Polovinom aprila 2020. kada je većina čovječanstva zemljane kugle bez obzira na različitosti, specifičnosti,… u neviđenoj neizvjesnoj situaciji (straha, panike, životnih prijetnji,…) u borbi protiv nevidljvog virusa iz daleke Kine za kojeg savremena medicina i svemoćna tehnologija nema uspješnog cjepiva i lijeka, a opća saznanja veoma oskudna, kada je oko 2,1 mil. ljudskih bića zaraženo, stotine hiljada umrlih, više stotina hiljada u izolatorijima i karantenima širom planete u sablasnoj Čaršiji vode se medijska prepucavanja između Kolegija Općinskog vijeća na čelu sa Fikretom Bašićem i Općinskog štaba civilne zaštite sa komadantom Refikom Tabakovićem. Oba čelnika pripadaju istoj napukloj Laburističkoj stranci Velike Kladuše (na izborima 2018. osvojila 6.484 glasa, a 2016. na lokalnim izborima 8.231 glas što je 13 od 28 mandata u OV) koja ih je i dovela na pogrešna mjesta. Sudeći po Saopćenju ove Stranke s početka aprila sve su (ne)prilike da je prof. engleskog jezika „stao na safun“ i da mu se smješi razredni dnevnik! Predmeti nesporazuma, prepucavanja,… su mješanja u nadležnosti, mikrolokacije karantena,… čaršijski kazano tko će biti veći „hadžija“ u vrijeme smrti koja vreba bez izuzetaka. Nije moje da arbitriram, ali jeste da u konkretnom primjeru stanem uz štab Civilne zaštite za kojeg smatram da je počinio stratešku grešku propustivši imenovati kredibilan Krizni štab za „hrvanje“ sa coronavirusom i  sa kompetentnim medicionarom na čelu po uzoru na okruženje.

U jeku intenzivnih proljetnih poljoprivrednih radova na ruralnim područjima općine sa oko 80% populacije, a javni život u urbarnom dijelu sablasne Čaršije sveden na minimum, u vrijeme kada je Velika Kladuša sa populacijom od oko 40 hiljada duša  jedina lokalna zajednica u BiH koja nema ni izolatorija ni karantena, sa dva-tri registrovana slučaja Covida-19, 50-tak u (samo)izolaciji, 30-tak u karantenu u Cazinskoj medresi, sa više desetina migranata koji borave u divljim kampovima,… Portal Reprezent.ba publikuje Saopćenje SDA Velike Kladuše kao neko „uveseljavanje“ šokirane javnosti. Jedan od ovdašnjih šereta me nazva i kaže: „javili se pravi, daj molim te posveti im jedan Tefter“!

Opće je poznato da je SDA nastala 1990., da je na kladuškim barama 15.09.1990. održala promotivni skup sa najvećom posjećenosti (preko 200 hiljada osoba sa širih geografskih prostora), da već 30 godina „vedri i oblači o svemu i svačemu“ u BiH i posebno tamo gdje je većinska bošnjačka populacija, izuzev Velike Kladuše, Cazina (od 2008),… Neka o referencama SDA prosuđuje kako tko hoće, ali neće moći zaobići činjenice da je (pre)zaslužna za opće nazadovanje BiH, a posebno USK-a i Velike Kladuše,… Argumenti se mogu pročitati u zvaničnoj beha statistici, Biltenima za društvena kretanja (devet izdanja 2014.-2019.),… Tačno je da su kantoni formirani 1995. i da je tada USK u FBiH po svim relevantnim socioekonomskim pokazateljima bio među prvih pet, a da je 2018. po istim pokazateljima u drugoj polovini ljestvice od deset kantona. Isto tako je tačno da je Velika Kladuša po „rangu“ razvijenosti haman na istom nivo kao 31.12.1979. (nedovoljno razvijeno područje ispod tri četrvtine beha prosjeka). Managment ove Stranke na svim nivoima treba suočiti sa modernim percepcijama ljudskog dostojanstva, sloboda, jednakosti, demokratije, vladavine prava, ljudskim pravima,… pa onda prosuditi kolike su stvarne reference da bi javnost povjerovala njihovim javnim saopćenjima!? Aktualni menadžment kladuške SDA su uglavnom „dobri momci“, ali su deficitarni, lijeni, dezorjentirani,… sa nezgodnim hipotekama Stranke koje su naslijedili! Ukupne i pojedinačne reference tanke, taman onolike koliko dobivaju glasova (2.569 na izborima 2018. i 2.010 glasova kandidat za načelnika 2016.). Ako novi-stari predsjednik SDA Velike Kladuše i aktualni kantonalni poslanik Asmir Ćufurović ima ambicija za većim brojem glasova (od 2.010) onda se treba mnogo više „paštiti“!

In medium res Saopćenja od 15.04.2020.

Redovito sva saopćenja političkih stranaka u Velikoj Čaršiji kao potpisnike stavljaju Press služba. Nazovite telefonom pa pokušajte saznati kada su organi stranaka i koga imenovali za članove Press službi pa ćete čuti: koga to i zašto interesuje, moram nekoga pitati, nazovite kasnije,… Čista muljaža! I navedeno Saopćenje je sa potpisom Press službe pa ću onda „šamarati“ na sve strane, a (ne)laička javnost i njihovi članovi neka prosuđuju. Svjesno preuzimam rizik da nisam možda potrefio prave fragmente iz teksta Saopćenja, ali sve što napišem je bona fide!

Saopćenje počinje: „Cijeneći okolnosti,… neugodne posljedice,… podsjećamo nadležne,… Pretpostavljam, možda pogrešno, da autori Saopćenja plediraju na okolnosti nastale epohalnim izazovima coronavirusa,… stravičnim posljedicama po zdravlje i živote ljudi,… (ne)spremnosti upravljanja kriznim situacijama,… Bez obzira na pojedinačna i-ili kolektivna (ne)kritička promišnjanja o pojavi coronavirusa na beha i kladuškom tlu te reakcijama (ne)nadležnih organa na svim nivoima Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kao vrhovni „sudac“ u ovo šokantno vrijeme je BiH svrstala u skupinu država koja se blagovremeno i korektno postavila prema obuzdavanju coronavirusa. Istovremeno zainteresovana javnost na svim nivoima (BiH, entiteti, kantoni, općine,…) zna, a poneki su se i uvjerili da u zdravstavenim ustanova nije bilo solidnijih ili nikakvih zaliha zaštitinih sredstava, opreme,… da bi  (ne)medicinsko osoblje moglo zaštiti sebe! Istupanja vijećnika na vanrednoj sjednici Senata 31.03.2020. koji su govorili o „situaciji coronavirusa“ sam javno pozdravio. Aferim, i svaka čast. Sve četvero kladuških liječnika je javno pokazalo da razumije i slijedi „smjernice“ WHO, predlažu primjerne mjere,… ali bahata lokalna vlast to neće da razumije! Nije li u prvom Saopćenju menadžmenta Doma zdravlja Velike Kladuše jasno i pošteno saopćeno, parafraziram: …učinićemo sve da pomognemo našim sugrađanima, ali mi nemamo čime…“ Podsjetimo da kadroviranje u navedenoj ustanovi zadnjih 20-tak godina (izuzev zadnje godine) su vršili potpisnici Saopćenja od 15.04.2020. Momci, ne kopa se bunar kad si žedan! SDA kompletno na svim nivoima trebaju znati da ono što su institucionalizirali u formi raznih izvještaja (forme, sadržaja,..) i po čemu se uglavnom „ravnaju“ da ima još (ne)nadanih pojava koje su nas zadesile (npr. poplave 2014.) koje bagatelišemo i-ili iz njih ništa ne naučimo.

Gospodo, socijalna zaštita se ne mjeri samo vašim izvještajima već se mjeri po najugroženijim osobama-populaciji. Stanje i problemi u zdravstvu se ne mjere samo po izvještajima nadležnih organa već i po snalaženju u kritičnim situacijama.

„Plediraju na poštovanje i uvažavanje struke,…“, što je OK. SDA-ovci u Općinskom vijeću Velike Kladuše su na to morali paziti kad se formirao Općinski štab civilne zaštite. To nikako ne znači da nije trebalo oformiti poseban Krizni štab za ovo životno ugroženo vrijeme! Poštovanje i uvažavanje struke je u uljuđenijim sredinama univerzalno pravilo, sine qou non! SDA Velike Kladuše to bagateliše. Kao dokaz pogledajte članove Komisija Općinskog vijeća iz redova SDA. Vrhunac licemjerstva poštivanja i uvažavanja struke jeste predsjednik Komisije za statut i propise, iz redova SDA. Nije li ta činjenica uvreda zdravog razuma i moralno posrnuće osobe koja sa solidnim medicinskim performansama prihvata da bude pravni „korektor“ kladuške korumpirane općinske administracije zajedno sa načelnikom i njegovim savjetnicima. Nije li sramotno glasanje vijećnika iz redova SDA povodom „stavova“ prema migrantima 2018. neuvažavanje struke i nepoštivanje UN Konvencije o izbjeglicama,… Nisu navedenu Konvenciju „aminovali“ laici koje SDA uporno gura na pogrešna mjesta.

„Pozdravljamo mjere Federalnog ministarstva poljoprivrede,… oko dinamiziranja proljetne sjetve,…“. Zdravorazumska javnost raspamećene Čaršije i šire ovo kvalifikuje kao pokušaje ciničkog dovoravanja jer se dobro zna da je poljoprivreda i prehrambena industrija ovdje praktično nestala zahvaljujući kadroviranjima, mešetarenjima, korupciji,… SDA i njihovih jarana. Kad sam se vratio iz je..ne Amerike 2013. ovdje su bili moderni štrajkovi ratara-kmetova zbog oklijevanja isplata poticaja, maćehinskih odnosa,… Nekim od organizatora promotivnih besmislenih vozikanja traktora po cestama kažem kako se time ugrožava sigurnost, životi,… i predlažem da idemo u Sarajevo „okupirati“ ured ministra poljoprivrede, njega uhvatiti za šiju. Ah, ne, ovo je učinkovitije, vole kmetovi paradiranja! U EU poljoprivrednici štrajkuju u Briselu, glavnim gradovima,… a ne na graničnim prelazima! Em, siromašni, em blesavi! Kada lokalni SDAovci zdušno hvale svog ministra poljoprivrede Šemsudina Dedića iz Bihaća i njegovog savjetnika Husniju Kudića iz poljoprivredno opustošene Čaršije neka pogledaju kretanje fizičkog obima poljoprivredne proizvodnje zadnjih desetak godina na kladuškom tlu. Zašto vijećnici SDA u lokanom Senatu jednoglasno učestvuju u usvajanjima Strategije razvoja Općine u kojoj se stalno ponavlja Agrocentar, a nikad nisu postavili ni pitanja da li se to i kako namjerava operacionalizirati? Za zainteresovane da napomenem da u kladuškim Strategijama razvoja od 2007. ima zapisan projekt Agrocentra! Mogli su vijećnici iz SDA po ovom pitanju mnogo više uraditi, ali lijenost, deficitarnost, dezorjentiranost,…!

Građane pozivamo da poštuju mjere kriznih štabova,…“! Gospodo iz SDA Velike Kladuše: kako možete podržavati mjere koje blokiraju robni promet na graničnom prelazu Maljevac? Kome je to i zašta u interesu, kakve to veze ima sa coronavirusom,…? Beha krizni štabovi svih nivoa najviše vole totalne zabrane, blokade,… Kako se može totalno zabraniti kretanje osoba starijih od 65 godina. Ograničenja, OK, ali totalna zabrana da ne smiješ mrdnuti iz četiri zida to mogu narediti i podržavati samo debili! Ova mjera najneposrednije ugrožava egzistencijalne živote više od tri hiljade Kladuščana i mnogo je pogubnija od coronavirusa. Nisu svi penzići blećci da nemogu shvatiti opsanosti od prekomjernih kontakata,…! Mi očekujemo ljudskost, a ne dušebrižnost?

Jednistvo i solidarnost po mjeri menadžmenta SDA Velike Kladuše

„Narodi Kladuše su prolazili kroz različite nedaće,… Pozivamo na jedinstvo i solidarnost,…“, glasi zadnji fragment udvaračkog Saopćenja.

U samo pola stoljeća Kladuščani su preživili nebrojeno diktatura (jednopatrijski sistem, pa nacionalistčke stranke, Bratorat, egzoduse, pljačke, diskriminacije i segregacije, teške humanitarne situacije,…) i malo naučili. Nadati se da ćemo uz samodisciplinu i božiju pomoć preživjeti i diktaturu coronavirusa koju aktuelne vlasti prekomjerno koriste linerano ne vodeći računa o kontekstu vremena i prostora.

U dezorijentiranoj Čaršiji u kojoj najveći broj punoljetne populacije ne zna šta i zašto hoće, s kime, niti šta i zašto neće, ali znaju pozivati na jedinstvo. Kad upitaš na čemu i kakvo jedinstvo onda nastaje slijeganje ramenima, muckanja (smjeni ove daj one,…). Ni u navedenom Saopćenju nema jasno i precizno navedeno kakvo to jedinstvo i na čemu SDA Velike Kladuše poziva? U početnom periodu promocije Koncepta Unaprijedimo Kladušu zajedno/Kladusa Let’s Improve, Kladusa together (2014/15) prisustovali su i dužnosnici SDA Velike Kladuše. Kad su čuli da se promoviše Velika Kladuša kao pravedno napredno građansko društvo sa modernim percepcijama temeljnih vrijednosti (pravednost, solidarnost, ljudskost,…) nisu se više pojavljivali. O Konceptu i temeljnom cilju kukavički šute!

Kladuščani su se nadaleko pročuli od davnina po bogobojaznosti, ljudskosti, socijalnoj pravdi, solidarnosti,… što se uglavnom potvrđuje i u sistemu pluralistške demokratije. Osnovni problem jeste u tome što im se omakne ili (ne)glasaju za one koji ne slijede stečevine plemenitih osobina svojih predaka. Solidarnost „narodnih masa“ je OK, ali solidarnost vodstva SDA Velike Kladuše je upitna. Nije zaboravljena solidarnost menadžmenta Stranke s djecom pripadnika bivše Narodne odbrane, solidarnost u vaktu egzodusa i povratka, solidarnost prema migrantima, solidarnost prema ugroženima, solidarnost prema pljačkama,… Jednostavno, o navedenim vidovima solidarnosti SDA Velike Kladuše nema građanske hrabrosti da se suoči na pošten, ljudski način!

Zašto svoje Saopćenje niste završili sa nečim što impresionira, mobilizira, šta će te uskoro pokrenuti,… Ovako jeftin populizam, tek toliko, a dometi nikakvi!

Pismo iz Bergama, epicentra Europe za Covid-19

Poslije nekoliko godina zatišlja javio se „disident“ iz Begrama, simbola stradavanja Talijana tokom pandemije coronavirusa, proljeća 2020.

Poštovani g. Hirkiću,

Nema opravdanih razloga da se nisam ranije javljao. Pretpostavljam da niste zaboravili naše intenzivnije kontakte na relaciji Begramo-Phoenix. Još su mi svježe dogodovštine iz tih kontakata i smijeh koji je obojicu veselio. Posebno mi se urezalo u sjećanje moja nastojanja da Vas uvjerim kako smo slični Talijanima (volimo mezu, piće, lijepo društvo, volimo petljati, zabušavati, mešetariti,…), moje „napredovanje“ učenja talijanskoh jezika,… Dugo sam kontao tokom ovog samovanja da se ponovo javim, a osnovni motivi su minuli kontakti, Vaša kolumna Tefter u kojem „Dnevnik iz obruča nevidljivog ubice“. Riječ obruč me snažno podsjeća na vremena 1993/95.

Naši znatiželjni putnici i turisti koji su u januaru pohrlili u Kinu da tamo dočekaju i proslave njihovu Novu godinu za jeftine novce vratili se prije očekivanja. Mnogi su uspjeli pokupiti i coronavirus koji je poslije nazvan Covid-19. Ona nogometna utakmica početkom druge polovine februara na stadionu koji je blizu Begrama nam je priskrbila simbol stradavanja. Bergamo je blizu Milana, sjedišta Lombardije, mafije,… čiji je dugogodišnji guverner Roberto Formigoni na robiji upravo za izvlačenje novaca iz zdravstvenog sektora. Nešto slično tamošnjem Domu zdravlja gdje se pokušava „napakovati“ kriminal bivšem direktoru, mom prijatelju Senadu Okanovću. Obojica smo izloženi coronadiktaturi u kontekstu prostora. Neću ništa ponavljati o Begramu samo ću napomenuti da sam iz gornjeg dijela preselio u donji dio koji se zove Bergamo Bassa. Samujem već više sedmica u nametnutoj izolaciji koja je ipak nešto podnošljivija nego u Čaršiji. To je paradoksalno i nadrealno! Dani sporo prolaze i postaju sve dosadniji. Uvjeravaju nas da ostajemo što duže zabarikadirani jer je to veća šansa da preživimo. Ovdje proljeće sve više podsjeća na jesen, nema mirisa cvijeća sa balkona, vrtova,… Bergamo Bassa je prazan. Bez autobusa, auta, bez gužvi na koje smo navikli, bez… Talijani su na početku reagovali pjesmama sa balkona sve dok nisu vidjeli povorku koja vozi mrtvačke sanduke, a onda su brzo utihnuli. Malo veselija stvar je što trudnice rađaju zdravu djecu, ali dokle…?

Kontakti su uglavnom virtualni. Pregledam razne video snimke, a posebno onu kad sam iz Begrama došao u posjetu Gašincima. Bilo je to u proljeće 1997. Ovdje egzistencijalnu logistiku mogu naručiti od malog broja marketa. Ako želim osobno ići u supermarkete onda me čekaju procedure koje su većinom svugdje veoma slične: popunjvanje formulara, odgovori na brojna (pot)pitanja, maske, rukavice,… Svugdje na ulazima stoje momci visine po dva metra, mjere temperature, daju maskice, paze hoćeš li ruke zamočiti u gel,… TV je glavna večernja i noćna zabava. Sreća što mogu birati veliki broj programa i što komunikacije dobro funkcionišu.

Dopada mi se „Dnevnik iz obruča…“. Znam da nas je obojicu pogodila smrt bivšeg komadanta bivše Narodne odbrane u Phoenixu. Maksuz pozdrav iz Bergama koji se lagano i postepeno vraća u normalu, a kad ću doći u Čaršiju to još nije ni na vidiku!

Stay Home! Čuvajmo zdravlje i ljudskost! Slijedi nastavak.

Velika Kladuša, 25.04.2020.  ramoh45.07@hotmail.com