Respektabilan broj punoljetnih Kladuščana, ma gdje bili i šta radili u različitom statusu (zaposlenika, penzionera, poduzetnika, profesora,… vjerskog službenika,…) već decenijama preživljava turbolencije života, od prividnog blagostanja iz minulog sistema (jednoumlja,…), preko egzodus-progona, tranzicija,… do terora neoliberalnog tržišta novijeg doba-pluralizma. Život u uslovima stalne egzistencijalne neizvjesnosti pritisnut nepravdama i nejednakostima se nastavlja. Veoma prepoznatljiva „konstanta“ kladuškog društva (Kladuščana i njihovih isprepletenih veza-odnosa,…) u oba društvena sistema jeste deficitarnost kritičkog mišljenja (sposobnost rasuđivanja koja nije urođena već je svi trebaju naučiti,…). Među brojnim internacionlizovanjima „mjerenjima“ novijeg doba obuhvaćena je i Globalna konkurentnost. Usput napomenuto obuhvata desetine pojedinačnih pokazatelja (čak i rupe na cestama) svrstane u 12 stubova i „ponderisanje“ jedinstvenom metodologijom. Od 140 država po globalnoj konkurentnosti 2018. BiH je na 91. mjestu. Lošije nego 2017. kada je bila na 90. mjestu od 135 obuhvaćenih država. Naši susjedi su bolje rangirani (zapadni na 68., a istočni na 65. mjestu u 2018.). Među desetinama pokazatelja-indikatora obuhvaćeno je i „kritičko mišljenje“ koje se ocjenjuje od 1-7. BiH je za 2018. ocjenjena sa 2,5 čime zauzima 130. mjesto od 140 obuhvaćenih država. Po ovom pokazatelju nešto smo bolji od zapadnog susjeda sa ocjenom 2.3. Ako bi navedene pokazatelje „korigovali“ sa općim indexom razvijenosti (68,9 beha prosjeka) Velike Kladuša u 2018. možemo preliminarno procijeniti kako generalno stojimo sa kritičkim mišljenjem odnosno standardom života kojeg „uživamo“!

Brojni izvori informacija: domicilne statistike, pokazatelji međunarodnih informacija (Svjetska banka, Monetarni fond, Agencije UN,…), analize pokazatelja rezultiraju „alternativnim“ činjenicama koje možemo pouzdanije „dešifrovati“ kritičkim mišljenjem ako raspolažemo solidnim iskustvima, znanjima, zapažanjima, vještinama,… Koliko je važno kritičko mišljenje o GDP/pc kao opće prihvaćenom pokazatelju standarda života pokušajte „komparirati“ iznose za 2018. iz navedenih izvora. Tako, npr. Agencija za statistiku BiH saopćila je procjenu GDP/pc u iznosu od 9.300 KM (dohodovni princip) (ili 4.265 eura, ili 6.200 USA $), Svjetska banka $ 5.690, Agencija UN $ 5.180, Monetarni fond $ 5.917. Elem, kad se sve „posloži“ GDP/pc za 2018. BiH iznosi  jedva 14,73% prosjeka EU, ili 463 KM mjesečno po članu domaćinstva. Ako navedeni iznos (463 KM) korigujemo sa indexom opće razvijenosti  za 2018. (68,9) dobijemo iznos od 319 KM kojim proživljava prosječni Kladuščanin. Da bi procijenili realnost navedenog iznosa neophodno je kritičko mišljenje oslobođeno predrasuda, osobnih emocija,…!

Višegodišnje usporedbe ocjena kritičkog mišljenja sa pokazateljima GDP/pc za najrazvijenije države svijeta ukazuju na čvrste koleracije. Prezentovani kratki uvod, osvrt, review, summary,… može biti od koristi da dokučimo gdje smo i šta nam valja činiti da bi bolje živjeli!

Kladuška sučeljavanja, prepucavanja,…

Da se podsjetimo: na lokalne izbore oktobra 2016. odazvalo se 19.840 građana što je bilo manje od polovine registriranih birača, na izborima je učestvovalo 11 političkih subjekata sa 233 kandidata (velika konkurencija 7,7 kandidata za jedno mjesto atraktivno radi apanaža,…), pobjednička stranka osvaja 8.231 glas (41,5%) ili 13 mandata, ostale vijećničke stranke osvajaju 10.953 glasa,… Laburisti dolaze do većine na netransparentan način (dva vijećnika Demokratske fronte: Enver Pehlić i Refika Purić, pod sumnjivim okolnostima prelaze većini) i tako se počelo početkom decembra 2016. godine konstituisanjem Kladuškog Senata!

Za funkciju načelnika kandidiraju se četvorica, 3A:1F, (F. Abdić, A. Mulalić, A. Ćufurović, A. Pajazetović). Abdić sa nešto više od devet hiljada (oko 48%) postaje načelnik. Nakon prvih prilično transparentnih „poteza“ (razgovori sa političko-preduzetničkim subjektima-mjesne zajednice-firme,…Izvještaj o utvrđenom stanju na dan 09.11. 2016.,…) odugovlači se sa Programom rada,…čime Abdić jasno stavlja do znanja da ga statutarnost i slične trice puno ne zanimaju.

Prošle su tri godine Kladuški senat nije razmatrao (sem budžeta) važna strateška dokumenta (Izmjene-dopune prostorne dokumentacije, Informacija o ostvarivanju Strategije razvoja 2013-2024.,…). Jedva uspijeva „skucavati“ kakvo-takvo funkcionisanje iscrpljivajući se na tekućim statutarnim obavezama. Na ona vijećnička pitanja koja ne vrijeđaju zdrav razum dobivaju se uglavnom odgovori koji vrijeđaju zdrav razum, načelnika nema na sjednicama Senata, savjetnici šaka jada, građani ne dobivaju blagovremeno odgovore na svoja pitanja, nezavisni mediji se diskriminiraju, budžet se krčmi po proglašenju,… Kladuša napreduje u nazadovanjima!

Sve dobre stvari (proljepšavanje urbanih i ruralnih zona, infrastruktura, poticaji poljoprivredi, „kulturne“ manifestacije, privredni pokušaji osnivanjem „profitnog“ biznisa,…) koje aktuelna većina uspjeva ostvarivati zasjenjuje netransparentnost, nepravde, nejednakosti, klijentalizam, korupcija, povrede ljudskih prava,…

Na nenadani izazov (pojava migranata 2018.) nismo reagovali shodno kladuškom adetu i međunarodnim konvencijama. Suprostavljamo „pišljivu“ institucionalnu regulativu iz područja lokalne samouprave Konvenciji o izbjeglicama,… Javno se brukamo jer nemamo hrabrosti da „zavedemo izvanredno stanje“, privremeno mobilišemo državnu imovinu, smjestimo migrante, obezbjedimo smještaj i sigurnost,… pokažemo ljudskost, pospješimo produktivna zapošljavanja i plasman svojih proizvoda, dokažemo široj javnosti da Velika Kladuša nije zatucana zabit,… Svaka čast onima koji pokazuju ljudskost, čuvaju još ovo što nam je ostalo od kladuških prepoznatljivosti (gostoprimstvo, uljudnost,…).

Kakva je to lokalna vlast, bez obzira na sve (ne)realne prepreke, koja sa 30-tak hiljada stanovnika ne može kvalitetno zbrinuti desetak stotina beskućnika, usprkos rasploživim prostornim i drugim resursima koje ima u svojoj avliji? Radi se o krizi humanizama i ljudskih prava! Sve drugo su bezvezne priče koje nosioci mandata u OV i Laburističkoj stranci mogu pričati svojim podanicima!

Kladuški načelnik sa pratnjom kidiše razvijajući Veliku Kladušu hodajući okolo, nešto slično što je radio od polovine 1984. do jeseni 1987. godine. Epilog znamo! Jesmo li šta naučili? Vrlo malo ili ništa! Velika Kladuša i dalje ostaje mjesto pljuckanja, lošeg pamćenja i brzog zaborava! Prava kaljuža u kojoj dominiraju nepravde, nejednakosti, povrede ljudskih prava,…!

Načelnik nema vremena, presipa iz šupljega u prazno

Ne znam šta je urednik ReprezenT-a namjeravao pitati načelnika Abdića kad mu se svojim aktom od 25.09.2019. obratio za sveobuhvatniji intervju povodom trogodišnjice mandata? Ono što je savjetnik po ovlaštenju (je…li jedan drugog) odgovorio 01.10.2019. je ponižavajuće! Hronologija vremena (knjiga publikovana 2016.) i aktuelna situacija (2017-2019). prosto ne idu zajedno! Zdravorazumne građane Velike Kladuše koncem 2019. interesuje sasvim drugi spektar pitanja od onih koje knjiga opisuje. (Kakvo je stanje u Jedinstvenom organu danas u odnosu na zatečeno, zašto kasnimo sa razmatranjima informacija sa strateškim dokumentima, dokle će trajati moratorijum na projektu stoljeća, kada ćemo prestati generirati nove nepravde, dokle ćemo diskriminirati građane i medije, tko će plaćati bespravne otkaze,…). Prilozi u knjizi (str. 462-466 i dr.) dovoljno ukazuju kako se shvatila promjena sistema 1990-tih!

Dojmovi o knjigama su uglavnom subjektivni. Pažljiviji čitaoci koji knjige zbilja čitaju iz profesionalnih razloga pogledaju biografiju i reference autora (čega u dotičnoj knjizi nema), pogledaju bibliografiju s kojom se autor služio (čega također u knjizi nema), pogledaju tko je i kakav osvrt-recenziju priložio, pročeprkaju malo da li i koliko je autor knjige citiran od drugih autora,…

Problem autora pomenute knjige, između ostalog, jeste u tome što smatra da ga javnost nepravedno percipira-ocjenjuje, da ne uvažava njegov doprinos renesansi Velike Kladuše i šire, da potcjenjuje njegove sposobnosti, da preuveličava njegov doprinos povredama ljudskih prava-kršenju konvencija,… Sam autor previše je zanesen-zaljubljen u svoja ostvarenja koja su do polovine 1984. godine zbilja bila poštovanja vrijedna, a sve poslije je zorli upitno!

Problem načelnika je njegova vjerodostojnost, tajanstvenost, nedosljednost, deficitarnost u percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti,…

Osobno mi je žao da načelnik ne koristi na ljudski način izazove i da sa njima pokuša poboljšati svoj imidž i eventualno smanjiti deficite iz prtljaga recentne prošlosti. Nije li 8o-godišnjica (29.09.2019) bila skoro pa idealna prilika da se o kladuškim „otvorenim ranama“ ponešto prozbori iz perspektive konca druge decenije 21. stoljeća?

Velika Kladuša, 25.11.2019. ramoh45.07@hotmail.com