Kolokvijalno višestoljetnu povijest Velike Kladuše možemo periodizirati-smjestiti u četiri vremenska perioda. Prvi period mogli bi kolokvijalno zaključiti sa početkom Novog doba, dolaska Austrougarske carevine, 1878. godine. Drugi period, po istom aršinu, okončanje Drugog svjetskog rata, dakle 1945. godine. Treći period-treća povijest se poklapa sa vladavinom jednopartijskog sistema, „socijalizma“, 1945-1990.

Summary demokratskog centralizma (1945.-1990.) zainteresirani su već mogli pročitati u ovoj kolumni, pa ćemo iz tog vakta uzeti samo tri pokazatelja, broj stanovnika oko 52 hiljade, broj zaposlenih oko 10 hiljada i GDP/pc oko 1.100 USD, naravno sve koncem 1990-te. Prema pouzdanim procjenama Velika Kladuša je 2019. godinu završila sa oko 40 hiljada stanovnika, oko 5,5 hiljada zaposlenih i oko 6.100 USD GDP/pc. Iz mnoštva socioekonomskih i drugih pokazatelja (demografija, vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju,…), vjerovatno među najkvalitetniji pokazatelj možemo uzeti da je 1990-te preko 90% zaposlenih bilo u društvenom, a koncem 2019. preko 70% u privatnom sektoru. Ako bi se malo „poigrali“ brojkama onda bi GDP Velike Kladuše koncem 1990-te iznosio oko 57.200.000 USD (52.000×1.100). Kada navedeni iznos uvećamo za 5% (3,5 nominalni godišnji porast GDP/pc i 1,5% godišnje inflacije) godišnje onda „fušerskom“ računicom dobivamo da bi GDP Velike Kladuše trebao iznositi oko (faktor za 28 godina i 5% rasta iz tablica iznosi 42,5) 243 mil. USD. Sa podacima koncem 2019. godine dobivamo GDP Velike Kladuše oko 244 mil USD (40.000x 6.100 USD). Pouzdano, i malo precizniji izračun doveo bi do istog zaključka: Velika Kladuša je tokom 29 godina višestranačja sa desetak hiljada manje stanovnika i pola manje zaposlenih ostvarila približno isti GDP.

Prema Izvještaju o rezultatima izbora… Općinske izborne komisije od trećeg decembra 1990. godine na izbore 18.11.1990. se odazvalo 23.027 birača ili 73,38%. Biralo se 70 odbornika, a učestvovali su: Savez komunista BiH i Savez reformista za BiH sa 1.471 glasa (4 odbornika); Muslimanska Bošnjačka Stranka sa 1.670 (5); Srpska Demokratska Stranka sa 867 (3); Stranka Demokratske Akcije sa 17.624 (56); Savez Socijalističke omladine sa Demokratskim savezom za BiH 219 (1); Hrvatska Demokratska Zajednica 242 glasa (1). Nosioci lista u imenima: Zuhdija Šakanović, Sead Kajtezović, Miroslav Vajagić, Mirsad Veladžić, Bajro Hašić i Ilija Perković sa svojim strankama poveli su Kladuščane u doba pluralističke demokratije, izazove globalizacije – Novog svjetskog poretka, krvave okršaje, neviđene zločine,…Vodeće položaje u lokalnoj vlasti preuzeli su od Enesa Demirovića (1959) koji je u proljeće 1990. sa funkcije predsjednika Vijeća udruženog rada, postao v. d. predsjednika Skupštine jer je redovno izabrani Asim Žalić (1940-1996.) pod pritiskom Koordinacionog odbora (vidi spisak u knjizi Afera’87) podnio ostavku. Ejub Alagić,  predsjednik  Skupštine općine i Mirsad Veladžić, predsjednik Izvršnog odbora koji je dužnost primio od Petra Lukića nisu profesionalno preuzeli dužnosti. Kasnije će mi Ejub potvrditi kako koncem 1990. nije bilo službene primopredaje.

Na istim izborima kao kandidati SDA u Skupštinu BiH izabrani su: Ejub Alagić (1957), Asim Ćemalović i Nurija Miljković, a za člana Predsjedništva SRBiH Fikret Abdić (1939). Abdić je pobijedio sa 1,045.539 glasova ili 44,68%, odnosno 166.273 više nego što je dobio Alija Izetbegović (1925.-2003.).

Mandatno imunitetska komisija formirala prijedlog, a ratno Predsjedništvo Skupštine opštine Velika Kladuša 10.10.1994. donosi Odluku o prestanku mandata pojedinim odbornicima. U članu 1. navode se razlozi: zbog smrti dva odbornika, po osnovu ostavke sedam odbornika, po osnovu promjene adrese 4 odbornika, po osnovu direktnog ili indirektnog učešća u agresiji 25 odbornika,…

Sažetak tri decenije višestranačke demokratije

Radikalne promjene u daljem (rušenje Berlinskog zida, formiranje E. Unije,…) i bližem (kulminacija političko ustavne krize, totalna blokada,…) okruženju,  geopolitička pozicija Cazinske krajine (sudar dviju civilizacija,…), konstituisanja novih pluralističkih organa vlasti  osnovna su polazišta, naravno u kontekstu vremena globalnog kapitalizma. Na osnovu početnih rezultata djelovanja novo-uspostavljenih organa vlasti poslije višestranačkih demokratskih izbora koncem 1990. nije bilo teško zaključiti o lutanjima, nesnalaženjima, pohlepama,… Već u drugoj polovini 1991. cijelo područje suočilo se sa izazovom prijema i skrbi desetine hiljada izbjeglica iz bližeg zapadnog okruženja, prekidom komunikacija sa Karlovcem,… Dolazak međunarodnih humanitarnih i oružanih organizacija (1992.) na područje regije u cjelini je poboljšalo ukupno povjerenje stanovništva. Formiranje Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (1993.) je dodatno zakompliciralo složeno stanje na području Bihaćkog džepa. Čudno i neprimjerno uplitanje vjerske zajednice putem Fetve oktobra 1993. pospješilo je daljnje polarizacije. Nespremnost centralnih be-ha vlasti da se priča o Autonomiji usaglasi poslije potpisivanja Washingtonskog sporazuma (mart 1994.) je produbila žestinu oružanih sukoba. U nastojanjima da se izbjegnu veća krvoprolića i žrtve nekoliko desetina hiljada stanovnika se 21.08.1994. privremeno povlači sa svojih ognjišta u područja susjedne države. Urota međunarodne zajednice i be-ha vlasti prema izbjeglicama i njihov oružani povratak novembra 1994. je dodatno rasplamsao neprijateljstva. Okončanje Bratorata 1993/95., prvi poratni izbori (1996/97) su činjenice koje su u mnogom utjecale na proces tranzicije i privatizacije. Dva egzodusa (1994/95) su kadrovski oslabili Kladušu koja se nije još bila oporavila poslije Afere’87.

Državne, političke i vjerske opstrukcije i satanizacija Kladuščana od strane centralnih be-ha institucija usporavale su proces tranzicije, opstruirale postratni period, pospješivale kriminal i korupciju. Jalove konfrontacije vodećih političkih stanaka (DNZ i SDA, od 2013., Laburista i ostalih), pomanjkanje volje i znanja da se osmisli i formuliše nova „vizija“ početkom 21. stoljeća rezultirale su postepenim nazadovanjima, kako po socioekonomskim pokazateljima tako i po kršenjima ljudskih prava, uskraćivanjima građanskih sloboda, usporavanjima promocije civilnih udruženja. Privatizacije, pljačke, kriminal, sporenja oko vlasništva čudno uknjiženog Privrednom društvu „Agrokomerc“ d.d. su doprinijeli ubrzavanju nazadovanja poslije 2007. Dostignuti nivo društveno ekonomskog razvoja, nedovoljno razvijena lokalna zajednica (50-75% prosječne razvijenosti BiH) Kladuša će uglavnom zadržati do konca druge decenije 21. stoljeća. Raskol u vladajućoj (DNZ) stranci u drugoj polovini 2012. rasplamsao je tinjajuće polarizacije koje će pravo stanje pokazati na Lokalnim oktobarskim izborima 2016. Pojavu Koncepta Unaprijedimo Kladušu zajedno (2014.) pseudo elite su uglavnom ignorirale. Nedostatak relevantnih terenskih istraživanja otežava formiranje realnijih predodžbi o kvaliteti života na kladuškom tlu tokom prve tri decenije pluralističke demokratije. Veoma pogubno nazadovanje Kladuša bilježi u predškolskom (7,5%) obrazovanju ili polovina be-ha prosjeka, zdravstvenom standardu, povredama ljudskih prava, nejednakostima,… Osnovne karakteristike kladuškog društva i njegovih subjekata tokom prve tri decenije višestranačja u procesima tranzicije, privatizacije,… su civilizacijski deficiti oko nespremnosti da otvorenim dijalozima i kritičkim promišljanjima formulišu novu viziju, procedure ostvarenja,…

Dinamika brojnih poboljšanja u oblasti stanovanja, infrastrukture, učeničkog standarda, kvaliteta života,… nisu pratila tempo okruženja! Nekoliko krupnijih investicionih projekata sa državnog nivoa (zaobilaznica, školstvo, kanalizacija-kolektori,…) nisu dali očekivane efekte uglavnom radi nesposobnosti lokalne vlasti. Ozbiljna kašnjenja oko redefinicija strateških dokumenata (prostorni, regulacioni,… planovi, strategije razvoja,…), rezultirala su prekomjernom bespravnom gradnjom (oko 1.500 predmeta u toku legalizacije). Stanarska prava, otkup stanova (oko 100 stanova),… pratile su brojne nečasne radnje. Certifikati, devizne knjižice uglavnom su uz veliki diskont završavali u privatnim džepovima tajkuna. Katastrofalna privatizacija rezultirala je „nestankom“ prijeratnih nosilaca razvoja.

U nekoliko narednih brojeva Teftera zainteresirane ćemo upoznati sa protekle tri decenije sa ciljem da malo bolje osmotrimo uspone, posrnuća, padove,… u vaktu pluralističke demokratije. Zainteresirani su pozvani na saradnju po sopstvenom izboru!?

Velika Kladuša, 09.01.2020.  ramoh45.07@hotmail.com