U prethodnom broju Teftera (Quo vadis, Kladušo) prepisali smo formulaciju sa str. 110. aktuelne Strategije razvoja 2014.-2023. (koga interesuje ima je na službenoj web stranici): „Velika Kladuša je europski otvoreni grad na „Kapiji Bosne“ sa prepoznatljivom poljoprivredno prehrambenom industrijom“. Bilo bi interesantno saznati autorstvo navedene formulacije da se patentira, a autor predloži za Februarsku nagradu. Niti je Velika Kladuša grad u formalnom i suštinskom smislu, niti je poljoprivreda sa prehrambenom industrijom dominantna gospodarska djelatnost, niti kladuško društvo ima neophodne atribute „otvorenog društva“, niti je… Predizborno vrijeme je pravi trenutak da se ponudi primjernija formulacija vizije.
Zainteresirana javnost može se informisati od Centralne izborne komisije BiH o Privremenim parlamentarnim listama pet kandidata za načelnika i 240 kandidata za vijećnike u Općinskom vijeću Velike Kladuše. Kako znamo bira se jedan načelnik i 28 vijećnika! Znači ponuda je u kavntitativnom smislu solidna. Načelnik i Općinsko vijeće su po svojim nadležnostima i ovlaštenjima ključni čimbenici sveopćeg razvoja bajkovite Čaršije. Abeceda sveopćeg uspješnog razvoja u pluralističkom društvu jeste povoljan ambijent koji, između ostalog, rezultira konzistentnom vizijom kao svojevrsnom „platformom“ koja u centar stavlja čovjeka – građanina!
U Velikoj Kladuši ovaj „postulat“ (čovjek – građanin) je nakaradno usađen u akta kao što su Statut Općine, Poslovnik o radu Općinskog vijeća,… Ovo je zapisano koncem 2011. i nema volje i spremnosti da se mijenja! Svi pokušaji putem građanskih inicijativa, a bilo ih je više, su elegantno prešućivani, ignorisani, mediji diskriminirani što je jasna poruka nosilaca mandata o njihovoj samodovoljnosti, privilegijama. Po njima čovjek je gađanin samo ako potječe iz neke štale, tora i sličnih jazbina?
Nasuprot arogantnosti nosilaca mandata u zagonetnoj Čaršiji imamo veoma skromne rezultate sveopćeg razvoja, nazadujemo u odnosu na okruženje, a po kvalitativno kvantitativnim pokazateljima smo na 61. mjestu ljestvice od 79 općina u FBiH. Po nivou razvijenosti smo 66% prosjeka FBiH, ekonomski status nedovoljno razvijena lokalna zajednica, na istoj poziciji koju smo dostigli 31.12.1979. godine. Nažalost, više naginjemo korumpirano klijentalističkom društvu nepravdi i nejednakosti što je sve suprotno europskim vrijednostima koji nam su puna usta!
Kako smo korisne malverzacije pretvorili u korupciju, klijentalizam,…
Za nepunih pola vijeka na ovom području sjeverozapadne BiH prevladana je bijeda, siromaštvo, neimaština, ostvarena skoro potpuna pismenost, sporo i mukotrpno zamijenjen pasminski sastav stoke, razvijena moderna poljoprivreda i stočarstvo, izvršena elektrifikacija i industrijalizacija, bitno poboljšana zdravstvena zaštita, dugoročno rješeno pitanje pitke vode iz sigurnih dubinskih izvora za većinu domaćinstava, proživljeno „zlatno doba“ (1975.-1987.), poboljšani uvijeti stanovanja, postignut solidan standard života, ostvaren GDP per capita od oko 1.100 USD (blizu dvije trećine beha prosjeka). Ostavljeno je oko 430 mil. USD društvenog kapitala za pretvorbu shodno Zakonu o pretvorbi br. 84/89 sa dopunom 46/90., ali ostavljen katastrofalno čudan podanički mentalitet, percepcije temeljnih vrijednosti,… Brojnost Kladuščana u jedinoj Partiji ovog vakta u najvećoj kulminaciji (pred Aferu*87) se procjenjuje na oko 10% stanovništva (samo u Agrokomercu oko 3.000 članova u 56 Osnovnih organizacija Saveza komunista.) Koncem druge decenije deset političkih stranaka nudi Kladuščanima 240 kandidata za vijećnike. Ima među ovih deset stranaka par njih čije komplentno članstvo sa knjižicama i plaćenim obavezama može stati u mali bus!
Počelo je ljeta 1982. godine posjetom prevažne brojne političko vojne delegacije Agrokomercu u Velikoj Kladuši u pratnji samo novinara iz Bihaća. Već ta činjenica odsustva medija najčitanijih novina bivše Države koje su svoje čitaoce redovito davile sa izvještajima o posjetama-susretima vodećih političkih ličnosti manjih formata od Hamdije Pozderca, predsjednika beha partije, Jure Bilića (1922.-2006.), prvi čovjek Republike Hrvatske, admirala Branka Mamule (1921-?), u roli glavnog stratega bivše vojske uz aražmanu neizbježnog uvijek veselog Hakije Pozderca (1919.-1994.), daje povoda ozbiljnim sumnjama. Agrokomerc je tada imao svoj propagandni film koji je bio prva stavka protokola službenih posjeta-razgovora kojima je rukovodio Fikret Abdić (1939). Završetkom Prehrambenog kompleksa u Polju (1978.-1980.) objektivno se pojavila potreba za većom prodajom prehrambenih proizvoda stalnim kupcima neupitne platežne sposobnosti. Mnogo ranije i tada bivša vojska (JNA) sa svojom redovnom potrošnjom (oko milion obroka dnevno) i rezervama, nesumnjivo je bila najveći segment potrošnje svega i svačega. Prisutni bihaćki novinari (Hasan Biščević,…) nisu mogli prisustvovati razgovorima već su nakon odgledanog filma bili upućeni da prate obilaske pogona od strane članova delegacije. Sadržaj, struktura razgovora funkcionera mogla se dokučivati poslije. Predmet interesovanja članova delegacije koji su obilazili pogone bili su proizvodi (paštete, tops, pileće meso, puretina, supe, čokolade, sokovi,…) sve što bi se moglo uključiti u jelovnike tadašnje vojske koja je brojala više od dvjesto hiljada redovnih vojnika u svim rodovima. Konzumna kokošija jaja su već bila sastavni dio jelovnika za vojnike, ali ne u svim vojnim oblastima. Agrokomerc je imao solidan asortiman i kvalitet tako da su Mamulini intedanti imali šta izabrati. Naravno, usput se pričalo o inovacijama, pakovanjima, razmjeni proizvoda sa NATO savezom,… Kada neka kompanije dobije „eskluzivitet” da snabdjeva armiju države posredstvom visokih funkcionera bez javnog tendera onda se to nazivalo korisnim malverzacijama. U suštini radilo se o klasičnoj „političkoj korupaciji”. Kada se proizvodi i usluge neke kompanije prodaju pretežno posredstvom politike onda se toj kompanije „ne piše dobro“!
Poslije navedene posjete koja je usput napomenuto i zabilježena u kladuškoj „monografiji“ iz 1987. godine postepeno, planski su dozirani medijski sadržaji. Iz firme su to bili promotivno propagandni sadržaji, veoma napadni „epp“ (što se odavno u narodu poistovjećivalo sa lažima) koji su cjenovno više plaćeni nego što si je mogla prištiti cijela grupacija ratara-kmetova i prerađivača njihovih „sirovina“. Jednom se pojavila iznajmljena jahta kako plovi plavim Jadranom sa društvom koje uživa u degustacijama kladuških delicija. Šaroliko društvo na jahtama uz Hakiju popunjavali su zaslužni Kladuščani, kupci, poslovni partneri,… Kasnije smo mogli u medijima pročitati gradnje vikendica i koje kakve darove zaslužnim pojedincima iz redova vojske, vlasti, politike,… 40-tak godina kasnije svjedočimo kako se općinskim budžetom Velike Kladuše pospješuju nepravde, nejednakosti, zloupotrebljavaju ovlaštenja, pogoduje javnim nabavkama,… što se danas naziva korupcijom i klijentalizmom.
Na sve navedeno i korespodentno prilično bi pasale modifikovane riječi jedne popularne pjesme koja se četo čuje na valovima „Radija svih građana“: „Zar sve ove godine vama ništa ne znače/trebalo bi da vam se zaplače“, naravno kako nosiocima mandata tako i onima koji su za njih glasali!
Čime i kako se „glancaju“ kandidati na načelnika-prvog hadžiju Čaršije
Zadnjih sedmica svjedočimo da su trojica od pet kandidata za načelnika ponudila nešto što oni nazivaju svojim izbornim programima. Samo u jednom ima nešto što asocira na ambiciju da se ponudi kao opće prihvatljiva vizija Velike Kladuše. Ni ponuđena „vizija“ nije rezultat sučeljavanja mišljenja zainteresovanih Kladuščana! Ni jedan od kandidata za načelnika nije pokazao građansku hrabrost i spremnost da sazove nešto što se u današnje vrijeme naziva „Okrugli sto“ pa tamo „izbrusi“ svoju „viziju“, svoj izborni program! Hrabro, hinjski nisu prihvatili Inicijativu o sazivanju Kladuškog foruma za 10.10.2020.!
Bez jasne vizije budućnosti nema selameta! I pred ove izbore Kladuščani su suočeni sa dvije opcije: stihija sa diletantskom vizijom onakvom kakva je već navedena s početka ovog teksta ili ambiciozna jasna vizija prema europskim vrijednostima? Shodno deformacijama tokom prve dvije decenije 21. stoljeća, institucionalnim nadležnostima, ostvarenim socioekonomskim i drugim bitnim performansama, precepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti, općeg nivoa urbanizacije, sve shvaćeno u najširem smislu riječi današnja Velika Kladuša nije privlačna za poslovni svijet niti za ostanak i podizanja familija mlađim naraštajima.
Razlozi općeg nazadovanja Velike Kladuše su prevažni i složeniji od međusobnih mešetarenja ključnih faktora (Općinskog vijeća, načelnika, političkih stranaka, civilnih udruženja,…). Ključni razlozi nazadovanja (opći ambijent, nesporazumi sa politički toksičnom „kotlinom“ zvanom Sarajevo, diletantizam pseudo elita oko strateških dokumenata, nepravde, nejednakosti,…) se guraju u zaborav da se izgube u lavirintima političkih trgovina, korupcije, klijentalizma,..!
Zainteresovana (ne)laička javnost okupljena oko Redakcije ReprezenT-a koja snažno prmoviše medijsku pismenost shvaćenu kao sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka osobnim i posredstvom portala sa fokusom na ovladavanje kritičkim i kreativnim vještinama, znanjima koja su od pomoći da se povežu zamršene kladuške zavrzlame, smušene ideje, neprestano propituju kladušku stvarnost sa pokušajima prepoznavanja adekvatnih odgovora koji „cimaju“ kladuško društvo u smjeru „vertikle“ – pravedno napredno civilizacijsko društvo!
Vizija Velike Kladuše treba biti redefinisana, smještena u sve strateške dokumente Općine i mora biti opće prihvaćena općim socijalnim koncenzusom relevantnih predstavnika iz svih slojeva kladuškog društva, a mogla bi glasiti:
Velika Kladuša nastoji biti moderna lokalna zajednica shodno kontekstu vremena i prostora po ugledu na slične lokalne zajednice zapadnog okruženja koje će svoje razvojne izazove, prijetnje,… rješavati civilizovano shodno kulturno povijesnom naslijeđu, internacionalnim institucionalnim okvirima služeći se primjerima dobre prakse!
Dobro bi bilo ako bi zainteresovani tokom predizborne kampanje malo konkretnije propitivali kandidate za načelnika i vijećnike o stanju, problemima i tendencijama kladuškog društva, šta, kako s kime poduzimati da Velika Kladuša bude pravednije i naprednije društvo, sredina sa što manje nepravdi, korupcije, klijentalizma,… Šta, kada i kako činiti da Velika Kladuša vidnije napreduje u „ekonomskom statusu“?
Kakve narodne predvodnike Kladuščani trebaju koncem druge decenije 21. stoljeća? Naravno, odgovori su slojeviti. Osobno očekujem narodne izabranike kao pravedna napredna ljudska bića sa primjernim obrazovanjem, širokim pogledima, zavidne kulture, prepoznatljive po građanskom aktivizmu, sa jasnim i preciznim percepcijama i implementacijama u kreaciji ambijenta da Velika Kladuša bude dika i ponos u svakom civilizacijskom pogledu! Potrudiću se da tokom predizborne kampanje pokušam prepoznati kandidate čijih nastupa i postupaka se neću stidjeti!
Velika Kladuša, 08.10.2020. ramoh45.07@hotmail.com