U skladu sa dosadašnjom praksom i općim kladuškim adetom nastavljamo prije početka kalendarske godine zainteresiranima malo približiti koja su realna očekivanja. Ono šta je sasvim sigurno da sve nedaće kojima ćemo ispratiti decembar nas dočekuju u januaru. Bajkovito čarobna Čaršija sa svojim geografskim koordinatama i urbaniziranom površinom (331 km2), brežuljkastim reljefom, sve zagađenijim rijekama i potočićima, sve manje uzoranim njivama, sve zapuštenijim pašnjacima na kojima se vidi sve manji broj stoke, sa bitno poboljšanim organoleptičkim slikama (više asfaltiranih puteva, dvorišta, uljepšanih fasada, balkona, ljepoticom u Poljicu,…), sa… ulazi u 2020. godinu okićena, uljepšana, začešljana, uglancana, umivena, okupana, osedlana, parfemisana jeftinim parfemima, umotana kao slabo mrišljivi safun u jeftinu ambalažu, začahurena prema jugu i istoku, ali pogranično dobro umrežena sa sve tvrđim granicama i većim čekanjima na graničnim prelazima, sa sve većim brojem sve raznobojnije čeljadi, sve manjim brojem domicilnih patriota, sa sve većim ljubomorama, brojnijim pohlepašima svih vrsta, većim nepravdama i ekonomskim nejednakostima.
Vizija i strateški ciljevi razvoja zapisani u Strategiji razvoja općine 2014-2023, (vidi str.110): „Velika Kladuša je europski otvoreni grad na „Kapiji Bosne“ sa prepoznatljivom poljoprivredno-prehrambenom industrijom je skromna definicija baš kao i ostvarenja. Radi se o birokratsko činovničko popularnoj praznoj definiciji! Nema volje da se ista redefinira i ozbiljnije prioni njenoj implementaciji. Opsesije naše mlađe generacije su prepričavanja šta su gdje vidjeli (npr. Fest u Sarajevu, Advent u Zagrebu,…), kako nema razumijevanja za kulturu (poglavito umjetnost), kako… Sve se o drugima „zna“, zanemarujemo činjenicu da imamo oko 150 civilnih udruženja koja pokrivaju širok spektar raznolikih aktivnosti, uključivo umjetnost-slikarstvo. Nema poboljšanja ako se direktno ne uključimo u građanski aktivizam!
Brojna su dostignuća tokom 2019. kojima možemo biti ponosni kao npr.: sve više infrastrukturnih projekata (putne komunikacije, ulične rasvjete,…), druga faza azila za pse, nastavak i proširenje poticaja za poljoprivredu, Alternativni dom kulture, prevoz učenika, stipendije,… Među vrednija dostignuća su svakako pozitivna kretanja u oblasti zapošljavanja (procjena da ćemo koncem godine dostići brojku oko 5.500), da imamo povoljan odnos izvoza-uvoza, da smo posadili par novih nasada lijeske,… Ono čime svakako ne bi smjeli biti zadovoljni i što treba bitno unaprijediti jeste statutarnost i transparentnost rada lokalne vlasti i subjekata kojima je osnivač, manja proizvodnja nepravdi i nejednakosti, prestanak diskriminacije građana i medija, odgovornije i transparentnije raspolaganje sa budžetima,… Posebno smo zakazali u ljudskom reagovanju na izazove sa migrantima!
Tokom protekle godine imali smo priliku odslušati radio reemitovanja i nekoliko sjednica Općinskog senata koji nema većinu ni jedne političke opcije. U cjelini sa kulturom dijaloga i vođenja sjednice bi i mogli biti zadovoljni, odnosno progledati kroz prste. Avangardnošću, argumentiranošću, vokabularom, uvjerenošću teško da možemo naći nešto čemu bi se moglo „skinuti kapu“.
Kladuški outlook/izgled za narednu godinu teško da može biti povoljniji od onog šta okruženje očekuje. Opća očekivanja u 2020. (sa Westa i Easta) su nepovoljna kretanja (smanjenja industrijske proizvodnje, komplikovanija spoljnotrgovinska poslovanja, sve izraženiji protekcionizam, ozbiljni simptomi „kriza“,…). Domicilna Centralna banka BiH predviđa inflaciju od 1,4% što je nešto više u odnosu prethodni petogodišnji prosjek (1,2%). Ono šta je sasvim sigurno u 2020. jeste nastavak iseljavanja, nedostatak ljudskosti za imigrante, nastavak arogancije lokalne vlasti, netransparentna krčmljenja budžeta, nove nepravde, povrede ljudskih prava, ekonomske nejednakosti,…
Šta je sa optimizmom na kladuškom tlu
Nade kako će pluralistička demokratija na kladuškom tlu i SDA vlast u BiH brzo poboljšati standard života, omogućiti veća ljudska prava i slobode, kako ćemo u saradnji sa muslimanskim državama razvijati gospodarstvo, kako ćemo „jesti zlatnim kašikama“ nisu još ni na vidiku, bar za većinu Kladuščana. Proklamovana ljudska prava i slobode su sve nedostižnija. Bivši totalitarizam preobražen je u novi totalitarizam koji se proturava kao demokratija. San o pravednijem naprednijem građanskom društvu koncem druge decenije 21. stoljeća se produžava. Jurnjava za osiguranjem svakodnevnih egzistencijalnih potreba je preokupacija većine Kladuščana. Iseljavanje se ubrzava, sela pustoše, djeca se ispisuju iz škola i odlaze sa ili bez roditelja u dunajluk! Čovjek sve više postaje roba za tržište, a sve manje ljudsko biće sa kreativno poticajnim mogućnostima kreacije svoje budućnosti sa punim smislom svog življenja. Ljudsko dostojanstvo sve više se svodi na potrošnu robu. Većina su postali slijepi zarobljenici liberalno-tehnološke revolucije koju vode i usmjeravaju „nevidljive sile“ krupnog kapitala oličenog u uglancanim frizurama, skupocjenim mobitelima, akt tašnama, laptopima,… Liberalnim demokratskim redom zavladao je globalni korporativni kapitalizam kojim upravlja šačica moćnika-tajkuna.
Pogled na pluralističku demokratiju na kladuškom tlu tokom prve tri decenije je sumoran, zamagljen, besperspektivan. Depopulacija Kladuše je u punom zamahu traje već tri decenije. Kladušom dominiraju profiteri, sitni kapitalisti, špekulanti, a upravljaju trećerazredne osobe bez referenci, vizija i volje za „renesansu“!
Kladuško društvo (sveukupnost međusobnih odnosa, povezanosti, isprepletenosti, utjecajnosti,… Kladuščana ma gdje bili i šta radili koji još drže do svog zavičaja, roda i poroda,…) ulazi u 2020. sa otežanim „povijesnim prtljagom“ i veoma sumornim socioekonomskim naslijeđem. Na osnovu pouzdanih izvora (analitičko-dokumentacione osnove iz više izvora, raspoložive bibilografije sa širih geografskih prostora, relevantnih izvještaja međunarodnih organizacija-institucija, izvještaja lokalne zajednice i njenih „povezanih“ društava, saznanja o djelovanjima političkih stranaka i civilnih udruženja,…) poudano proizlazi da oko jedne trećine Kladuščana živi na ivici ili ispod crte siromaštva (nema ni 50% prosjek GDP/per capita BiH, oko 5.951 USD $ za 2018.), oko dvije petine Kladuščana živi u stalnoj egzistencijalnoj neizvjesnosti (bozajan od gubitka posla, strahovanja da neće moći podmirivati egzistencijalne potrebe, da će dospjeti u velike financijske belaje,…), tek jedna trećina Kladuščana živi standard iznad beha prosjeka ili oko 20-tak procenata standarda prosjeka EU. Ispraćamo 2019. sa još jednom manifestacijom „Kladuška zima“, nažalost, bez jasnog koncepta koja pokušava iskoristiti maniju šopinga u vrijeme veće koncentracije mušterija-svakojake čeljadi!
Onima koji su skeptični prema navedenoj procjeni preporučujem UNDP-HDI, 2019. i-ili kupovna (ne)moć bh. stanovništva (Oslobođenje, 17. dec. 2019.)!
Šta činiti da nam bude bolje
Već par decenija ponavljam kako Kladuščanima nitko neće pomoći dok sami sebi ne počnu pomagati, ali na pravi-ljudski način. Neophodno je da lokalna vlast kreira bitno povoljniji opći ambijent u kojem će Kladuščani, ma gdje bili i šta radili, imati volje i mogućnosti da više utječu na svoju budućnost!
Sretnu Novu godinu želim posjetiocima Portala sa preporukom: čuvajte zdravlje i ljudskost! Velika Kladuša, 27.12.209. ramoh45.07@hotmail.com