Tokom zadnje decenije jednopartijskog sistema Kladuščani su uvjeravani kako se može komotno živjeti od „Agrokomerca“ samo treba slušati i slijediti Partiju, vođe, lidere, funkcionere,… Menadžment „Agrokomerca“ sa Abdićem na čelu je veličao sve i svašta kao da se radi o nepotrošnoj renti. Nastojao je svim silama uvjeravati Kladuščane kako upravo „Agrokomerc“ sa njim na čelu najbolje doprinosi „blagostanju“! Nažalost, veliki broj Kladuščana je vjerovao, slijedio, podržavao „šuplje priče“, neki iz stvarnog uvjerenja, uglavnom poludoučena raja, a neki iz osobnih interesa (dostupnost raznim nezasluženim beneficija, mimo rada, protivzakonito,…). Epilog znamo!
Kad je završio …„klasični boljševički obrazac uklanjanja nepoželjnih uspješnih privrednika koji su zasmetali nesposobnim moćnicima…“, Abdić se latio pisanja knjige „Moj odgovor“ (Zagreb, 1990.) u kojoj je, između ostalog, ignorisao najavljene radikalne promjene koje će otpuhati Partiju koju je „iznevjerio“, društvenu svojinu, socijalističke samoupravne društveno-ekonomske odnose, samoupravljanje, surogate novca (mjenice, čekove,…) smjestiti tamo gdje je koncepcijama o vrijednosnim papirima predviđeno,… Nakitio je Abdić u navedenoj knjizi svega i svačega što su još i tada više ličile glupostima, budalaštinama, (veličanje uloge komiteta, značaja saveznih organa-funkcionera,…), nego ozbiljnom štivu za višekratnu upotrebu! Na prvim višestranačkim izborima (18.11.1990.) blizu tri četvrtine Kladuščana (oko 73%) izabralo je pluralističku demokratiju kao „rješenje“ naglomilanih realnih egzistencijalnih problema, svojih zabluda oko obećanja vođa, religijskih službenika,…
Očekivanja kako će pluralistička demokratija sama po sebi na kladuškom tlu i SDA vlast u BiH brzo poboljšati standard života, omogućiti veća ljudska prava i slobode, kako ćemo u saradnji sa muslimanskim državama razvijati gospodarstvo, „jesti zlatnim kašikama“ nisu još ni na vidiku, bar za većinu Kladuščana. Primjerniji tretman antifašizma, proklamovana ljudska prava i slobode su sve nedostižniji. Bivši totalitarizam preobražen je u novi totalitarizam koji se proturava kao demokratija. San o pravednijem naprednijem građanskom društvu prepoznatljivijih ljudskih vrijednosti koncem druge decenije 21. stoljeća se produžava. Juranjava za osiguranjem svakodnevnih egzistencijalnih potreba je preokupacija većine Kladuščana. Iseljavanje se ubrzava, sela pustoše, djeca se ispisuju iz škola i odlaze s roditeljima u dunajluk! Čovjek sve više postaje roba za tržište, a sve manje ljudsko biće sa kreativno poticajnim mogućnostima kreacije svoje budućnosti sa punim smislom svog življenja. Ljudsko dostojanstvo sve više se svodi na potrošnu robu. Većina su postali slijepi zarobljenici liberalno-tehnološke revolucije koju vode i usmjeravaju „nevidljive sile“ krupnog kapitala oličenog u uglancanim frizurama, skupocjenim mobitelima, aktn tašinama, laptopima,… Liberalnim demokratskim redom zavladao je globalni korporativni kapitalizam kojim upravlja šačica moćnika-tajkuna.
Pogled na pluralističku demokratiju na kladuškom tlu tokom prve tri decenije je sumoran, zamagljen, besperspektivan. Depopulacija Kladuše je u punom zamahu traje već tri decenije. Kladuša napreduje u nazadovanju po socioekonomskim pokazateljima, ljudskim pravima,… Kladušom dominiraju profiteri, sitni kapitalisti, špekulanti, a upravljaju trećerazredne osobe bez referenci, vizija i volje za „renesansu“, ogrizli u kriminalu i korupciji! Nažalost, u svemu navedenom i još više ima Abdićevih zasluga!
„Od idola do ratnog zločinca i natrag“
Tokom proteklih 30 godina sve kladuše (pseudo)elite u imenima koja su publikovana u Biltenima za društvena kretanja (devet izdanja 2014.-2019.) su silno obećavale kako će poboljšati standard života, kvalitet življenja, kako će… Dok drugi napreduju (npr. Cazin je 2019. dostigao broj zaposlenih oko 7.500 koliko je imao 1990.) Kladuša nazaduje! Upravo nazadovanje Velike Kladuše u odnosu na okruženje, beha prosjek je strateško pitanje svih pitanja. Razlozi nazadovanja nisu još objektivizirani. Ono što sasvim pouzdano hronologija višestranačja razotkriva. Zna se tko su Kladuščani zaslužni za uništenje bivših nosilaca razvoja, zna se tko je sjedio i kad u organima Kantonalne agencije za privatizaciju, zna se koga su slušali i čiji vazali su bili!
U zadnjih par godina u širem okruženju pojavilo se nebrojeno nezaobilazne literature (npr. Kapital 21. stoljeća, Cijena profita,…) od autora sa neprikosnovenim referencama u kojima se, između ostalog, elaboriraju nepravde, nejednakosti, povrede ljudskih prava, povampirenje fašizma,… Zadnje srijede 2016. u Gradskoj sportskoj dvorani promovisana je knjiga gornjeg naslova, autora Fikreta Abdića Babe (1939). Sa pozicije načelnika Velike Kladuše (oko devet hiljada glasova ili oko 46%) spektakularno su saopćavana obećanja,…
Elem, mandat načelnika Abdića se bliži kraju. Cijenim i poštujem brojna ostvarenja (uljepšavanje Čaršije, komunalnu infrastrukturu, azil za životinje,…). Ostvarenja na području bitnijeg poboljšanja općeg ambijenta kao preduvjeta ozbiljnijeg održivog poboljšanja praktično nije bilo. Jednostavno, očekivanja kako će Abdić „preporoditi“ Veliku Kladušu su izostala, iznevjerena. Evidentano pogoršanje od 2016. oko nepravdi, nejednakosti, povreda ljudskih prava, pogošranje općeg indeksa životnog standarda nisu preporuke nikome. Čime je to Abdić očekovao da će ponoviti status idola u mandatu 2017.-2020.? OK, biologija čini svoje, ali šta je sa potomcima? Zar stvarno potomci Fikreta Abdića misle da se na nepravdama, nejednakostima, klijentalizmu, sitnoj korupciji, mitologiji, netransparentnosti, ignorisanju građanskih inicijativa, diskriminaciji medija,… mogu postići bitnija unapređenja u izgradnji pravednog naprednog inkluzivnog kladuškog društva?
Ni jedan strateški dokument (Strategija razvoja 2014.-2023., Plansko ubranistička dokumentacija,…) u Abdićevu vaktu 2017.-2020. nije ozbiljno „pretresen“, revidiran,…! Rastrošnost oko korištenja budžeta su toliko besmislena, ali korisna za pohlepaše, ulizice,…
Blećci na okup
Tko su kladuški blećci? Oni koji ne izlaze na izbore, oni koji glasaju po nagovoru, nemaju svoje stavove o strateškim pitanjima u kontekstu pravednog naprednog inkluzivnog kladuškog društva precipiranog modernim implementacijama temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, solidarnost,…), koji ne poznaju reference onih za koje glasaju, oni koji glasaju za kandidate sa stalnim prebivalištima van općine, oni koji glasaju za kandidate koji imaju nerješenih pitanja sa zakonima,…
U jednom od Saopćenja javnosti putem kladuških medija (koji za sada šute) nezavisnog kandidata za budućeg načelnika Velike Kladuše piše: „Svi građani koji smatraju da im je prihvatljiv politički koncept kojeg zastupam i prezentiram molim da se uključe….“. Koji koncept-program, kad je kako i gdje prezntiran? Gdje je građanska hrabrost da se kandidati javno suoče sa zainteresovanom javnošću i da ih se provjeri oko nazadovanja Velike Kladuše?
Nezaobilazna aktuelna corona statistika sa 31.05.2020. kaže (Worldmeter.info): 6.218.463 potvrđena inificirana slučaja, 372.338 umrlih osoba, 2.776.241 oporavljenih, 53.473 veoma kritičnih bolesnika. BiH 2.610 inificiranih, Srbija 11.412, Hrvatska 2.246 i Slovenija 1.473. Corona situacija u bajkovitoj Čaršiji: 3 inficirana,…
Situacija u pogledu gubitka radnih mjesta prema podacima Porezne uprave koncem maja nešto je povoljnija u odnosu na konac aprila. Naime, ukupan broj zaposlenih sa 31.05.2020. evidentiran je 4.941 što je manje u odnosu na 31.12.2029. za 252 radnika. Prema istom izvoru broj zaposlenih kod poslodavaca općine bez obzira na prebivalište je 4.814. Razlika od 127 odnosi se na zaposlene u Velikoj Kladuši sa prebivalištem u drugim općinama FBiH (pretežno Bužim, Cazin,…). Nije teško znati da se radi o zaposlenjima na bolje plaćenim radnim mjestima državnih ustanova-kompanija,…
Velika Kladuša, sedmog juna 2020., povodom osmogodišnjeg povratka u zavičaj.