Velika Kladuša u oba društveno politička sistema (jednostranački 1945-1990.) i višestranački od 1991.) ima isti formalno pravni status (općina), iste geografske preformanse (površina 332 kv. km., nadmorska visina 142 m., koordinate,…), bitno poboljšanu urbaniziranost prostora i primjerno poboljšane uslove stanovanja. U socioekonomskom pogledu u bivšem sistemu Velika Kladuša je status izrazito nerazvijene općine 31.12.1979. zamijenila sa statusom nedovoljno razvijene. Ovaj status „uporno“ drži već 40-tu godinu! Nedostaje još 5-6 procenata da bude u skupini razvijenih općina (da prevaziđe 75% razvijenosti BiH). Ključno pitanje: da li je Velika Kladuša bolja ili lošija i po čemu koncem 2019-tih u odnosu na 1990-te odnosno da li Kladuščani u prosjeku žive bolje danas nego 30 godina prije i kako to izgleda u odnosu na okruženje?

Odgovor je slojevit! Prezentovaćemo (djelomično) mjerljive pokazatelje iz raspoloživih  (uglavnom rezultati popisa marta 1991. i oktobar 2013., te evidencija lokalne zajednice) i pouzdanih izvora (MMF, WB, UNDP, Our World in Data,…) te odgovarajućom metodologijom (komparacija,…) izvesti zaključke.

Sa geografskog aspekta po površini od 332 kv. km u oba sistema Velika Kladuša učestvuje sa 0,006% (332/51.129) odnosno 68,88% prosječne površine (51.129/106=482 kv. km prosjek i 332/482). Po veličini svoje teritorije Velika Kladuša je približna Jablanici (301), Rudom (344), a 38 općina ima manju površinu od Velike Kladuše. Po nadmorskoj visini od 142 m (sjedište općine) veoma smo blizu Prijedoru i Doboju (144), Zvorniku (147), a svega 18 općina u BiH ima manju nadmorsku visinu.

Po prirodnom kretanju stanovništva 1990. Velika Kladuša u odnosu na beha prosjek na 1.000 stanovnika: živorođenih 20,0 (15,4), umrlih 5,5 (6,7), prirodni priraštaj 14,5 (8,7), broj sklopljenih brakova 8,3 (6,9), umrla dojenčad na 1.000 živorođenih 17,2 (15,3) situacija je „šarena“! Koncem 2019. u Knjigu rođenih upisane su 642 bebe (od čega 104 rođene u inostranstvu), a u Knjigu umrlih upisano je 391 osoba.

U BiH broj stanovnika 1990. u odnosu na 1971. povećao se za 1,17 (4,347/3,761, a u Velikoj Kladuša za 1,47 (52.921/36.078). Gustina naseljenosti 1971. u BiH iznosila je  73,7 stanovnika po kv. km, a u Velikoj Kladuši 118,7 odnosno 1990. 159,4 ili gustina naseljenosti Velike Kladuše je veća za 1,34 od beha prosjeka (159,4/118,7).

Prema popisu iz 2013. Velika Kladuša u ukupnom broj beha stanovnika učestvuje sa 0,010% (40.770/3,791.662) ili prosječna gustina naseljenosti BiH je 74,3, a Velike Kladuše 134,8 stanovnika po kv. km odnosno 1,81 beha prosjeka. Broj stanovnika u BiH 2013. manji je za 13,5% u odnosu na 1990. dok je isti pokazatelj za Veliku Kladušu 15,4%.

Od više raspoloživih publikacija koje mogu pomoći u odgovorima na ključno pitanje iz brojnih razloga prednost dajem Maxu Roseru (1983) njemačkom ekonomsti i filozofu, vlasniku i uredniku prestižne web stranice Our World in Data, Izvještajima  UNDP-a,… Ova web stranica posljednjih pet godina je nezaobilazni izvor statistike koja stvara sliku o svjetskim promjenama u važnim područjima života, a izvještaji UNDP-a vjerodostojni i pouzdani izvori kada su u pitanju socioekonomske (ne)prilike u BiH.

Brojnost, starost, siromaštvo, … Kladuščana

Prirodni priraštaj, kretanje i brojnost stanovništva mnogi autori analiziraju za različite potrebe jer je smatraju nezaobilaznom činjenicom oko prosudbe demografije općenito. Među brojnim faktorima koji utječu na ovaj „fenomen“ najveći broj autora izdvaja kvalitet prehrane i medicinsku zaštitu. Podaci UN pokazuju rapidni pad smrtnosti djece (između 1950-1960-tih godišnje je umiralo oko 20 miliona mališana do petog rođendana, a 2015. oko 15.500 dnevno). U minulom društveno političkom sistemu na kladuškom tlu prvorazredni zadaci bili su opismenjavanja i zdravstvena prosvjećivanja. Prirast stanovništva na globalnoj razini je u zadnji pola stoljeća sa 2% smanjen na oko  jedan posto s tim da sve više država bilježi negativan prirast. Prema popisu iz 1991. BiH imala je prirodni priraštaj na 1.000 stanovnika 8,7 (37859/4,247), a Velika Kladuša 14,3 (759/53). Po prvom poratnom popisu BiH imala je nulti prirast, a Velika Kladuša 3,7 na 1.000 stanovnika. Zadnjih godina BiH bilježi negativan prirast (za 2018. minus 7.750 i za prvih devet mjeseci 2019. minus 7.014) dok je Velika Kladuša u plusu (npr. 2019. u matičnu knjigu rođenih upisane 642 bebe od čega 104 u inostranstvo, a broj umrlih 391). Statistika registruje manji broj stanovnika radi migracija.

Svjetska banka (WB) utvrđuje i koriguje „prag siromaštva“ (npr. 1990. iznosio 1,25 USD dnevno po osobi, a 2015. korigovano na 1,90 USD). Prema ovim iznosima 1990. svaka treća osoba na svijetu bila je ekstremno siromašna, a 2015.  svaka deseta (prema izračunu M. Rosera). Domicilna statistika nepruža neposredne podatke, već se procjenjuje u odnosu na postotak prosječnog dohodka. Obično UNDP publikuje godišnje izvještaje o procjeni siromaštva, npr. za 2019. „Danas u BiH otprilike 18% stanovništva živi ispod granice siromaštva (60% prosječnog dohotka), a 30% je suočeno sa neizvjesnošću rizika da će pasti ispod te granice“ (Oslobođenje, 12.12.2019.). Iste novine pet dana kasnije: „BDP po stanovniku za BiH, izražen u kupovnoj moći, iznosi 31% prosjeka EU“. Savez samostalnih sindikata za sep. 2019. izračunao je sindikalnu potrošnu korpu u iznosu od 1.942,61 KM, dok je prosječna plata iznosila oko 930 KM. Standardna kupovna moć je jedinica vještačke valute koja eliminira razlike u nivoima cijena među zemljama. Na taj način kupuje se ista količina roba i usluga u svim zemljama. Agencija za statistiku BiH za 2018. iskazala je GDP/pc u iznosu od 9.556 KM (4.886 eura ili 5.765 USD). Više od polovina GDP/pc se troši za podmiranje troškova poslovanja, javnih rashoda. Najveće učešće u rastu GDP ima trgovina, od prodaje tuđih proizvoda. Učešće poljoprivrede nije ni 10%,a EU standard je 25%.

Ako navedene brojke stavimo u kontekst socioekonomskih pokazatelja onda je sasvim pouzdano da oko četvrtina Kladuščana živi ispod granice siromaštva ili preživljava sa oko 3,00 KM/dnevno (jedna mala porcija ćevapa)!

Opće je znano da je do pojave industrijalizacije (1820) srednje trajanje života i prosječna starosna dob bila duplo manja u odnosu na početak 21. stoljeća. Porast dugovječnosti je u neposrednijoj povezanosti sa siromaštvom. Npr., dok je prosječni životni vijek u BiH 1950-tih bio oko 50-tak godina u skandinavskim zemljama očekivani životni vijek bio je 20-tak godina veći. Koncem jednopartijskog sistema u BiH 1990-tih ostvareno je srednje trajanje života 73,5 godina za žene i 69,2 godine za muškarce. Na globalnom svjetskom nivou, kako je Roser izračunao, očekivani životni vijek sa 45 godina 1950. Povećan je na 71 godinu 2015. Statistika BiH zabilježila je za 1989. godinu ostvarenu prosječnu starost 31,0 godina za muškarce i 33,1 za žene. Rast dugovječnosti ostvarena je prvenstveno samnjivanjem opće neimaštine i poboljšanjem medicinske situacije općenito. Prema rezultatima popisa iz 2013. prosječna starosna dob u BiH za muškarce je 38,24 i žene 39,51 godinu. Ovo su metodološki podaci a prosječni životni vijek bio je 69 i 71 godinu.

Kad su u pitanju isti pokazatelji (srednje trajanje života i prosječna starosna dob) za Veliku Kladušu nema razloga znatnijih odstupanja od beha prosjeka.

Kretanje feriliteta i brojnost populacije su nerazadvojivi pojmovi. Općenito razumjevanje specifične stope feriliteta koju statistike prate pokazuje odnos između živorođene djece, rođene od iste majke određene starosti prema 1.000 žena te iste starosne dobi. Od 1950-tih broj djece rođene od jedne majke se prepolovio (od petero djece svelo se upola manje). Kada se u normalnim prilikama rast populacije stabilizira na oko jedan posto godišnje broj rođene djece po jednoj majci u prosjeku je dvoje. U BiH prosječna stopa feriliteta koncem 1990-tih statistički prikazana je 60,6%. Rezultati popisa iz oktobra 2013. daju interesantne podatke o kretanju ženske populacije starije od 15 godina. Tako npr. udovička ženska populacija u FBiH rađa u prosjeku 3,17 djece u Velikoj Kladuši 4,34, a u Cazinu 4,17.

Pismenost Kladuščana

U bivšem sistemu opismenjavanje stanovništva na kladuškom tlu bio je prioritet svih prioriteta. Valjalo je većinski nepismeno stanovništvo sistematskim i upornim radom dovesti u „zonu prihvatljivosti“ (ispod 10%). Najzapaženiji rezultati ostvareni su u zadnjoj deceniji (1980/90) kada je na području općine izgrađeno sedam osmogodišnjih škola u okviru općeg beha zahvata 1.000 osmogodišnjih škola. Koncem 1990-te ostvarena je potpuna obuhvaćenost punim osmogodišnjim školovanjem pristigle populacije, ali je broj stanovništva sa punom osmogodišnjom školom bio mršav (svega 0,02%). Sa postignutim rezultatima u odnosu na zatečeno stanje 1945. i moglo se biti zadovoljno, ali je to bilo daleko od beha prosjeka.

Prema popisu iz oktobra 2013. broj stanovnika bez ikakvog obrazovanja u BiH na 1.000 osoba (2,987.440) starijih od 15 godina iznosio je 48,9, a u Velikoj Kladuši 70 (2.257/32.059), Cazinu 59,6. Broj osoba starijih od 15 godina sa nepotpunim osnovnim obrazovanjem u BiH iznosio je 91,7 u Kladuši 161, u Cazinu 105,6. Ista starosna grupa na 1.000 stanovnika BiH ima: sa potpunom osmogodišnjom školom 214,5, sa srednjom školom 510,6 sa višom 31,5 i sa visokom spremom 95,6. Situacija u Kladuši po istom izvoru i stavkama na 1.000 Kladuščana starijih od 15 godina (32.059): sa punom osmogodišnjom školom 354,5 (Cazin 317), srednja škola 358,6 (Cazin 442,6), sa višom 16,6 (Cazin 21,6) i visokom spremom 38,1 (Cazin 44,5). Popisom je obuhvaćena i kompjutorska pismenost. Tako npr. u BiH 2013. od ukupnog broja stanovnika starijih od 10 godina kompjutorski je pismeno 36,2% (1,115/3.180), a u Velikoj Kladuši 23,2% (8.073/34.832). Prema Roserovom timu, 2015. godine 14% svjetske populacije nema nikakve škole!

U Velikoj Kladušia analfabetska nepismenost 2013. zabilježena je 4,64% (žena 7,56%), a u BiH 2,82% (4,76%), ali je sve evidentnija fundamentalna nepismenost (znaju čitati, ali ne znaju protumačiti, percipirati,…). Početkom decembra 2019. beha Oslobođenje publikovalo je prilog o rezultatima testiranja Međunarodnog programa… (PISA) po kojem je „svaki drugi učenik u BiH funkcionalno nepismen“! Nekoliko hiljada 15-godišnjaka iz 79 zemalja svijeta testirano je iz matematike, čitanja i prirodnih nauka. Kina je prva, BiH 62.

Spečifične performanse

Da bi se zanitersovanim pojedincima, skupinama za dodatna objašnjenja, istraživanja malo olakšala „preslagivanja“  prilažemo „tabelicu“ koja omogućuje sagledavanja na osobnim nivoima i usporedbe sa okruženjem.

                     Pregled cijena na malo za neke tipične proizvode

R.

broj

Naziv i

oznaka

Jed.

mjere

1989.

DIN

           1990.            2019.
DIN USD KM  USD
1. Pčen. brašno tip 500 kg 0,97 5,17 0,47 1,00 0,57
2. Polub. kruh tip 850 kg 1,26 7,17 0,65 1,95 0,72
3. Krompir kg 0,66 7,37 0,67 1,40 0,79
4. Grah kg 4,91 31,75 2,85 3,85 2,18
5. Jabuke kg 1,02 14,77 1,34 1,95 1,10
6. Limun kg 3,04 18,61 1,69 2,55 0,94
7. Junetina bez kostiju kg 13,83 56,81 5,16 12,50 7,10
8. Teletina sa kostima kg 13,71 69,80 6,35 20,75 11,50
9. Jaja kokošija kom 0,32 1,67 0,15 0,33 0,18
10. Kravlje mlijeko lit 1,31 6,93 0,63 1,65 0,92
11. Muš. plitke cipele par 71,92 698,97 63,47 42,00 23,86
12. Mašina za rublje kom 1.197,60 7.526,10 648,18 500,00 284,00
13. Frižider kom 570,09 4,352,05 395,64 350,00 195,56
14. Elektr. eneg. viša tar. Kwh 0,17 0,84 0,076 0,0829 0,0471
15. Voda-domaćinstvo kubik 0,30 2,13 0,194 0,90 0,51

Izvori: Statistički godišnjak SR BiH, 1991. Prosječni kurs za 1990., 1 USD=11,26 DIN. 1 USD=1,76 KM za 2019. Cijene za 2019. decembarske u maloprodaji Vel. Kladuša, računi za struju, vodu. Prosječni mjesečni čisti lični dohodak 1990. u BiH iznosio je 3.382 DIN. ili 300 USD. Prosječna plata za 2019. u Vel. Kladuši neto 788 KM/mjesečno ili 448 USD. Prosječan broj stanovnika 1990-te oko 52.000. a 2019. oko 39.000. GDP/pc 1990-te oko 1.140 USD, a 2018. oko 3,900 USD. Ukupan broj zaposlenih 1990-te u Velikoj Kladuši oko 10.866, a 2019. oko  5.193 (podatak Porezne uprave FBiH).

Na osnovu prezentovanih i korespodentnih izvora i podataka moglo bi se ponuditi nekoliko zaključaka: Velika Kladuša danas je mnogo urbanizovanija u odnosu na 1990-te, ali komunikacijski u većoj izolaciji, uvjeti i stepen opremljenosti stanovanja je neuporedivo komforniji, tehnička opremljenost Kladuščana je solidna, zaposlenici Velike Kladuše, uostalom kao i u drugim kapitalističkim državama, uvijek (u oba sistema) prodaju svoj rad da bi preživjeli, socioekonomska situacija zaposlenika u realnom sektoru je bitno nepovoljnija od zaposlenika u javnom sektoru 2019-tih u odnosu na 1990-te, Kladuščani koncem 2019. usprkos porastu nejednakosti žive kvalitetnije u odnosu na 1990-te sa napomenom da su 1990-tih živjeli bolje u odnosu na okruženje nego 2019-tih, nepravde i nejednakosti su 2019-tih mnogo izraženije nego 1990-tih i pogađaju veći broj osoba, dostupnost zdravstvene zaštite je neuporedivo manja-slabija nego 1990-tih,… Zaposlenici Velike Kladuše su 1990-tih mjesečno po osnovu čistog ličnog dohotka zarađivali 3,260 USD (10.866×300), dok je to 2019-te iznosilo 2,326 USD!

Osnovni preduvjet boljeg standarda života Kladuščana je bitno povoljniji opći ambijent, a prvi korak je demokratski izbor kredibilne i odgovorne lokalne vlasti!

Velika Kladuša, 28.01.2020. ramoh45.07@hotmail.com