića zadnjih četvrt stoljeća na pozicijama poslanika, potparola Stranke, načelnika Općine su obimne, raznovrsne,… i trebaju se posmatrati u kontekstu vremena i prostora. Ono šta faktografske činjenice nedvosmisleno potvrđuju zadnjih četvrt stoljeća jeste da Admil Mulalić pripada „šestorci kladuških vitezova“ (Ejub Alagić, Šefik Štulanović, Husein Delić, Rifat Dolić, Fikret Abdić) koja je imala dominirajući utjecaj na strateške razvojne odluke (Strategije razvoja…, Prostorno urbanističku regulativu…, Budžete,…) bajkovite Čaršije. Kvalitativno kavntitativni pokazatelji (socioekonomija, ljudska prava, raspolaganja sa budžetima,…) zadnjih četvrt stoljeća pokazuju da je Velika Kladuša ostvarivala „solidne“ rezultate, ali su drugi bili efikasniji, ostvarivali veće stope rasta. Elem, period 1998. – 2012. kada su DNZ i Mulalić imali sve „poluge“ razvoja i napredovanja kladuškog društva karakterističan po mnogo čemu (opstrukcije, diskriminacija, segregacije,… od strane viših nivoa vlasti,…). Ostaje da motrimo kako će to predsjedavajući Mulalić u narednom periodu osmisliti razvoj? Za dosadašnji razvoj Kladuše Mulaliću i Abdiću palac dolje! Prvi koraci bi trebali biti da svoje diktokratije transformiraju u istinske demokratije i kreiraju znatno povoljniji opći ambijent za sadržajniju participaciju građana! Od kretena iz Sarajeva i Bihaća nemaju šta dobro očekivati?
Izložba kao doprinos da Kladuščani progledaju
Zainteresovana javnost i redoviti posjetioci Portala ReprezenT.ba mogli su saznati da povodom Dana Općine 2021. (23. februara) Alternativni Dom kulture sa svojim simpatizerima priprema ambicioznu izložbu „Začetak i razvoj industrijalizacije Velike Kladuše 1957. – 1977.“. Prezentovanjem više desetina eksponata (dokumenata, slika, tekstova,…) hronološki se prati začetak industrijalizacije 1957./59., pa „predah“ da bi se od 1962. počelo sa, za ono vrijeme, modernom industrijskom proizvodnjom. Više desetina eksponata vjerodostojno prikazuje motivacije i želje Kladuščana da se prevladaju vjekovne neimaštine, siromaštvo, zaostalost,… koje nas prate od postanka, a naročito od 1560-70-tih! Zašto baš od tih vremena?Pa zato što su tada vesesile (osmanlije, austrougari,…) dogovorili i sproveli paljevinu Velike Kladuše i okolnih naselja, ovog graničnog područja suhe međe i tako ga držali 50-tak godina. U to vrijeme 50-tak godina bilo je prosječan životni vijek jedne generacije! Šta i kako se kasnije dešavala zainteresovani mogu pročitati u neto publikovanoj knjizi „Velika Kladuša na razmeđu 20. i 21 stoljeća“!
Osnovni zadaci februarske izložbe su problematiziranje stanja, pouke, poticanja na promjene,… Forsiranom indutrijalizacijom u drugoj polovini minulog stoljeća Velika Kladuša je izašla iz kruga izrazito nerazvijenih lokalnih zajednica. Potcjenjivanje, ignorisanje, neshvatanje,… značaja industrijalizacije Velika Kladuša već 40-tak godina tapka u mjestu, ne može učiniti značajniji iskorak koji će je pomaknuti u veći rang razvijenosti! Koncem jednopartijskog sistema od ukupnog broja zaposlenih u privedi općine (stanje 31.12.1990. oko 9.570 radnika) preko 60% bilo je zaposleno u industriji. Sa 31.12.2020. od ukupnog broja zaposlenih (privreda i vanprivreda) od oko 4.885 (podaci Porezne uprave) manje od 30% radi u svim industrijskim djelatnostima.
Na izložbi se može vidjeti da je Velika Kladuša 1957. godine imala trošnu zgradu ukupne površine oko 700 m2 (Stara škola) opremljenu više nego skromnom infrastrukturom (struja, voda, kanalizacija,…). Statistika tog vakta pokazuje da je Velika Kladuša imala na hiljade (polu)gladne čeljadi, željne bilo kakve zarade. Imala je Velika Kladuša 1957-tih svoje „vrele sinove“ u imenima Zuhdije Žalića (1922.-1970.), Nebojše Trkulje (1921.-2006.), Asima Sarajlije (1928.-2015.), Muhameda Talakića (1930.-1999.), Hajrudina Ćerimagića (1924.-2012.), Ismeta Rizvića, Muje Miljkovića,… Imali su Kladuščani svoje istinske prijatelje u imenima Vece Holjevca (1917.-1970.), Josipa Boljkovca (1920.2014.), Stanka Opačića (1903.-1994.) Miće Carevića,… Ova prijateljstva započeta su 1942. godine, nastavljena 1957.,… ovjekovječena 1967. o čemu postoji spomen ploča na Starom hotelu!
Hrabri i pošteni prijatelji kladuških „vrelih sinova“ su pomogli da Kladuščani malo bolje „progledaju“ 1957. i započnu industrijalizaciju. Izložba prikazuje sliku 17 Kladuščana koji su na izazovno vrijeme pokazali svoju rješenost da započnu povijesnu misiju. Kao snažna pouka izložbe jeste opredijeljenost, istrajnost,… da se samo poštenim upornim radom može poboljšavati kvalitet života i da je industrijalizacija krenula pravi put u perspektivniju budućnost. O tome vjerodostojno svjedoči spremnost Narodnog odbora Općine da se zaduži za nepunihh 100-njak miliona ondašnjih dinara ili po ondašnjem krusu oko 350 hiljada USD odnosno po metodi kupovne moći oko današnjih tri miliona USD. Skupina Kladuščana u imenima Husnija, Dragica, Sena, Stoja, Nisveta, Ramo, Zora, Rasim, Ahmet, Adem,… pripremili su vrijedne „eksponate“, a kreatori izložbe u imenima Hasan, Elvira, Amir, Zlatko,… i onih koji se vole svrstavati među one „Kladuša je naša“ imaju epohalnu priliku da „progledaju“! Vidjećemo da li i kako kreativci izložbe i uprava ADK precipiraju samu izložbu, popratne aktivnosti (public relation, okrugle stolove,…) i postizložbene radnje (inicijative, and…)? Inicijatori izložbe u menima Hasan-Didov, Husnija, Dragica,… i brojni Kladuščani ma gdje bili i šta radili su sakupili vrijedne činjenice koje mnogo govore!
Izložba može poslužitii kao „virus“ demontaže kladuške mitomanije, japajakanja i sličnih budalaština kako je Kladuša u „kandžama“ kretena iz Bihaća i Sarajeva koji… Kladuša je u rukama Kladuščana ma gdje bili i šta radili i njihovih izabranika u savjetima mjesnih zajednica, džematima, vijećnicima, poslanicima,…
Izložba u ADK februara 2021. je za mnoge marginalan, trivijalan, nebitan događaj,… jer većina Kladuščana još nije „progledala“ da bi mogli shvatiti kako je zastranjivanje industrijalizacije siguran putokaz u nazadovanje, kako je kultura najpozudaniji pokazatelj samoodrživog razvoja, kako je…?
Nažalost i-ili na sreću u bajkovitoj Čaršiji uvijek se pronađe šačica osviješćenih, poštenih, dobronamjernih, spremnih na kritička promišljanja koja „kvari“” veselja foteljašima, pohlepašima, korumpcijašima, klijentalizmu,…
Malo je vjerovatno da će aktuelni načelnik Fikret Abdić i njegovi (ne)vjerni podupirači posjetiti izložbu, a još manja da će inicirati pripremu izložbe koja će obuhvatiti veći period, npr. 1957.-1990. i-ili npr. Kladuški dizajn do 1990-tih, i-ili…?! Ne bi li svaka manifestacija (Kladuška zima,…) mogla i trebala biti popraćena poučnom izložbom? Vrijeme od proteklih pet godina je pokazalo da je to prekomplicirano i preteško za Abdićevu administraciju! Zaintersovanim čestitke za Dan Općine, pridržavajmo se epidemioloških mjera, čuvajmo sebe i druge, vodimo računa o ljudskosti i virusu Covid-19!
Velika Kladuša, 15.02.2021. ramoh45.07@hotmail.com