Početkom 1991. godine startovale su sa radom novoizabrane vlasti na nivou države i lokalnih zajednica. U Velikoj Kladuši je Ejub Alagić (1957), završeni diplomant Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu (XXXI generacija 1976) i polaznik postdiplomskog studija Univerziteta u Rijeci preuzeo dužnost predsjednika Skupštine opštine od v. d. Enesa Demirovića (1959), a Mirsad Veladžić (1956) diplomant Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu (1980), magistrant na Tehnološkom fakultetu Novi Sad (1989) imenovan je za predsjednika Izvršnog odbora. Po čudnim okolnostima Fikret Abdić – Babo (1939) je u Predsjedništvu SRBiH „prepustio“ prvu poziciju Aliji Izetbegoviću. Nije li ovo „izdaja“ birača? Abdić je u Predsjedništvu SRBiH dobio nepostojeći resor „gospodarstvo“. Visoka dužnost, nikakve ovlasti! Brzo se „ekipirao“. Bišćanin Hasan Biščević (glavni i odgovorni urednik „Krajine“ 1987-89.) zadužen za „public relations“, koji će prikupiti dovoljno građe za knjigu „Abdićev put u izdaju“ (Ljiljan 1993.), savjetnik Isak Deljanin,… Izmaklo mu se da Ibrahima Mujića (1954) svog dugogodišnjeg pomoćnika za sve i svašta u „Agrokomercu“ postavi za ambasadora u Zagrebu. Na Regiji glavni oslonci su Irfan Saračević – Žile (1947.-2002.), za obavještajno policijske poslove, Asim Kajtezović (1955) za „Agrokomerc“, Sead Purić (1943) za domaći „public relations“,… Dvadesetog januara 1991. čelnici HDZ Slunja i Velike Kladuše, čelnici SDS Vojnića i MBO Velike Kladuše prihvataju Inicijativu međustranačke saradnje između Cazinske krajine, Korduna, Banije. Zadnje dekade februara 1991. (23.02.91.) zagrebački Vjesnik objavljuje veoma inspirativan i zapažen prilog pod naslovom „U Krajini Sehret“ ili kakve veze ima Mujo Hrnjica (1600-?) i Huska Miljković (1905-1944) s osnivanjem „države“ Krajine sa potpisom poznatog književnika Ivana Aralice.
Malaksalo gospodarstvo Regije iscrpljeno je brojnim blokadama, neplaćanjima za izvršene isporuke, izvozne narudžbe su presahle, drastični poremećaji (platni promet, cestovne smetnje,…) u komunikacijama sve više doprinosi usložnjavanju političke krize. Dok Abdić sa brojnom svitom „vršlja“ okolo (čas po BiH, pa Beograd, pa Zagreb, pa Beč, pa Rijeka, pa Kladuša, pa…) vrhuška SDA kroji plan njegove tihe izolacije i priprema za eliminaciju. Lokalni izbori SDA u Velikoj Kladuši i Kongres SDA u Sarajevu (dec. 1991) jasno je obznanio stanje odnosa u najvećoj stranci muslimanskog naroda i poziciju izbornog pobjednika! Vlada SR BiH i njen predsjednik Jure Pelivan sa svojim aprilskim Programom razvojne i ekonomske politike 1991. – 1994. nisu se uspjeli nametnuti vodstvima političkih stranaka jer su njihovi lideri imali druge ambicije i planove. Koncem 1991. zapadni dio Regije (Kladuša, Cazin, polovina Bihaća) prihvata desetine hiljada izbjeglica iz susjedne Hrvatske (Cetingrad, Slunj,…).
Šta je i gdje opisano
Ovaj burni segment kladuške povijesti će 15-tak godina kasnije Hajrudin Muhamedagić (1955) smjestiti u knjigu sa preko osam hiljada imena (Privremeni boravak izbjeglica i raseljenih osoba na području Velike Kladuše 1991-1995., Vel. Kladuša 2007.). U ratnom izdanju „Mostovi“ – godišnjaka slunjskog dekanata za 1992. (Rijeka 1992) opisana je golgota susjeda, njihov prihvat i boravak u Cazinskoj krajini, tranzit preko Bosne u Hrvatsku,… Petnaestak godina kasnije Ivan Strižić, u knjizi (900 stranica) „Bitka za Slunj“ (Slunj-Zagreb, 2007) u četvrtom dijelu (U Bosni 369-377) opisuje „križni put“ preko Bosne. Isti autor u knjizi „Žrtvoslov slunjskog kotara“ (Slunj-Zagreb, 2005) opisujući vojne i civilne žrtve Drugog svjetskog rata na području Cetingrada i prezentuje dragocjene podatke o Hrvatima na području Velike Kladuše. Zgodno je još pripomenuti dvije knjige: „Sjene nad slobodom“ (Zagreb 2002.) koja, između ostalog, objašnjava kako i iz čega je Abdić revitalizirao „Agrokomerc“ 1990/92. i „Spašavanje zločinačke budućnosti“ (Zagreb 2013.) u kojoj Josip Jurčević (1951) prezentuje tajni dosije „Una-Avala“ koji Abdića povezuje sa hrvatskim tajkunima po nečasnim radnjama tokom „mjenične afere“ 1987. Petar Kriste (1936), ministar trgovine u Vladi Franje Tuđmana (1922-1999) opisuje „poslovanje“ sa Abdićem 1990/92. Jula 1992. Abdić je u Šturliću pred par hiljada građana održao govor u pratnji novinara sarajevskog sedmičnjaka Dani. Obim, struktura, mjesto i vrijeme ovog javnog nastupa dao je naslutiti kako u beha vrhu između Alije i Fikreta kongresne varnice sve više se rasplamsavaju. U pratnji nisu zabilježeni regionalni ni lokalni rukovodioci SDA. Polovinom oktobra Skupština SRBiH na dvodnevnom zasjedanju donosi Platformu kojom definira politički položaj BiH u slučaju raspada Yugoslavije! Početkom oktobra 1991. nasilno se prekidaju cestovne veze sa Karlovcem, a promet preusmjerava na Bos. Šamac do konca aprila 1992., kada definitivno i prestaju sa radom kladuška preduzeća. Brojna dijaspora koja je za Ramazanski bajram i prvomjaske praznike 1992. došla u Zavičaj, ostaje blokirana. Neki (braća Jašić iz Gornje Vidovske) će pokušaje povratka preko Batnoge iza Cetingrada glavom platiti!
Među nebrojenim dešavanjima na lokalnom kladuškom tlu vrijedno je podsjetiti na dva kadrovska pojačanja visokim oficirima bivše vojske, Hamdija Mašić (1960) i Ibrahim Đedović (1961), koji su se doselili iz Skoplja. Oni su došli uz Abdićev angažman, ali nisu dobro primljeni od Mirsada Veladžića (1956) kao predsjednika Izvršnog odbora Skupštine Velika Kladuša. Opširniju „priču“ zainteresovani mogu pročitati u Ibrahimovoj knjizi „U potrazi za istinom“ (Sarajevo, 2000). Ovaj dolazak treba malo osmotriti sa „jednostavnošću“ dolaska Mehmeda Koštića iz Banja Luke!
Revitalizacija, privatizacija,…
Revitalizacija „Agrokomerca“ je već drugu godinu dobro napredovala, pa je Abdić angažovao dodatne autore da mu pomognu oko knjige „Agrokomerc, BiH i Svijet“ (Ljubljana, 1991.). Radi se o knjizi skromnog dometa, cinici kažu za ništa! Potpuno je ignorisana činjenica da je 31.10.1991. godine „Agrokomerc“ preregistrovan kod Suda u Bihaću kao dioničarsko društvo sa vlasničkom strukturom 53:47 (dioničari/država).
Kasnije će se ispostaviti da se radilo o protuzakonitoj pretvorbi i velikoj obmani radnika. Korektno učešće dioničara shodno Zakonu o društvenom kapitalu (Sl. list SFRJ br. 84/89.,46/90 i Službene novine BiH br.2/92) moglo je iznositi 18,64%. Ni jedan od 7.327 dioničara nije dobio dionički certifikat, ili godišnji izvod o dionicama. Prijepori oko vlasničke strukture „Agrokomerca“ trajaće godinama da bi se okončala tek forenzičkom revizijom po ugovoru od 15. jula 2003. (Agencija Deloitte and…) sa 90,33% vlasništva države.
Ubrzana inflacija i pogoršanje kvalitete življenja tokom 1991. doprinosi usložnjavanju društveno-političke situacije na širem području i snažno se reflektuju na lokalnom nivou. Čak su i izbori za organe Islamske zajednice na području Velike Kladuše ponavljani. Neprimjerno funkcionisanje novoizabrane Skupštine SRBiH i njenih organa rezultira plebiscitom većeg broja srpskog naroda (09/10.11.1991.) čime se definitivno najavljuje raspad BiH. Skupina kladuških policajaca odlazi na ispomoć u Bosansku Otoku oko držanja pod kontrolom sigurnosno-bezbjednosne situacije nastale hapšenjem Milana Martića, visokog funkcionera dijela pobunjenih Srba u susjednoj državi i svojim povratkom osvježava informacije o rastućoj nacionalnoj netrpeljivosti.
Pripreme za izolaciju, marginalizaciju,…
U funkciji priprema za Prvi kongres SDA koncem 1991. godine u Sarajevu Fikret Abdić užurbano dovršava publikovanje knjige „SDA, hoće može, zna“ (Zagreb, 1991). Druga knjiga u istoj godini bez posebnog značaja, osim tiraža od 10.000 primjeraka koji će biti naplativo distribuiran po partijskim linijama. Kasnije će Abdić pričati kako je od prihoda kupio stan malodobnoj kćerci u Opatiji 1994. (250 hiljada dojč marki). Radi se o čistom ratnom profiterstvu za kojeg smo saznali tek kad je 2002/3. katastar nekretnina u RH postao javno dostupan! Ova činjenica neće pomoći Abdiću da ostane usamljen, postiđen i razočaran oko prijema i percepcija svojih nastupa na Kongresu.
Nije se uspio nametnuti svojim razmišljanjima, vizijama! Razlog je jednostavan. Abdić je uspjevao u svom „nametanju“ kod onih koje je ekonomski „kontrolirao-logisticirao“! Snaga građansko-moralnog autoriteta vehta. On prosto ne zna vladati sa programima, vizijama ako nisu obilato podmazane, honorirane!
Prekidom redovnih komunikacija (ptt, putevi, staze,…) sa Karlovcem odnosno sa Kordunom, Banijom rezultiralo je, između ostalog, pojačanim ilegalnim prometom roba na crno. Brojne privatne veze i snalaženja postale su „modeli“ preživljavanja brojnih familija. Šta, kako, tko, pod kojim uslovima se dešavalo (prodavalo-kupovalo) na graničnoj rijeci Glini opisano je u brojnim publikacijama. Uspostavljene „švercarske veze“ će se protezati i funkcionirati u različitim formama sve do polovine prve decenije 21. stoljeća kada je zabilježena „rigoroznija“ kontrola granice, pijaca,…
Slijedi nastavak: Tri decenije kladuškog pluralizma
Velika Kladuša, 19. juli 2020. ramoh45.07@hotmail.com