Lokalna vlast sve bogatija, građani sve siromašniji
Na kladuškom tlu proteklih 7,5 decenija dešavale su se brojne nenadane ugroze širih razmjera (Cazinska buna 1950., “Afera ’87.”, Bratorat 1993-95. dva egzodusa, migrantske situacije, pandemija koronavirusa, temperaturni šokovi,…) i nebrojeno planskih izazova od agrarne reforme 1946. do pretvorbe društvenog vlasništva koncem 1990-tih., odnosno tranzicije i privatizacije 1995/2020., 14 izbornih ciklusa 1990.-2020., intenzivnije obnove infrastrukture i stanovanja 1995/2020., oživljavanje državnog kapitalizma 2016.-2020.,… Sa rezultatima reagovanja na (ne)planske izazove uglavnom možemo biti (ne)zadovoljni. Nevolje su bile u tome što su (ne)primjerna (ne)reagovanja na neplanske izazove (oružana pobuna 1950., krupne uzurpacije i nezakonitosti 1984/87., generacijski koncepcijski nesporazumi 1991/95., brojna nezadovoljstva izražavana štrajkovima, peticijama, sudovanjima,… u kranjem ishodu rezultirala nazadovanjem kladuškog društva u odnosu na beha prosjek i bliže okruženje kako po ljudskim pravima i slobodama tako i po socioekonomskim performansama.
Najradikalnije promjene su u oblasti demografije, vlasništva i zapošljavanja. U prethodnom sistemu preko 90% zaposlenih bilo je u društvenom sektoru, a koncem 2020. preko 70% zaposlenih Kladuščana radi u privatnom sektoru. Prodaju jedino što imaju-rad! Tokom proteklih 7,5 decenija kladuško društvo nije uspjelo „izgraditi“ prepoznatljiv i prihvatljivo održivi sistem vrijednosti temeljen na univerzalnim vrijednostima (pravičnosti, jednakosti, ljudskosti, istinitosti,…) i „spoju“ kladuškog adeta! Najveća zasluga pripada osobi koja pet decenija neprikosnoveno dominira Velikom Kladušom koja očito ne prati savremene 
tendencije civilizacije (manje nepravdi, nejednakosti, a više poštivanja ljudskih prava, solidarnosti,…). Velika poraznost Kladuščana tokom protekle tri decenije jesu ravnodušnosti, prigrljivanje autokratizma i jeftinog populizma. Ključno pitanje: Može li kladuško društvo učiniti bitni zaokret, svojevrsni turning point? Porast budžeta zadnjih 15 godina za 2,67 x (sa oko 5,5 mil. KM 2006. na oko 14,7 mil. KM 2020.) daje mogućnost održavanja postojećih nepravdi, nejednakosti, ravnodušnosti o čemu simptome možemo identifikovati u budžetima 2017. – 2020. Lokalna vlast sve bogatija, građani sve siromašniji! Intervencija Tužilaštva USK-a, hapšenja načelnika i ostalih juna 2020. zbog korupcije, klijentalizma nisu bezrazložna!
Koncem decembra 2019. u zagonetnoj Čaršiji održana su dva skupa (Izvještajna skupština vodeće stranke u Gradskoj dvorani, i okupljanje poduzetnika u hotelu „Konak“) za koje se, sem opjevavanja (Sportska dvorana) i jadikovanja (hotel) ništa upotrebljivije nije čulo. Bar dio kladuške javnosti očekivao je od skupa iz Dvorane da čuje šta će konkretno biti poduzeto na poboljšanju općeg ambijenta kako bi se ubrzao opći razvoj. Ne, opjevavana su četiri razvojna centra čije pominjanje vrijeđa zdrav razum. Od skupa u hotelu očekivalo se nešto slično što je 180 najvećih svjetskih poslodavaca saopćilo o analizi „pogrešno nasađenog kapitalizma“ koji je još uvijek dominirajući proizvodni model u svijetu! Nije li to bila, skoro pa idealna, prilika da se održi Drugi kladuški sabor-forum o razvoju, nešto slično onom iz decembra 1967., naravno uvažavajući kontekst vremena i okolnosti?
Zagonetne kladuške jeseni
U proteklih 40-tak godina bajkovita Čaršija imala je nekoliko veoma neizvjesnih jeseni. Jesen 1987. obilježena je ekonomsko-financijskim kolapsom u kojeg smo uvučeni financijskim skandalom zvanim „Afera ’87.“ koji je, između ostalog, rezultirao nenadoknadivim kadrovskim „pustošenjem“ čije posljedice osjećamo i danas. Sredinom jeseni 1990. prvi put smo imali višestranačke demokratske izbore čije „rezultate kusamo“ već 30 godina. Prije početka jeseni 1992. suočili smo se sa surovom prijetnjom gladi sa kojom smo se „pozdravili“ davnih 1965-tih. Godinu kasnije, 1993., smo se „pohvatali za vratove“ zbog netrpeljivosti, rivalstva, neprosvjećenosti,… vođa (čitaj: Fikreta i Alije) koje smo izabrali 18.11.1990. Jesen 1995. dočekali smo „razbacani“ po dunjaluku strepeći za svoju budućnost. Dvije godine kasnije, 1997., „pobjeda“ na proljetnim lokalnim izborima DNZ-ea, ali im „dušmani“ predvođeni Mirsadom Veladžićem, Ejubom Alagićem,… nisu htjeli predati vlast do početka zime. Moglo bi se pronaći još koja jesen do 2020. koju bi mogli svrstati u zagonetne, intigrantne,…!
Kad je većina Kladuščana 1998. očekivala avangardno vrijednosni „turning point“ u smjeru europske stečevine dobili smo sitni lopovluk, klijentalizam, nepravde, nejednakosti,… Sve je to lagano klijalo, nicalo, bujalo,… tokom 14 izbornih mandata. Sedam puta su Kladuščani izlazili na lokalne izbore, sedam puta se za jedno vijećničko mjesto nadmetalo od 4-8,5 kandidata s tim da se od 2012. broj uduplao najviše zbog toga što je DNZ koncem svoje dominacije uvećao vijećnički paušal na oko 450 KM/mjesečno što je bilo neuporedivo više nego što je iznosila plaća u realnom sektoru Velike Čaršije za 22 uredno odrađena dana!
Uoči ovogodišnji lokalnih jesenjih izbora na preliminarnim listama Kladuščanima je 13 subjekata (10 političkih stranaka i tri nezavisna) nudi se 240 zainteresovanih kandidata za 28 vijećničkih mjesta ili 8,57 kandidata za jednu stolicu (240/28) što je najviše na prostorima USK-a. Ravnodušnim, prilično ležernim, lijenim, potkupljivim, dezorjentiranim Kladuščanima sa pravom glasa (oko 40-tak hiljada) nudi se 240 „vitezova“ sa još uvijek nedovoljno prepoznatljivim vrijednosnim sistemom kojeg promovišu, implementiraju, dosljedno slijede u svakodnevnim ponašanjima!
Jesen 2020. Kladuščani ma gdje bili i šta radili koji još drže do svog zavičaja dočekuju sa brojnim izazovima kao što su: migrantska situacija, virusne neizvjesnosti, predizborne aktivnosti, sagledavanja posljedica koronavirusa,… Svaki od navedenih i drugih izazova ima svoje „čari“! Sedmicu prije početka jeseni kladuški Senat u „punom sastavu“ održao je dvije sjednice, redovnu (38. redovna sjednica 15.09.2020.) i tematsku (17.09. 2020.) posvećenu migrantskoj „krizi“.
Sveukupna dostignuća i rezultati proteklih 30-tak godina pluralizma na kladuškom tlu su vrijedna, respektabilna, ali nedovoljna. Drugi su postigli više, a imali su oskudnije nasljedstvo, miraz 1990-tih! Ekonomski status Velike Kladuše koncem 2019. je, haman pa isti kao koncem 1979., nedovoljno razvijena lokalna zajednica (indeks razvijenosti 0,66) i ili po nivou razvijenosti na 61. mjestu od ukupno 79 općina FBiH!
Kladuška vizija i nužnost njene preformulacije
Među nekoliko strategija (strategija mladih, strategija partnerstva sa građanima, strategije razvoja, strategija…) nema Strategije kulture, prosveteteljstva koje je jako potrebito većini fundamentalno nepismenih kladuških birača, ljudskih kazano blećaka-mufljuza!
Deskripcije opće situacije u bajkovitoj Čaršji pred lokalne izbore 2020. su od optimistički ružičastih do pesimistički zamagljenih. Sve ovisi tko šta želi da vidi, da li želi nekom da naudi, ili istakne pozitivne i/ili negativne činjenice, i/ili da opjevava, ili… Sa kojim motivima i za koje potrebe se aktuelno stanje želi prezentovati. Već nekoliko decenija šačica Kladuščana ma gdje bili i šta radili koji još uvijek drže do sebe, kladuških adeta, pravičnosti, jednakosti,… kojima ne ide sve „pod kapu“, promovišu modernije percepcije i implementacije temeljnih vrijednosti. Kao rezultat kontinuiranih nastojanja šačice Kladuščana tokom tri decenije jeste Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ o kojem narodni izabranici kukavički šute, a ne nude ništa avangardnije!
Pod pritiscima sa više strana i na „guranje“ DNZ je je kidisao na donošenju strategija i još više pokazao licemjerstvo kod njenih implementacija. Laburisti nisu ništa bolji. Oni nisu za šest godina ponudili nikakve strategije niti zauzbijaju aktuelne. Oni pravednost kao jedan od više svojih principa stavljaju na zadnje mjesto i tako se upravo i ponašaju. U zadnjih šest godina uspjeli su unaprijediti brojne nepravde i nejednakosti i Veliku Kladušu prilično unazaditi! Kidišu u produciranju zagušljivog, čak toksičnog općeg ambijenta!
Na str. 110 aktuelne Strategije razvoja 2014.-2023. (koga interesuje ima je na službenoj web stranici) piše: „Velika Kladuša je europski otvoreni grad na „Kapiji Bosne“ sa prepoznatljivom poljoprivredno prehrambenom industrijom“. Bilo bi interesantno saznati autorstvo navedene formulacije da se patentira, a autor predloži za Februarsku nagradu. Niti je Velika Kladuša grad u formalnom i suštinskom smislu, niti je poljoprivreda sa prehrambenom industrijom dominantna gospodarska djelatnost, niti kladuško društvo ima neophodne atribute „otvorenog društva“, niti je… Predizborno vrijeme je pravi trenutak da se ponudi primjerenija formulacija vizije o kojoj je nužan socijalni koncenzus i istinska nastojanja u približavanjima definisanoj viziji preciznijim kvantitativno kvalitativnim pokazateljima u izbornim mandatima. Na osnovu uvida u raspoložive „izborne programe“ kandidata za načelnike (ima ih pet) nije moguće „dokučiti“ kakvu viziju Velike Kladuše nude?
Čuvajmo ljudskost, čuvajmo sebe i druge, Covid-19 ne bira!
Velika Kladuša, 25.09.2020. ramoh45.07@hotmail.com