Prema raširenim i opće prihvatljivim mišljenjima Fikret Abdić-Babo (1939) je veoma interesantna, utjecajno najmoćnija, zaslužna i osporavana najkontraverznija ličnost za nekoliko desetina hiljada višedecenijskih simpatizera promjenljive dobne strukture druge polovine minulog i prvih decenija 21. stoljeća na prostorima Cazinske krajine i šire. Čovjek čijom zaslugom je vjekovno zaostala provincija početkom 1970-tih počela dobivati obilježja moderne regije. Među više legendarnih ličnosti (Mujo Hrnjica, Hadži-Hasan ef. Rizvić, Hasan Miljković, Huska Miljković, Milan Pilipović, Zuhdija Žalić, Asim Sarajlija, Muhamed Talakić, Smail Jušić, Stevo Komadina, Rade Gak,…) višestoljetne povijesti velikokladuškog kraja zauzima istaknuto mjesto sa dubokim tragovima i neizbrisivim pečatima.
Najpopularniji moćnik svoje generacije (1965.-2020.), stanovnik pet zatvora u kojima je proveo nepunih petnaest godina robije (u dvije države) kojem su tokom robijanja priređivane najbrojnije rođendanske ceremonije, čiji organizatori su poslije odbačeni kao neupotrebljive šprance-krpe. Na rođendanske i ostale fešte (2002.-2012.) potrošeno je više sredstava nego što su dotacije za zapošljavanja, podsticaji poljoprivrednoj proizvodnji, izdaci za kulturu,… Tokom nepunih 15 godina robije financiran iz „zatajivanih” izvora, ali i financijama sumnjivog porijekla čije detalje znaju njegovi savjetnici Ismet Hušidić, Husein Delić,… Po bešćutnosti nema mu premca na širem geografsko duhovnom prostoru. Blizu 20-tak godina (1987.-2005.) bio je među nekoliko medijski najprisutnijih osoba („voljom drugih glavni junak, personifikacija zla”) na geografskim prostorima površine oko 100 hiljada m2. Bez sumnje je najviše spominjani Krajišnik u medijima, publikovanim knjigama, sudskim spisima, izvještajima međunarodnih organizacija,… zadnjih decenija minulog i prve decenije 21. stoljeća. Svaki prilog o Babi na portalima vrvi od komentara, karikatura (veoma duhovitih i nepodnošljivo bizarnih) pretežno poludoučene krajiške raje-svetinje. Poljoprivredni tehničar (1960), agronom (1968), diplomirani agronom (1972), upravnik, direktor preduzeća, privrednik, političar, predsjednik Poslovodnog odbora Složene organizacije udruženog rada (1980-tih), poslanik od 1967.-1987., član najvišeg beha i ex Yu partijskog organa bivšeg Saveza komunista, član Predsjedništva BiH (1990.-1993.), šef svega i svačega, ratni zapovjednik Narodne odbrane u Bratoratu 1993. – 1995., osnivač nove političke Stranke (1993) koja je zvanično registrovana u Mostaru 1995. pod nazivom Demokratska Narodna Zajednica BiH koju će ujesen 2012. „rasturiti”, robijaš (1987.-89. u BiH i 2002.-2012. u RH), osnivač i glavni ideolog Laburističke stranke BiH (28.12.2013.), za jedne izdajnik, a za druge veliki patriota,… Svojim (zlo)djelima svom imenu priskrbio je gotovo sve pridjeve najprofinjenijeg i najgnjusnijeg značenja. Po mnogim fenomenalan privrednik, (skoncentrisan na partikularne interese Agrokomerca), a po drugim lošiji političar, žrtva političarenja, pretjerane samouvjerenosti, neshvatljive naivnosti, čudnih percepcija principa jednakosti i pravednosti. Na lokalnim izborima 2016. između četiri kandidata (Asmir Ćufurović 2.010 glasova, Admil Mulalić 4.803, Adem Pajazetović 2.926), 9.026 Kladuščana (oko 48%) za načelnika bira Fikreta Abdića-Babu! Koncem proljeća (18. juni) 2020. Fikret Abdić-Babo je uhapšen pod sumnjom da je počinio najmanje šest nečasnih radnji i prvi ljetni dan (22.06.) dočekuje sa rješenjem o jednomjesečnom pritvoru.
Kratak osvrt na slučajeve Fikreta Abdića sa katastrofalnim refleksijama
Koncem 1979. Velika Kladuša ostvaruje prvi dio vjekovnog sna. Iz statusa izrazito nerazvijenih opština (ispod 50% beha prosjeka) ostvaruje pokazatelje koji je svrstavaju u nedovoljno razvijene. Period 1980.-1990. u kladuškoj recentnoj prošlosti je veoma markantan, značajan po svim aspektima društvenog života. U tom periodu smo „eliminirali“ vjekovnu analfabetsku nepismenost (u akciji hiljadu škola u BiH, na području Velike Kladuše izgrađeno je pet potpuno novih modernih osmogodišnjih škola, rekonstruisano par postojećih,…), „dovršili“ smo elektrifikaciju, industrijalizaciju, ostvarili najvrednije civilizacijsko dostignuće u istragama i eksplotacijama sigurne pitke vode iz dubinskih izvora,…). Ove i druge činjenice treba posmatrati u kontekstu kretanja zaposlenosti u privredi općine (1980-te 6.676, 1984-te 9.7070, 1990-te 9.657). Navedena ostvarenja bila su moguća zahvaljujući usklađenosti razvoja „nosioca“ razvoja (Agrokomerc, Saniteks, Grpex, Kladušnica,…) sa stavovima i opredjeljenjima društvene zajednice, fanatičnom motiviranošću Kladuščana i njihovih izabranika,… Prema opštem uvjerenju u navedenim rezultatima najviše je participirao Agrokomerc na čelu sa Fikretom Abdićem! U navedenom periodu dolazi do „erozije“ kladuškog društva prepoznatljivog kao podanički mentalitet. Formiran je mentalni sklop (pretežno mišljenje dominirajuće skupine na čelu sa Abdićem) kao način mišljenja, reagiranja, navika, ćudi, svijesti kako je moguće dobro živjeti od Agrokomerca kao nepotrošive rente samo ako je na njegovom čelu njegov idejni tvorac Fikret Abdić. Brojni Kladuščani su to upamtili po čestim Abdićevim doskočićama tipa: „Meni ne trebaju pametni već poslušni“! Raznim načinima kultiviran je podanički mentalitet koji će se duboko ukorijeniti u kladuškom društvu kao dominirajući „sistem vrijednosti“ narednih decenija. Pritajeno višegodišnje rivalsvo između Fikreta Abdića (1939) i njegovog učitelja kod kojeg je ponavljao četvrti razred osnovne škole u Donjoj Vidovskoj Muhameda Talakića (1930.-1999.) na funkciji generalnog direktora Saniteksa tinjalo je 1974/85. i „buknulo“ sredinom 1986. godine.
Devetnaestog jula 1984. Izvršno vijeće Skupštine SRBiH donosi zaključak koji obavezuje „menadžment“ Agrokomerca na izradu „Programa konsolidacije“. Fikret Abdić ignoriše stav SRBiH i nastavlja „svojim“ putem! Ovo je bio prvi korak Abdića u „provaliju“. Ovaj „slučaj“ rezultirao je nesagledivim katastrofalnim refleksijama. Šta, kako, kada, gdje se refektiralo odstupanje od stavova društvene zajednice, opisano je u knjigama. Od navedenog datuma Abdić gubi „kompas“, ostaje bez općeg plebiscita Kladuščana, formira svoju „kastu“, srlja u „ponor“! Sudari unutar kladuške „ljevice“ polovinom 1986. definitivno trasiraju polarizacije u kladuškom društvu koje će trajati decenijama, a rezultat je status Velike Kladuše kao nedovoljno razvijene lokalne zajednice (oko dvije trećine beha prosjeka) koji traje već 40 godina!
Fragmenti postzatvorske biografije Fikreta Abdića
„Sloboda je idealno stanje čovjeka, njegov najuzvišeniji životni oblik, ali mu nije od prirode dato na tanjuru. Dana mu je sposobnost da je spozna i da je mukotrpnim radom ostvari…“, definicija je Berria Kroskog (1967), autora više knjiga. Da Fikret Abdić ima ozbiljnih poteškoća oko percepcija „slobode kao najuzvišenijeg ideala“ opisano je u brojnim knjigama prvenstveno kao njegovo konstantno ponašanje „na rubu zakona“, zatvorskog staža, podnošenja zahtjeva na prijevremeni izlazak iz pulskog zatvora koncem 2011., odnosno u proljeće 2012.,…
Dugogodišnje podaništvo kladuških (pseudo)elita u periodu 1996.-2012. prema Fikretu Abdiću bilo je najprimitivnija manifestacija vlastitih zabluda, nemoći prema autoritetu bez prepoznatljivog sistema vrijednosti kao što je pravednost, jednakost, solidarnost,… Epilog znamo! Abdić je jedne podanike 2012. zamjenio drugima! Vrhunac pohlepa, gramzljivosti, civilizacijskog posrnuća Fikreta Abdića jeste njegova kandidatura i izbor za načelnika Općine Velika Kladuša u jesen 2016. Kada osoba u kasnom životnom dobu ima ambicija da kao narodni izabranik kreira budućnost generacijama mlađe i srednje dobi onda je sunovrat općih razmjera!
Relevantni socioekonomski pokazatelji već decenijama potvrđuju napredovanje Velike Kladuše u nazadovanjima prema beha prosjeku, bližem okruženju,… Višedecenijske karakteristike kladuškog društva su povrede ljudskih prava, nepravde, nejednakosti, korupcija, klijentalizam,… Tokom triipol godine svog mandata Fikret Abdić je nastavio sa ponašanjima na „rubu zakona“ koje ga je po treći put smjestilo, za sada – u pritvor! Svih šest nečasnih radnji-krivičnih djela koje mu se stavljaju na teret, nažalost su istinite. Koliko,… stvar je istrage!
Očekivanja da ćemo izborom Fikreta Adbića za načelnika u jesen 2016. godine podstaknuti društveno ekonomski razvoj na stabilnim osnovama, poboljšati moralnost u percepcijama i implamentacijama sistema vrijednosti (pravednost, jednakost,…), obuzdati višak fašizma,… su jednostavno izostala, iznevjerena! Statističko indeksna pozicija Velike Kladuše koncem 2019. godine nije se značajnije približila statusu razvijene lokalne zajednice (tri četvrtine beha prosjeka), jedva nešto povoljnije u odnosu na stanje 31.12.1979. Klijentalizam, korupcija, netransparentnost, institucionalna upitnost, ignorisanja građanskih inicijativa, diskriminacija medija, siromaštvo, socijalna neosjetljivost,… su najprepoznatljivije karakteristike režima vladavine Fikreta Abdića i podanika njegove Laburističke stranke! Tužna je činjenica da za triipol godine Abdić i njegova administracija nisu na dnevni red stavili ni jedno strateško pitanje (prostorno urbanističko stanje, revizija Strategije razvoja 2014.-2023., poslovne zone, poljoprivredna infrastruktura, ekologija,…) Velike Čaršije!
Šta je uputno činiti, čim prije
Pandemijsko kišni juni 2020. na globalnom nivou obilježen je talasima nezadovoljstava, uličnim protestima u Americi i Europi protiv bjelačke superdominacije, rušenjem spomenika trgovcima roblja, migrantskim nevoljama, širenjem coronavirusa koji je koncem proljeća zahvatio 9.142.002 osobe širom planete (BiH 3.525),… Rasizam, oživljavanje fašizma i kolonijalizma, generiranje nepravdi i nejednakosti, povećanja siromaštva,… javljaju se u novim oblicima-formama.
Abdićevo hapšenje 18. juna 2020. „ubrzalo“ je istrage u javnim preduzećima (Komunalije, ViK,…), Jedinstvenom organu uprave,… Pošteno je sarađivati sa nadležnim organima da se čim prije utvrde razmjeri poremećaja u budžetima i poduzmu mjere na konsolidaciji. Ovaj nemili slučaj, hapšenja Fikreta Abdića, je svojevrsni alarm čestitim i poštenim Kladuščanima ma gdje bili i šta radili koji voljenu Kladušu još „drže“ za svoj zavičaj da pokrenu skupine pitanja sa ciljem osobnog preispitivanja i odgovornosti oko „cvjetanja“ klijentalizma, korpucije, nečasnih radnji, povećanja nepravdi, nejednakosti, siromaštva,… Ovo se prvenstveno odnosi na narodne izabranike svih nivoa (mjesne zajednice, džemati, vijećnike, poslanike,…), Radio Velika Kladuša, pravobranica Rasima Husića, članove upravljačko-nadzornih, rukovodnih struktura u javnim preduzećima i ustanovama,…
Posebno interesantan „set pitanja“ odnosi se na ulogu i doprinos parazitske strukture USK-a obzirom na nadležnosti oko praćenja zakonitosti rada lokalnih zajednica (Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo financija,…).
Hapšenje Fikreta Abdića i pandemija koronavirusa su interesantani izazovi za ključne faktore kladuškog društva (političke stranke, civilna udruženja, poslovne subjekte, pripadnike akademske zajednice, intelektualne krugove,…) sa fokusom prema „kladuškoj vertikali“- pravedno napredno inkluzivno kladuško društvo. Koncept „Unaprijedimo Kladušu zajedno“ može poslužiti kao primjeran „orijentir“, a Bilteni za društvena kretanja, kolumna Tefter,… kao nezaobilazna „štiva“! Nije li kranje vrijeme reevaluacije, ponovnog vrednovanja, zasluga Fikreta Abdića? Doprinos i priznanja do polovine 1984. su davno devastirana, zasjenjena Abdićevim destruktivnim i toksičnim „poslovanjima na rubu zakona“, urušavanjima vladavine prava, koruptivnim radnjama, ratnim profiterstvom,…!
On the End (I na kraju): sve Abdićeve financijske „nestašluke“ će platiti Kladuščani, uskoro ili kasnije! Šta bi mogao biti pošten sadržaj razglednice koju pripremam poslati u Bihać? Nemam namjeru prekidati praksu koju sam prakticirao 2002.-2012.!
Ostanimo zdravo, sigurno, čuvajmo ljudskost!
Osramoćena Čaršija, 29.06.2020. ramoh45.07@hotmail.com