Najsažetije opće poznate karakteristike kladuškog društva proteklih 7,5 decenija su: prevazilaženja općeg siromaštva, neimaština, nepismenosti, opakih zaraznih boleština, poboljšanja općeg nivoa razvijenosti,..; znatna poboljšanja geografije, prostora, stanovanja, standarda života, demografske strukture stanovništva; krupna dešavanja na globalnom planu od kojih su neka diktirala ponašanja pripadajućih državnih zajednica; veoma nepovoljno povijesno naslijeđe koje se u raznim vidovima i intenzitetom provlači kroz cijeli period; potištenost, usamljenost i razočarenje u prve petogodišnje planove prvih 10-tak godina po okončanju Drugog svjetskog rata; nepravde i nejednakosti pojedinih režima vladavine državnih zajednica (SR BiH i R BiH) i podaničkih odnosa nosioca lokalnih državnih i partijskih funkcionera; predugi procesi prihvatanja naprednijih civilizacijskih dostignuća (agrotehnička poboljšanja, elektrifikacija, industrijalizacija, infrastrukture,…); pojačana motiviranost i fantastični rezultati općeg razvoja u svim oblastima tokom dvije decenije (1965-85); pojave i utjecaji domaćih etatističko birokratskih skupina i njihove kolaboracije sa domaćim pohlepašima sa formalnim boravcima van općine (1974.-84.); odsustvo kritičkih promišljanja, tolerancije, dodatne nepravde i nejednakosti, neslućene povrede ljudskih prava,… (1984.-2020.); čudne percepcije i implementacije sistema vrijednosti; malverzacije, korupcije,… poslije 1994. tokom tranzicije vlasništva; brojne i različite uzurpacije nadležnosti, zloupotreba ovlaštenja od strane osoba sa posebnim ovlaštenjima (1980.-2020.); pasivizacija, paraliza i nemoć društvenih subjekata u suzbijanju negativnih tendencija (1980.-2020.) koje su prakticirali vodeći autoriteti; diskriminacije, satanizacije Kladuščana poslije 1995-tih zbog ponašanja u recentnim zbivanjima 1993/95.; ogromni demografski i materijalni gubici (ratna stradavanja, iseljavanja, pljačke,…); povodljivost i lakomislenost kako će promjena društveno političkog sistema 1990-tih sama od sebe rješiti nagomilane društvene protivriječnosti, antagonizme, osigurati bolji strandard života (1990.-2020.); dezorjentiranost narodnih izabranika koji su preuzeli odgovornost za društveni razvoj u periodu 1996.-2016.; odsustvo poštivanja strateških dokumenata (razvoj, planiranje i urbanizacija,; olako i neodgovorno ponašanje prema budžetima; nesnalaženja i zakašnjela reagovanja na brojne strateške izazove, opća pasivizacija, ravnodušnost sa oskudnom aktivnom participacijom građana u kreaciji povoljnijeg ambijenta i perspektivnije budućnosti,…

Nesumnjivo je da većina Kladuščana živi bolji standard ljeta 2020. u odnosu na ljeto 1990. sa naglaskom da smo ljeta 2020. u mnogo inferiornijem položaju u odnosu na okruženje nego što smo bili ljeta 1990-te!

U proteklih četiri decenije Veliku Kladušu su zahvaćale ljetne oluje. Najupečatljivije su bile ljeta 1984. (kada se Fikret Abdić zajedno sa braćom Poderac i sljedbenicima osjećao premoćan te ignorisao zaključak Izvršnog vijeća, okrenuo leđa partiji i vlasti,…), ljeta 1987. (kada više nismo mogli odgađati kolaps privednog čuda zvanog „Agrokomerc“,…), ljeta 1990-te kada smo se radovali kolapsu jednopartijskog sistema, ljeta 1994. i 1995. (kada su „oslobodioci“ isprašili desetine hiljada Kladuščana u egzodus sa izgovorom da „uspostave ustavni poredak“ odnosno radi pljački i pohlepa,…), ljeta 2005. (kada smo saznali za pravomoćnu presudu za ratne zločine,…), ljeta 2012. kada su dugo vremena pritajivane lažne maske unutar DNZ stranke konačno „skinute“, ljeta 2016. kada smo se konačno „uvjerili“ da je mandat načelnika Edina Behrića katastrofalno loš, ljeta 2020. kada je prvi čovjek Općine i njegovi saradnici pohapšeni radi osnovane sumnje za korupciju, zloupotrebe…, kada je migrantska situacija sve napetija,…

Nevidljivi, nečujni, neuhvatljivi,… Covid-19 hara okruženjem, a Veliku Čaršiju „prepušta“ migrantima koji kao mravi gmižu uz saobraćajnice, po poljsko šumovitim stazama, pomaljaju se iz atraktivnih „skloništa“ (napuštenih lokacija, starih objekata,…), zaposjedaju obale rijeka i potočića,… Frustacije i tenzije mještana rastu prema migrantima, organizuju se protesti upereni prema nesretnim migrantima koje Kladuša privlači radi povoljne geoprometne pozicije. Razloga za proteste ima, ali su pogrešno adresirani. Umjesto da protestujemo protiv aktuelne vlasti (čitaj: SDA) tražeći da migrante skloni na „sigurna mjesta“ i zavede red i primjenu zakona vođe protesta i oni koji sudjeluju protiv nemoćnih osoba kojima treba solidarnost, ljudskost,… javno manifestuju zaluđenost, primitivizam, utucanost,… Zar je moguće da su potomci očeva, djedova,… koji su bili poznati po  gostoprimstvu, kladuškom merhametluku, ljudskosti,… toliko zastranili, oslijepili da ne prepoznaju šta (čuvanje državne granice na rijeci Drini) i gdje (Vijeće ministara BiH) je problem?

Vremena se mijenja, a Kladuščani kaskaju

Ustavni sud F BiH je proglasio neosnovu žalbu Abdićeva advokata na produženje pritvora tako da Fikret Abdić ulazi u treći mjesec boraveći u komforu istražnog zatvora u Bihaću. Radio Velika Kladuša emitira obavijest kako su otklonjene adminstrativne prepreke (ovjere potpisa,…) raspolaganja budžetom. Najavljuje se redosljed isplata među kojima i vijećnički paušali, a poticaji poljoprivrednicima se ne spominju. To će biti aktuelno pred glasanje, upravo onako kako je bilo u jesen 2018. godine.

Srećom povremene vremenske ljetne oluje 2020. još nisu prouzrokovale veće štete poljoprivredi, sem dijelom na širem području Bosanske Bojne. Ljetina je dobra, tko je ima. Vlasnici plastenika se žale kako nemaju kome prodati ono što proizvedu? Kad im se spomene oko dvije hiljade obruka koje bi migranti glatko konzumirali, a UNHCR platio da su lokalne vlasti 2018. pristupile organizovanom smještaju migranata, onda ne znaju šta kazati. Ne bi oni migrante, ali tko ih hoće? Oni su tu i biće sve dok se njihova budućnost ne riješi na zadovoljavajući način, htjeli to Kladuščani ili ne! To što ih načelnik Abdić i njegova svita ne bi, već smo preživjeli u Kupljenskom 1995/96! Ni onda Franjo Tuđman (1922.-1999.) i njegova Vlada nisu nas rado gledali, ali smo svejedno uredno dobivali kruh, vodu, liječili se u karlovačkoj bolnici,… Boravili smo u  divljim kampovima sve dok se „situacija nije posložila“!

Puno toga se mijenjalo kladuškim ljetnim olujama proteklih decenija. Najmanje na bolje su se mijenjali Kladuščani, kako ovi u zavičaju tako i oni u dijaspori kada su u pitanju modernije percepcije i implementacije temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, solidarnost,…). Vrijeme kao najbolji sudac svemu lagano curi i kladuške ljetne oluje odnosno njene zaostavštine „smješta“ na svoja mjesta! Brojne zaostavštine kladuških ljetnih oluja nismo još stavili u funkciju boljeg i kvalitetnijeg života. Sramotno je danas biti neinformiran, ne znati kako brojni resursi (devastirane lokacije, bazeni u Maloj Kladuši, Stari grad, lokacija VIK-a u Trnovima,…) čekaju narodne izabranike da smognu volje, htjenja, znanja kako bi sve stavili u funkciju poboljšanja kvaliteta življenja. Nije ni čudo da Velika Kladuša zadnju deceniju (2012.-2019.) ima veliki „gubitak“ stanovništa (oko sedam hiljada), duplo veći od prosjeka USK-a! Čuvajmo sebe i druge, Covid-19 je među nama!

Velika Kladuša, 20. 08. 2020. ramoh45.07@hotmail.com