I 25 godina nakon Drugog egzodusa, „Dana oslobođenja….“, …vuku se brojna nagađanja, politički, povijesni, kriminalni, pljačkaški,… manje-više kitnjasti repovi. Nakon proteklih 25 godina kristalno je jasno da je u periodu 1992/95 očuvana teritorija i narod Zapadne Bosne na vjekovnim ognjištima koje su novoizabrane vlasti 18.11.1990. na čelu sa Alijom Izetbegovićem bile spremne zamijeniti. Izbjegnut je potencijalni genocid, „humano preseljenje“! Drugi egzodus naroda Zapadne Bosne sedmog augusta 1995. godine bio je dio međunarodnog projekta fokusiranog na Oluju i ono što je neposredno vezano za tu vojno redarstvenu operaciju u susjednoj državi okončanoj 03-05. augusta 1995. U proteklih 25 godina stvari su se posložile tako da je međunarodna zajednica „skrojila plan“ tokom 1991/94. okončanja ratnih dejstava na području RH i BiH i „slijedila dogovorene principe“! Napisano je nebrojeno publikacija, snimljeno mnogo video sadržaja, završeno više desetina sudskih procesa, institucionalizirana „kultura sjećanja“,…

Šta su sve  Kladuščani „prodeverali“, kako su opstali, čime se zaluđivali, šta su činili za bolju i perspektivniju budućnost su samo neka od strateških pitanja koja trebamo imati u vidu oko meritorne rasprave o recentnoj prošlosti, aktuelnoj sadašnjosti i skorošnjoj budućnosti.

Serija sistemsko političkih i pravničkih grešaka Predsjedništva RBiH tokom 1991/92., a posebno političkih lidera u imenima Alije Izetbegovića kao predsjednika Predsjedništva RBiH i Fikreta Abdića kao člana Predsjedništva zajedno sa narodnim izabranicima novembra 1990. u imenima poslanika, članova okružne i skupština općina Okruga Bihać i regionalno lokalnih lidera političkih stranaka uz podrške vjerskih službenika i mešetarenja međunarodnih zvaničnika potpomognutih medijskim indoktrinacijama su osnovni uzroci međusobnog oružanog sukoba na tlu Cazinske krajine 1993/95. Širi kontekst profila izabranika beha muslimana nov. 1990. općenito, a posebno u imenima Alije Izetbegovića (1925.-2003.) i Fikreta Abdića (1939.) karakteriše činjenica da se radilo o bivšim zatvorenicima za koje je upitno da li bi prošli poštenu lustraciju. Ove činjenice imaju dodatnu važnost i značenje s aspekta međunarodne zajednice i njene uloge u političko ustavnoj krizi u ex Yu i SRBiH.

Kolektivno Predsjedništvo RBiH u periodu 1991/92. ponovilo je neizbježnu sudbinu kolektivnog rukovodstva da se u njemu pojavi netko (u konkretnom primjeru Alija Izetbegović) tko svoje nominalno jednakopravne nadležnosti (jednak među jednakima) podredi sebi i svojim jaranima, a zatim počne nametanje svojih stavova odnosno provođenje svoje politike uz naklonost međunarodne zajednice. Neki aspekti navedene konstatacije mogu se isčitati iz njihovih knjiga (Sjećanja, 2001. i Od idola preko ratnog zločinca i natrag, Rijeka 2016.).

Inicijativa za formiranje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna uključene u sastav Republike Bosne i Hercegovine od septembra 1993. nije bila rezultat političkih i državnih dijaloga na području Okruga Bihać. Nastanak Inicijative, rasprave, potpisivanja, (ne)prihvatanja su uglavnom korektno opisana. Većina građana Velike Kladuše je prihvatila Inicijativu videći spasonosno rješenje da se zaštiti stanovništvo, materijalna dobra, opstane na ognjištima, spriječi zloupotreba vjere i očuva mir sa okruženjem. Oglušivanje inicijatora Inicijative Fikreta Abdića o stavove okružnih, općinskih i vojnih organa prema Inicijativi septembra 1993. objašnjavano je dobivenim glasovima, „mandatom naroda“, mandatom člana Predsjedništva i Vrhovne komande. Pogrešno je procijenjena vlastita moć, najamničko-podanički mentalitet, raspoloživi potencijali koji su rezultirali proglašenjem Autonomije, a zvanični beha organi podstaknuti Veladžićevim (dez)informacijama iskoristili kao povod rješavanja političkih pitanja upotrebom vojne moći. Ovu činjenicu većina prešućuje, a posebno autori brojnih knjiga, scenarija za TV serije,…! Ko je raspolagao i prvi posegao sa vojnom silom u jesen 1993?! Šta je Mustafa ef. Cerić oktobra 1994. godine „vazio“ po Cazinu, Bihaću?

U vrijeme samoproglašene Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, 27. septembra 1993., njen tvorac, Fikret Abdić, nije imao svoju političku stranku niti vojnu silu. Glavni oslonci su bili pretjerana samouvjerenost u policiju, „Agrokomerc“, potpisnike Inicijative, ohrabrenja susjeda i blagonaklonost međunarodne zajednice. Bogobojazni, čestiti, gostoprimljivi i dobrana povodljivi Krajišnici (pretežno Kladuščani, Cazinjani i Bužimljani) međusobno su zaratovali zbog političkih netrpeljivosti, trzavica i međusobne mržnje svojih demokratskih izabranih lidera Alije Izetbegovića (879.266 glasova) i Fikreta Abdića (1,045.539 glasova). Eskalaciji njihovog međusobnog nepovjerenja i mržnje pomogao je sistem dvostrukog komuniciranja tokom 1991/95. kojeg je samovoljno i nekontrolisano prakticirao Mirsad Veladžić (1956).

Šta i kako dalje

Za sve postoji vrijeme kao najbolji sudac svemu. U proteklih 25 godina mogli smo, između ostalog, svjedočiti: diskriminaciji i satanizaciji Kladuščana od centralnih beha vlasti bez obzira kojoj opciji su pripadali 1993/95, kultiviranju najamničko podaničkog mentaliteta Kladuščana u raznim (političkim strankama, zakonodavno izvršnim tijelima, javnim preduzećima i institucijama, civilnim udruženjima,…) statusima, upornim nastojanjima da se velike skupine Kladuščana okvalifikuju kao izdajnici države, da se prešućuju i minimiziraju patriotizam prema zavičaju, vjeri, dinu,… Posebno je sramotno selektivno procesuiranje osumnjičenih za bilo koju vrstu kriminala!

Opći napredak čovječanstva i civilizacije oko percepcija i djelomično implementacija temeljnih univerzalnih vrijednosti (pravednost, jednakost, istinitost, solidarnost,…) otklonile su potencijalne egzistencijalne ugroze (sigurnost opstanka na ognjištima, grube povrede i kršenja ljudskih prava,…) na širim geografskim prostorima. Nepravde, nejednakosti, povrede ljudskih prava, siromaštvo, standard života općenito sve više ovisi o „preduzetništvima“ na regionalno lokalnim nivoima!

Kladuško društvo na kladuškom tlu i dijaspori polovinom 2020. shvaćeno kao odnos prema prirodi, prema percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti, poimanju države i vlasti, resursima i ostvarenjima, najamničko podaničkom mentalitetu, povredama ljudskih prava, siromaštvu,… je vidno dezorjentirano, toksično, zavedeno, korumpirano, bolesno, polarizirano između ljudskosti, između pravde i krivde, između imućnijih i siromašnijih, između…

Tužno je da su brojni Kladuščani kidisavali i danas se upiru na zadnje noge kako bi sebi obezbijedili razne privilegije, sinekure, apanaže, nezaslužene beneficije, misleći da će saopćenjima povodom sedmog augusta dokazivati svoju predanost državi odnosno vladajućim kastama. Žalosno je da u Velikoj Kladuši još nije kreiran opći ambijent koji će rezultirati poboljšanjem općeg strandarda za sviju, što se generiraju nove nepravde, nejednakosti,… Sramotno je da veliki broj Kladuščana „talasa“ oko spremnosti da se forsirano „gradi“ pravedno napredno inkluzivno kladuško društvo na savremenim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti, ljudskosti,…

Nevidljivi, nečujni, neuhvatljivi smrtonosno opasni koranavirus 2020. blokirao je moć, silu, znanje, vještine, opomenuo čovječanstvo da klimatske promjene i odnos prema prirodi mora biti promijenjen. Šta ti izazovi – promjene znače na globalnom regionalnom, lokalnom nivou? stvar je percepcija, spremnosti, odlučnosti, hrabrosti,… osoba sa mandatima!

Šačica pripadnika intelektualnih krugova Velike Čaršije okupljena oko Kluba intelektualaca 1992/93, Koncepta Unaprijedimo Kladušu zajedno 2013/2020.  kojeg snažno promoviše promotivnim listićima, biltenima, kolokvijalnim razgovorima,… fokusirana na pravedno napredno inkluzivno kladuško društvo sa modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti kontinuirano javno pokušava trasirati „pravi put“, razumno opismeniti dio javnosti, biračkog tijela,… Nosioci mandata, pseudo elite, aktivisti civilnog društva kukavički šute, ignorišu, oklijevaju pristupiti stvaranju pretpostavki za implementaciju dokumenata Koncepta! Tužno je što većina pripadnika mlađe i srednje dobi Kladuščana ravnodušno tumara u toksičnom ambijentu fokusirana na osobne beneficije, selidbe,…

Sada je pravo vrijeme nametnuto koronavirusom, predstojećim izborima da se Kladuščani dobro presaberu, porazgovaraju sami sa sobom i odluče koga i zašto podržati, kome dati glasove! Za radikalne promjene prvi korak je izbor autoritativne kredibilne ljudske lokalne vlasti!

By the way/Usput:

Par posjetilaca Portala i čitaoca Teftera se „obrušilo“ na tekst: „Stožer,…“. Za autora Teftera nije sporno da većina Kladuščana ma gdje bili i šta radili iz redova mlađe i srednje generacije veoma malo zna ili gotovo ništa o zbivanjima prvih pet godina višestranačja na kladuškom tlu. Tužno je što desetine hiljada onih koji su proboravili u izbjeglištvima ima pasivno ravnodušan odnos prema pokušajima iskrivljivanja, jednostranog i pristrasnog prikazivanja mjesta i uloge Fikreta Abdića 1993/95. On je tada bio izborni pobjednik, poštovan i cijenjen. Od onih koji nešto znaju, pamte o zbivanjima naznačenog vakta, jedni to žele zaboraviti, izbrisati iz sjećanja. Ja pripadam onima koji nastoje da svoja sjećanja, svjedočenja, …vjerodostojno i nepristrasno prezentujem zainteresovanoj javnosti svjestan težine i odgovornosti za pisane riječi. Kako vrijeme prolazi sve češće se može čuti i pročitati kako je Bihaću i okolini 1995-tih prijetila velika katastrofa. Neki spominju i genocid, slično Srebrenici. Valjalo je u tim turobulentnim vremenima biti „dobar“ sa okruženjem. Za mene nije sporno da je teritorija Cazinske krajine bila predmet razgovora o podjeli BiH, ali po mogućnost sa što manje autohtonog stanovništva (čitaj: muslimana). Ne mislim da bi nam pod šahovnicom bilo bolje! Prezirem nepravde, nejednakosti, diskriminacije, ignorisanja, korupciju, povrede ljudski prava, ne mogu biti ravnodušan prema nazadovanjima bajkovite Čaršije u kojoj sam rođen, odrastao, proveo dobar komad svog radnog vijeka i života, dobrano „potegao“ da se izvučemo iz siromaštva, bijede, zatucanosti,…! Snažno promovišem Koncept Unaprijedimo Kladušu zajedno modernim percepcijama i implementacijama univerzalnih vrijednosti kao otvorenu knjigu za sve realne ideje za koje postoje institucionalne mogućnosti implementacija. Čuvajmo sebe i druge. Njegujmo ljudskost, Covid-19 ne bira!

Velika Kladuša, 06. 08. 2020.    ramoh45.07@hotmail.com