U vremenu od 20. septembra do 18. oktobra 2018. Javno preduzeće „Radio Velika Kladuša“ emitirao je sedam video serijala aktuelnog načelnika Općine Fikreta Abdića (1939) povodom približivanja dvogodišnjice preuzimanja mandata koja se navršila 06/07. 11. 2018. Ovim serijalom Fikret Abdić je svojim drobljenjem, tumaranjem, vazenjem (ne)svjesno „pokucao na vrata“ kladuške recentne prošlosti u kojoj se pojavljuje kao „simptom“ dobra i zla, totalitarizma i pluralizma, kreator budućnosti u 21. stoljeću, vaktu globalizacije i digitalizacije, sa veoma opasnim primjesama toksičnosti. Fikreta Abdića treba slušati površno, a razmišljati duboko. Svejedno je o čemu govori i veliko je pitanje koliko to što priča ima veze sa onim o čemu misli. Njegove misli su providne, lako ih je naslutiti. Sve je fokusirano na lovu! Abdić u serijalu (ne)svjesno potpiriva zatomljena i ušutkana vremena komandne ekonomije koju namjerava preobraziti u „novu ekonomiju na nove načine“. U manje-više svim serijalima Abdić s pravom potencira odnos prema društveno ekonomskom razvoju i razlozima zbog kojih se opredijelio na opciju sa javnim preduzećima! Stidljivo je spominjao javno privatna partnerstva, a kako se moglo naslutiti preferira da javna partnerstva budu dioničarski kapital čije individualizirano vlasništvo još uvijek je prilično zamagljeno kod sviju sem dioničara „Saniteksa“ čije dionice na tržištu „naglo“ rastu (zadnjih par mjeseci sa šest KM dosegle 21.12.2018. 10,00 KM/dionica).

Na globalnom planu 2019. ljudi se smiju nadati trajno uspostavljenom miru i pravednosti. U brojnim područjima svijeta događaju se ljudske tragedije, nepravde, protjerivanja, zlostavljanja, ubistava nevinih ljudi. Mnogi ljudi su prisiljeni napuštati svoje zavičaje. Veliki broj stručnjaka za različite oblasti razloge vidi u pogubnoj  globalnoj ekonomskoj politici koja govori o pravednosti i jednakosti, a veoma često djeluje suprotno! Posljednji par godina sve više se pojavljuje ambicioznijih publikacija koje suvremeno čovječanstvo podsjećaju na sve opasnosti i pogubnosti koje prouzrokuju nepravde, ekonomske nejednakosti, pomanjkanje odgovornosti prema socijalnoj pravdi. U tom smislu treba posmatrati i aktuelne socijalne poremećaje u Francuskoj (pojave „žutih prsluka“) koji se svakog vikenda pojavljuju u sve više gradova „Stare dame“! Ne treba zaboraviti da je Francuska u novijoj svjetskoj povijesti „sjeme i klica“ velikih izazova koje su svijet mjenjale prema boljem. Treba  imati u vidu da je Francuz Thomas Piketty (1971) autor kapitalnog djela „Kapital u dvadesetom prvom stoljeću“ (ISBN: 978-953-313-366-9). Radi se o  obimnoj studiji (format 15x23cm, 690 stranica) koja izvanredno detaljno prezentuje zaključke sa začuđujućim podacima. Još je rano baviti se dometom talasanja po europskim gradovima, ali valja imati u vidu najmanje dvije činjenice: (a) teorijsko praktične podloge za otklanjanja nataloženih nepravdi i ekonomskih nejednakosti i (b) ogromne brojeve ljudi širom svijeta koji sve teže podmiruju svoje egzistencijalne potrebe. Tako npr. piše: „…tržišna ekonomija bazirana na privatnom vlasništvu, prepuštena sama sebi, sadržava u sebi jake sile  konvergencije, posebno  povezane  sa širenjem znanja i vještina, ali i snažne sile divergencije, potencijalno opasne za naša demokratska društva i vrijednosti socijalne pravde na kojima su utemeljena“ (str. 677). Ovu rečenicu sam namjerno citirao zato jer na sintetički način vjerodostojno dijagnosticira (zlo)upotrebe vlasništva na kontaminiranom kladuškom tlu. Abdićeva „tajanstvenost“ oko modela javno privatnog partnerstva u funkciji dinamičnijeg društveno ekonomskog razvoja Velike Kladuše je bez ikakvog opravdanog osnova iz činjeničnih razloga što je svaka lokalna zajednica specifična za sebe. Cazinska krajina je specifikum za sebe zato što na svom području ima respektabilnu državnu imovinu u okviru Privrednog društva „Agrokomerc“ d. d. u kojoj više hiljada građana (procjena oko sedam hiljada) ima priznato učešće oko 10%. Aktualni iznos ovog kapitala (koncentriranog na zemljišne parcele, građevinske objekte, neposrednu privrednu infrastrukturu,..) realno se procjenjuje na oko 15-33 mil. KM. Oklijevanje Abdića da inicira svrsihodne aktivnosti koje dopušta važeći Zakon o privrednim društvima („Sl. novine FBiH“, broj 23/99 sa kasnijim izmjenama i dopunama) sa ciljem da se sa „kolektivnim“ diončarskim kapitalom nešto konkretno ostvari u formi novog pravnog subjekta objektivno navlače sumnje. Nije Abdić na vrijeme detektirao da je Skupština USK-a još 2012. usvojila Zakon o javno privatnom partnerstvu u kojem se moglo naći „uporište“ za konkretnije poslovne ideje. Umjesto da se okupe zainteresirani dioničari na konkretnim projektima u čijoj realizaciji dinički kapital može predstavljati većinsko učešće, Abdić se latio slanja pisma na više od 800 adresa. Kad me, sasvim, nenadano Prvog maja 2012. iz Opatije nazvao telefonom u Phoenix (svjedok može biti Edina-Dunja koja je posredovala u zvanju) sa pitanjem: da li bi se pridružio timu za „preuzimanje „Agrokomerca““ bez trunka razmišljanja sam odbio sa obrazloženjem da nema pravnog okvira, a njegova nastojanja u tom pravcu sam poslije u Tefteru nazvao pravim imenom: povijesna jalovina za ništa!

U septembarskim video serijalima Abdić je najavljivao kako će se pojavljivati „mlađe snage“ da obrazlažu koncept „nove ekonomije na nove načine“. Ako se to i dogodi biće to monolozi, plašim se papagajska ponavljanja budalaština i nebuloza tipa Projekta za spas Zapadne Bosne, Odbora za spas „Agrokomerca“, Preuzimanje „Agrokomerca“ ,sudbine pisama na 800 adresa,… Bilo bi sasvim u duhu konteksta vremena i prostora da pripadnici kladuškog društva iz redova mlađe i srednje generacije okupljeni u Laburističkoj stranci agresivnije i sadržajnije promovišu nešto, ala socijalna demokratija u funkciji ispravljanja nepravdi, ekonomskih nejednakosti,… pa da koristeći „minuli rad“ prethodne generacije na bazi javno privatnog partnerstva stave u funkciju poboljšanja općeg standarda Kladuščana. Ovo što su pokazali tokom 2017/18. nije obećavajuće! Za  ulaganja javnog novca u kafiće, prodavnice mješovitih roba, poljoprivredne apoteke, rabljenu opremu, financiranje „intelektualnih usluga“ timovima iz okruženja,… koje u konačnici rezultira poremećajima u budžetima nije potrebna „izvrsnost“! Tu fazu društveno ekonomskog razvoja Velika Kladuša je okončala 1965-tih!

Realne opcije javno privatnog partnerstva na kladuškom tlu

Socijalna pravda zadnjih 30-tak godina na kladuškom tlu se „utopila“ u pohlepama za vladavinom, vlastoljubivosti što je produciralo bulamente svih sorti i sotona. Proteklih 20-tak godina na kontaminiranom kladuškom tlu posijano je svakakvih sjemena iz koji su nicali liderčići, pohlepaši, bogatuni, podrepaši spremni ušuljati se u svako dupe radi sitne apanaže, beneficija, funkcija bez pokrića-referenci,… Pogledajte personalne sastave organa javnih preduzeća, ustanova, komisija Općinskog vijeća,… Rijetkost čuti osobu od formata koja zagovara pravednost, solidarnost,…? Koga interesuju imena neka prolista Biltene za društvena kretanja i-ili malo pročešlja kolumnu Tefter, Glasnik Općinskog vijeća. Ima solidna bibliografija, a moja spremnost na pojašnjenja nije upitna! Kladuške političke ordije koncentrirane u SDA, DNZ i Laburističku stanku BiH u Velikoj Kladuši još uvijek više siju sjemena razdora, opasnih iskrivljavanja činjenica, prakticiraju polarizacione politike fokusirane na pohlepe, bez prepoznatljivih sistema vrijednosti, uglavnom suprotno autentičnom kladuškom interesu formulisanom u sintagmi: pravedno napredno građansko društvo! Rezultati tih politika su nazadovanja Velike Kladuše, a dokaze isčitajte iz budžeta, bilansi javnih preduzeća,… Sve suprotno europskim načelima!

Najrealnije opcije ubrzanijeg društveno ekonomskog razvoja Velike Kladuše su oslonci na sopstvene resurse čije „aktiviranje“ implicira bitno povoljniji lokalni ambijent. Abdić je dobro detektirao konzultovane kladuške preduzetnike oko njihovih percepcija društveno ekonomskog razvoja. Oni svoju poziciju prakticraju upravo onako kako je prof. Piketty formulisao u gore citiranom  tekstu. Rijetki su, ali ih ima, koji pokazuju interesa za razvoj. O tome najbolje svjedoči porast zaposlenosti u realnom sektoru tokom 2017/18. koji se smanjivao od 1998. do 2012. za oko 80 radnika na godišnjem nivou, a u periodu Behrićeve vladavine (2012-2016) preko 100. Teorijski i praktično imamo na raspolaganju tri opcije. Svaka podrazumijeva javni kapital bilo u kojem obliku, odnosu,… i privatni kapital u raznovrsnim formama. Javnog kapitala u infrastrukturi, objektima, zemljišnim parcelama,… imamo i-ili ga možemo imati po modelu „prava upravljanja“. Privatni kapital u najrazličitijim formama imamo kod domicilnog stanovništa, dijaspore, stranih ulagača,… Već desetinama godina dionički kapital (procjenjuje se da oko osam hiljada Kladuščana posjeduje dionice vrijednosti ispod 1.000 KM) je „umrtvljen“. Privatni kapital u formi vrijednosnih papira, npr. vaučera, može se kreirati iz dijela aktuelnih poticaja poljoprivredi, iz naknada za ulaganja u infrastrukturu (vodovdne instalacije, niskonaponske mreže, putevi,…), dijela štednje stanovništva,…

Kladuščanima, ma gdje bili i šta radili, koji još drže do svog zavičaja i prihvataju kladušku „vertikalu“ (pravedno napredno građansko društvo,…) sa modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti (ljudskost, solidarnost, istinitost,…) sretna Nova godina sa preporukom da bolje upoznaju Koncept Unaprijedimo Kladušu zajedno! Svako dobro!

Velika Kladuša, 23.12.2018. ramoh45.07@hotmail.com