Nužno je malo povijesti za bolje razumijevanje naslova ovog priloga. Pred pola stoljeća (1970-tih) Velika Kladuša je ubrzavala industrijalizaciju u području neprehrambenih proizvoda u okviru Saniteksa, realizovala prvi program peradarske farme (Drmeljevo), izgradila Robnu kuću (otvorena 29.11.1971.),… u okviru Agromerkantilije. Nema nikakve sumnje da najveće zasluge za izgradnju farme, robne kuće,… pripada Fikretu Abdiću (1939). Da je ime Fikret u tom vaktu u Velikoj Kladuši brojnim mladim mamicama bilo primamljivo – simpatično svjedoči i odgovor (Broj: 07-05-71/17) na upit shodno Zakonu o pristupu informacija od 06.02.2017. Ako je vjerovati potpisnicima odgovora (Mirela Memić, obrađivač i Senad Okanović, ovlaštenik načelnika za potpis) u periodu 1970.-1980. ime „Fikret“ dobilo je 1.605 momčića među kojima nesumnjivo i Fikret Bašić, aktuelni predsjedavajući kladuškog Senata. U narednoj deceniji, 1981.-1990. isto ime dobilo je 24 kladuških „delija“. Navedene brojke (1.605 i 24) mogu se tumačiti slojevito i na više načina. Moje tumačenje: u periodu 1970.-1980. Velika Kladuša je proživljavala svoje „zvjezdano doba“ za koje je nepobitno bio zaslužan Fikret Abdić i to se znalo u većini kladuških domaćinstava (8.929 odnosno 12.047, podaci za 1981., odnosno 1991.). Masovno primamljivo zapošljavanje (oko 5.398 samo u privredi općine 1971.-1980.) uglavnom mlađih žena, između ostalog, rezultiralo je udajama-ženidbama, zasnivanjem porodica,… Novozaposlene mlade mamice, uglavnom skromnog obrazovanja bile su prezadovoljne zaposlenjem, tretmanom,… a znajući tko im je to omogućio pohrlile su muškoj djeci davati ime „Fikret“. Šta sve ova riječ znači, ili može značiti neka istraži koga interesuje? Kako je vrijeme zaposlenja i radnog elana-zanosa odmicalo, odnosno približavale se 1980-te realnost je neumitno činila svoje, a ni samo ime „Fikret“ nije više izgledalo tako bajno primamljivo. Koncem te decenije (31.12.1979.) Velika Kladuša je promijenila ekonomski status, iz kruga izrazito nerazvijenih općina BiH, ostvarili smo rezultate koji su nas pomakli u krug nedovoljno razvijenih (ispod 75% prosjeka države). U rasponu 66-81% se krećemo već 40-tak godina. Pošteno je napomenuti da indeks 0,81 iskazan 2012. je više zbog promjene metodologije izračuna nego realnih dostignuća.
Šta i kako se Velikom Kladušom i Kladuščanima dešavalo od bajnih 1980-tih pa do sumorne 2016. opisano je u nebrojenim publikacijama, među kojima su ReprezenT i kolumna „Tefter“ nezaobilazni.
Malo iz priloga postzatvorskih biografija Fikreta Abdića
Poslije boravka u bihačkom zatvoru u trajanju od oko 26 mjeseci (sep. 1987. – oktobra 1989.) uz neviđeno odušavljenje, slavlje,… Fikret Abdić je odmah mimo bilo kakvih procedura, suprotno tada važećim propisima, ustoličen na funkciju sa koje je i uhapšen! To su mu obezbjedile njegove vatrene pristaše podržane od nebrojnih sljedbenika, simpatizera. Koga interesuju imena najistaknutijih Kladuščana koji su kidisavali u to vrijeme neka pročita u knjizi „Afera ’87“ (str. 137/38 i 289.-323.). Revitalizacija Agrokomerca 1990.-1993. solidno je napredovala pod Abdićevim rukovodstvom što je bilo moguće uglavnom stvorenim pretpostavkama-činjenicama (otkup mjeničnog duga i drugih obaveza do polovine 1989. zahvaljujući zasjedanju Skupšine SR BiH od 23. februara 1989. i robnim rezervama SR Hrvatske po nalogu predsjednika HDZ Franje Tuđmana). Ove činjenice su vješto prikrivane! Koga više interesuje, eno mu knjiga po izboru, ali neka obavezno pročita i „Sjene nad slobodom“ (autor Petar Kriste, prvi ministar trgovine u prvoj vladi Franje Tuđamana) i „Zločinački poduhvati“ (autor Josip Jurčević, prof. Zagrebačkog sveučilišta).
Tokom tamnovanja u hrvatskim zatvorima 2001.-2012. (Karlovac, Lepoglava, Pula) Fikret Abdić-Babo (1939) je nastavio održavanje kontakata s kim god je htio. Jednostavno, ljudi su pozivani u „posjetu“ koju su zatvorske vlasti tolerisale. Redovito poslije posjeta značajnijih osoba bilo iz zavičaja i-ili dijaspore pojavljivale su se simpatične anegdote koje su se prepričavanjima širile na sve strane. Tako, npr. na silne dojmove kako se dobro osjeća, vježba sklekove,… Đulaga Alibegić je dodao: 
„Možda se priprema za bjegstvo iz zatvora“? Na sjeveroameričkom kontinentu o tome su posebno „brinuli“ Selim Hodžić-Sula, bivši šef Kabineta gosp. Abdića i rehmetli Enver Ćatić, bivši direktor Acetexa-vatreni Abidićevac, ali ne i slijepi poslušnik. Potajno smo očekivali da je Abdić tokom robijanja „skovao“ projekte i planove o kojima neće moći biti ravnodušni ni njegovi ljuti protivnici.
Koncem ljeta 2011. (07.09.2011.) Abdić je preko sedmičnjaka ReprezenT obznanio „Program preuzimanja Agrokomerca“ i tako započeo podgrijavanja nade za prosperitetniju budućnost. U suštini radilo se o povijesnoj jalovini za ništa što sam i jasno publikovao u jednom od Teftera tog vakta. Program će beha javnosti predstaviti njegova kćerka Elvira sa pozicije parlementarke u Domu naroda FBiH početkom februara 2012. u stolnom Sarajevu.
Poslije nepotrebnih perpetija (tko će podnijeti formalni zahtjev za prijevremeno uslovno puštanje iz zatvora nakon dvije trećine odsluženog vremenskog roka (10 godina i 11 mjeseci) Abdić je o9. marta 2012. uz neviđenu ceremoniju napustio pulski zatvor i konačno postao „slobodan“ čovjek. Slijedile su čestitke sa svih strana među kojima je posebno znakovita čestitka American Bosnian Association iz New Yorka, Udruženja koje je već odavno zamrlo u svom djelovanju. Vratio se u mjesto stalnog boravka (Opatija-Volovsko naselje) i nastavio sa razgovorima sa brojnim posjetiocima koji su hrlili sa svih strana. Tri dana kasnije, dakle 12. marta 2012. na adresu ReprezenT-a (vidi br. 295 od 19. marta 2012.) poslan je tekst po nazivom „Obavijest medijima“! Početkom augusta na pressicu u Zagreb pozvani su brojni mediji, ali ReprezenT neće dobiti obavijest o tom događaju!
Optimizam bez pokrića oko „Programa preuzimanja Agrokomerca“ dobiva dodatne zamahe-značenja, ReprezenT redovito publikuje u nastavcima „povijesnu jalovinu za ništa“! Prvog maja 2012. poslije dugotrajnog i napornog razgovora sa kladuškom nogometnom legendom iz Chicaga, Slobodanom Gračaninom-Bobom (nažalost preminuo augusta 2020.), ponovo zvoni telefon na adresi 2977 N 19 th Ave u gradu izniklom iz pepela. Vidim na displeju telefona američki telefonski broj podižem slušalicu misleći da je Bobo nešto zaboravio priopćiti što mu se inače često događalo. Čujem umiljati ženski glas i riječi: „Gospodine Hirkiću, Dunja je ovdje. Tata želi da Vas čuje“. OK, molim spustite slušalicu ja ću zvati na ovaj isti broj, odgovaram u istom tonu. Ma nema potrebe ovo je vaš američki broj na koji se besplatno priča, dodaje Dunjica. Znam, ali… Stvarno pozovem isti broj i drži-nedaj 50-tak minuta razgovora „s kamena na kamen“. Bio je to treći telefonski razgovor sa Abdićem od kada smo se ljudski rastali 23.02.1997. godine u prostorijama Interkontinentala u Rijeci. Poslije „ubjeđivanja“ oko „Programa…“ završili smo da meni nisu problemi donacije koje prakticiram, ali ne mogu biti dio „tima“ u projektu za kojeg nema institucionalnog „okvira“ (zakonskih osnova-paragrafa), a time i vjerovatnoće uspjeha veće od 50%. Vrijeme je presudilo tko je od nas dvojice imao realnije procjene! Kad sam prvi put nakon januara 1995. privremeno navratio u zapuštenu Čaršiju početkom juna 2012. Abdić je već bio u žestokom sukobu sa svojim stranačkim kolegama tako da sam odbijao pozive da navratim u Maljevac! Oko Abdićeva političkog angažmana u vrijeme uslovnog otpusta hrvatsko prvosuđe donosilo je kontradiktorne odluke.
Šta je fasciniralo, a šta razočaralo Fikreta Bašića
O profesoru engleskog jezika Fikretu Bašiću, aktuelnom presjedavajućem Općinskog vijeća Velike Kladuše u mandatu 2016.-2020. pošteno kazano veoma malo, gotovo ništa ne znam. Znam da sjednice OV vodi veoma profesionalno, daleko iznad nivoa… Znam da diskriminira medije, oglušuje se o građanske inicijative, kidiše primajući građane na razgovore u Kabinet,… Imajući u vidu da je u OV izabran oktobra 2016. sa liste DNZ-a, pa se kasnije priklonio frakciji koja će poslije formirati Laburističku stranku, pa će u prvoj polovini 2020. doći u ozbiljne sukobe sa načelnikom Abdićem, Laburističkom strankom,… prikloniti se novoj Stranci,… svašta-nešto, pripada malobrojnoj skupini Kladuščana koja je u veoma kratkom vremenu prošla vraški značajna iskušenja.
Generalno, malo filozofski posmatrano kada osoba srednje dobi, solidnog formalnog obrazovanja, skromnog iskustva i referenci u vrijeme brojnih izazova u sredini u kojoj dominiraju pileća pamćenja i kokošja pamet tokom tri godine svoje burne životne biografije prođe velike kontradiktornosti, paradokse,… sama od sebe nameću se brojna (pot)pitanja koja ću ipak odložiti za druge prilike.
Dva Fikreta (Abdić i Bašić) su preuzeli odgovornost za razvoj Velike Kladuše sa stanjem 31.12.2016. koje kaže da samo ostvarili nivo razvijenosti 0,68 (68% prosjeka FBiH) i zauzimali 56. mjesto na ljestvici od 79 općina FBiH. Stanje po istom izvoru, metodologiji,… sa 31.12.2019. kaže da je Velika Kladuša ostvarila nivo razvijenosti 0,66 odnosno manje dva indeksna poena i da zauzima 61. mjesto na ljestvici općina FBiH! Drugim riječima, po nivou razvijenosti u odnosu na beha prosjek smo blizu nivoa s konca 1979. godine!
Zajedničko obojici jeste da kukavički šute o Konceptu Unaprijedimo Kladušu zajedno, a nisu bili voljni, sposobni… ponuditi nešto bolje, izvjesnije, perspektivnije! Nisu pokazali građansku hrabrost i ljudsko dostojanstvo da se u periodu 2016.-2020. suoče sa nepravdama, nejednakostima,… koje su obilato producirali. Izbjegavali su nezavisne medije, honorirali opjevavanja,… podsticali nazadovanje, tapkanje u mjestu,… Želim im dobro zdravlje i svu sreću, ali javnost treba da zna za njihove novije negativne zasluge i sramotnu ulogu u recentnoj povijesti Velike Kladuše! Čuvajmo sebe i druge, čuvajmo ljudskost, Covid-19 je među nama!
Velika Kladuša, 13.09.2020. ramoh45.07@hotmail.com