Osnovni motivi ovog priloga su Međunarodna konferencija „Europski zbori…: Pogled sa Balkanske rute“ (jasmin.hasanovic@fpn.unsa.ba) održana u prestižnom restoranu „Hamm“ 26.04.2019., reakcije sa 27. redovne sjednice Općinskog vijeća Velike Kladuše od 29.04.2019. te eventualni dometi, pouke,…
Naravno, osobno učešće sam na vrijeme najavio što su vjerovatno učinili i ostali učesnici, a koliko sam mogao primjetiti da ni i organizator Konferencije nije imao prethodno oficijelni protokol, pa je s tog aspekta i naziv preambiciozan. Osobno pripadam onoj skupini Kladuščana koja podržava što više „skupova“ u bajkovitoj Čaršiji na kojima mogu učestvovati zainteresovani građani. Tužno je da još uvijek ima Kladuščana koji smatraju da samo po specijalnom pozivu i sa specijalnim ovlaštenjima mogu nekog „predstavljati“! Shodno tome i vijećničko pitanje uvažene senatorke Refike Purić ne bi mogli prihvatiti kao prilog jačanju demokratskih institucija-procedura. Dok je god u prvom planu tko je koga zašto ovlastio, a ne građanin kao nosilac i „vlasnik“ svojih istupa, teško da možemo govoriti o modernijim percepcijama univerzalnih vrijednosti! Domete i pouke navedene Konferencije više doživljavam kao puko izvršavanje neke obaveze prema nekom kome je tema sekundarna stvar!
Analogija današnjice snažno podsjeća na ono što je ljudski rod zahvatilo prije 90-tak godina, preciznije februara 1933. godine. Nepravde i ljudske nejednakosti širom svijeta poprimaju sve veće zabrinutosti. Vjerodostojnu analizu i činjenice imamo u opsežnoj studiji „Le capital au XXI siecle/Capital u 21. stoljeću“ publikovanoj 2013. godine. Prema brojnim kredibilnim autorima širom svijeta radi se o djelu neprocjenjive važnosti! Šta imamo na svjetskoj, regionalnoj, državnim i lokalnim zajednicama zadnjih pet-šest godina. Najkraće odgovoreno, imamo produbljavanje nepravdi i nejednakosti ne samo među kontinentima, državama već i unutar lokalnih zajednica. Nepravde i nejednakosti se manifestuju u ogradama i zidovima, novim ratovima, porastom migracija, bankarskim špekulacijama, ignorisanjem civilizacijskih dostignuća kao što su vrijedni sporazumi, jačanjem trgovinskog protekcionizma, sve veća izdvajanja za vojne i policijske budžete, sve agresivnije fake news i masmedijski inžinjering, ignorisanja sudskih odluka, porast neonacističkih i radikalnih desničarskih pokreta koji na demokratskim izborima osvajaju sve više glasova, društvene mreže koje sve više doprinose zaglupljivanjima poludoučene raje, sve češćim masovnim izražavanjima nezadovoljstva-protestima, prijetnjama referendumima, terorističkim aktivnostima, mitu, korupciji, pozivanjima na zavođenje ratnog stanja, sumnjivim raspolaganjima sa budžetima, porast krivičnih djela, zločinima iz različitih motiva i pobuda,… Nosioci mandata širom svijeta pospješuju tenzije, prouzrokuju krize humanizma, ugrožavaju ljudska prava i građanske slobode, manifestiraju „sistem vrijednosti“ koji privlači populiste,… Koliko među navedenim tendencijama ima kladuških senatora možemo dokučiti preslušavanjem radio snimke njihovih sjednica, a naročito 27. i rasprava sa neuspjele vanredne na temu „migrantske krize“!
Šta je današnjica Kladuše u kontekstu globalnih kretanja u okruženju
Analogija današnjice u Velikoj Kladuši sve više podsjeća na zbivanja koja smo imali 1985-tih, na polarizacije koje su kulminirale 1986. partijskim progonom skupine Kladuščana koja se pokušala suprotstaviti diletalizmu i voluntarizmu tadašnjih moćnika oko koncepcije društveno-ekonomskog razvoja, povrede ljudskih prava,… Epilog tih polarizacija zbog nepravdi i nejednakosti, zbog pomanjkanja samopoštovanja i tolerancije, zbog nakaradnih percepcija i implementacija univerzalnih vrijednosti proživljavamo od 1987. do danas. Dakle, pred 30-tak godina imali smo moćan jednopartijski sistem koji je Kladuščanima nametao neodrživ koncept društveno-ekonomskog razvoja kojeg nismo znali, htjeli,… prilagoditi najavljenim promjenama u okruženju. Danas imamo pet-šest političkih stranaka koje postižu koncenzuse samo oko nepoštivanja ljudskih prava kako svojih građana tako i migranata. Jedinstveni su u krizi humanizama i povredama ljudskih prava. Imamo više desetina nosilaca mandata na više nivoa od mjesnih đžemata do federalnih poslanika za koje nikad nismo sigurni koji sistem vrijednosti promovišu, da li se u njihove riječi birači mogu pouzdati? Imamo dominantnu Laburističku stranku koja nastoji „nametnuti koncept razvoja“ koji nije prethodno bio predmet javnih rasprava i pokušaja da se postigne koncenzus. Imamo naturanje koncepta koji je institucionalno upitan, transparentno neprihvatljiv, sa unaprijed poznatim dometima: poremećajima u budžetima, perfidnim oblicima mita, korupcije,… Nije li previše znakovito ignorisanje Strategije razvoja 2014-2023.? koja je po mom skromnom mišljenju trebala doživjeti temeljitu „reviziju“ odmah nakon preuzimanja vlasti početkom 2017.!
Za ili protiv Europe
Prema Saopćenje za javnost i poziv (portala Reprezent.ba) tema već navedene Konferencije: „ EU izbori u kontekstu Balkanske rute“ ima veoma ambiciozan naslov. Ne znam šta su organizatori ove Konferencije očekivali da će „profitirati“ u Velikoj Kladuši sem „elaboracija o prihvatanju i odnosima prema migrantima“? O EU izborima gotovo da nije bilo ni spomena!
Opće je znano da će se predstojeći EU izbori 26. maja 2019. održati u ambijentu Brexita, višegodišnje financijske krize, problema sa migrantima, strahovanja od terorističkih incidenata, raznih produbljavanja unutar Unije, jačanjem jeftinog populizma,… Osobno pripadam skupini od 74% Europljana (rezultati istraživanja Pew Research Centra) koja još uvijek vjeruje u EU najviše zbog toga što je još uvijek najveći garant mira. Nisam oduševljen percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti u većini država EU, a ne posebno kod naših susjeda RH i R. Slovenije. Isto tako mislim da Brexelles ne vodi dobru gospodarsku politiku! Pribojavam se da na predstojećim izborima populisti, radikalni desničari i neonacisti ne osvoje više glasova u odnosu na izbore prije pet godina čime bi se povećao broj šarlatana sa ambicijama da sudbine miliona građana drže u neizvjesnosti i tenzijama. Ankete koncem aprila kažu da bi od 751 mjesta u EU-parlamentu (Oslobođenje, 03. maj 2019.) proeuropljani mogli imati 465 ili 62%, euroskeptici 256 ili nešto više od trećine,…
Kada su u pitanju pogledi sa Balkanske rute o migrantima na području Velike Kladuše onda valja primjetiti da se solidarnost koju je većina Kladuščana manifestovala prije 15 mjeseci rapidno smanjuje. Šta, kako i zašto se dešavalo sa migrantima protekle godine nema potrebe elaborirati. Onim Kladuščanima koji su izražavali razumjevanje i pomagali migrante najtopliju zahvalnost dao je reis Kavazović koncem jula prošle godine kad je posjetio najveću sramotu 21. stoljeća zvanu „izbjeglički kamp“ u rakitama, riječima: „Sve može zatajiti, ali ljudskost ne bi smjela i zbog toga sam ponosan na one koji pomažu migrantima“, kazao je tada reis.
Dezorjentiranost beha vlasti oko migranata nije nešto što je iznenadilo bar onaj dio pripadnika intelektualnih krugova koji promovišu prepoznatljive univerzalne vrijednnosti. Tužno je kad beha ministar sigurnosti, Dragan Mektić, da bi izvršio obavezu države prema međunarodnim konvencijama dolazi pitati lokalne pohlepaše oko korištenja imovine koja je 90% u vlasništvu države. Nije jednostavno gledati ljude u nevolji, ali im se treba pomoći. Beha zajedno sa lokalnim vlastima svjesno izbjegavaju državne obaveze (smještaj i sigurnost) i time pospješuju frustacije građana prema migrantima. Pokušaji održavanja vanrednih sjednica OV Velike Kladuše o migrantima jasno pokazuje krizu humanizma, dostojanstva, poštivanja ljudskih prava! Naši mandatari se satraše tupeći zube kako treba spriječiti priliv migranata što svakako nije nevažno, kako postojeće treba protjerati, kako neko zarađuje na migrantima, kako…
Žao mi je što lokalne vlasti Velike Kladuše nisu izazove oko migranata 2018. pretvorile u pozitivniju priču koja bi zadivila širu javnost! Nedavno su gimnazijalci Velike Kladuše u Vijećnici prezentovali svoja anketiranja, zapažanja oko migranata. Malo je čudno da su migranti viđeni (oko hiljadu nevoljnika) kao problem broj jedan u sredini sa preko sedam hiljada nezaposlenih ili četvrtina radnog kontigenta stanovništva, u situaciji kada se iz Kladuše godišnje iseli tri puta više stanovnika nego što je broj migranata, u sredini iz koje se odlazi na strana ratišta, u sredini u kojoj se svake godine dešavaju stavične smrtne pogibije, u kojoj obuhvaćenost djece sa predškolskim obrazovanjem je ispod 10%, u kojoj cvata korupcija, droga, kriminal,…
Nosiocima mandata na svim nivoima, pa i budućim EU pralamentarcima, u svim državama treba poručiti da više rade na suzbijanju nepravdi, nejednakosti, da se odlučnije suprostavljaju kršenjima ljudskih prava, da vlastitim ponašanjima pokazuju više solidarnosti, ljudskosti,…
Velika Kladuša je rijetka lokalna zajednica koja je tokom 1992. godine uspješno zbrinula oko 10-tak hiljada izbjeglica, oko 20-tak hiljada Kladuščana je oko 800 dana provelo u izbjeglištvu 1994/95., čija većina stanovnika koncem druge decenije 21. stoljeća ljudski pomaže migrante!
U Velikoj Kladuši, 03.maja 2019. na Dan medija koje nosioci mandata uporno diskriminiraju! ramoh45.07@hotmail.com