U vremenu od 20. septembra do 18. oktobra 2018. JP Radio Velika Kladuša emitirao je video serijal aktuelnog načelnika Općine Fikreta Abdića (1939) povodom približivanja dvogodišnjice preuzimanja mandata koja se navršila 06/07. 11. 2018. Ovim serijalom Fikret Abdić je svojim drobljenjem, tumaranjem, vazenjem (ne)svjesno „pokucao na vrata“ kladuške recentne prošlosti u kojoj se pojavljuje kao „simptom“ dobra i zla, totalitarizma i pluralizma, kreator budućnosti u 21. stoljeću, vaktu globalizacije i digitalizacije, sa veoma opasnim primjesama toksičnosti. Fikreta Abdića treba slušati površno, a razmišljati duboko. Svejedno je o čemu govori i veliko je pitanje koliko to što priča ima veze sa onim o čemu misli. Njegove misli su providne, lako ih je naslutiti. Sve je fokusirano na lovu! Abdić u serijalu (ne)svjesno potpiriva zatomljena i ušutkana vremena komandne ekonomije koju namjerava preobraziti u „novu ekonomiju na nove načine“. U video serijalu gotovo prešućuje dva prelomna vremenska perioda (1984/87) i (1990/93) u kojima su životi više desetina hiljada Krajišnika preokrenuti u sasvim neočekivanim smjerovima.

Sažetak 1984/87. u najkraćim crticama koje odslikavaju tragove novca i hronologiju zbivanja na osnovu zabilješki u javnim publikacijama kažu, između ostalog, i slijedeće: Početkom juna 1984. Predsjedništvo Centralnog komiteta SK BiH razmatra Informaciju o poslovanju „Agrokomerca“ Velika Kladuša, 19. jula 1984. Izvršno vijeće Skupštine SRBiH razmatra Informaciju o „Agrokomercu“ sa  zaključkom „usporavanja investicija“ i neophodnosti konsolidacije poslovanja, tokom druge polovine 1984. lokalni organi Velike Kladuše forsirano pripremaju Program infrastrukture koji se usvaja referendumom koncem iste godine, tokom 1985/86. Investicioni programi „Agrokomerca“ se sve češće „skidaju s dnevnih redova“  Kreditinih odbora banaka, fondova, u istom periodu „Agrokomerc“ prenapregnutu inivesticionu aktivnost pokušava održavati sa „reemitovanjem“ mjenica na osnovu sumnjivih institucionalnih okvira i poslovnih transakcija, na lokalnom nivou 1985/86. vode se žestoke rasprave oko „razrezavanja“ za financiranje Programa infrastrukture („sudar unutar kladuške ljevice“), koncem 1986. i početkom 1987. nadležne službe Društvenog knjigovodstva signaliziraju pojave lažnih telex naloga iz Velike Kladuše sa kojima „Agrokomerc“ bespravno poseže za privremenim korištenjem tuđih sredstava za premošćavanje izrazite nelikvidnosti (klasični bespravni upad u platni sistem Države), „Akrokomerc“ vrši statusne promjene tako da od 01. januara 1987.  povećava broj pravnih subjekata sa 50 na 56, 25. 01. 1987. u ranim ponoćnim satima izbija požar neviđenih razmjera u Centrlnom skladištu Radne organizacije „Reprom“ u Polju, u prvom kvartalu 1987. Centar službi bezbjednosti konačno ulazi u „Agrokomerc“ i počinje sa svojom „hajkom“, šestog marta 1987. Poslovodni organi „Agrokomerca“ upućuje svoju Informaciju nadležnim partijskim i državnim organima, 15. 03. 1987. Služba Društvenog Knjigovostva-Ekspozitura Velika Kladuša signalizira emitovanje mjenica bez nastanka dužničko povjerilačkih odnosa,… Prvog maja 1987. u Velikoj Kladuši se organizuje zadnja Parada „rada i pregalaštva“,… Osmog septembra 1987. uhapšen je Fikret Abdić, predsjednik Poslovodnog odbora Složene organizacije udruženog rada, delegat Savezne skupštine, član Centralnog komiteta SKJ,… U ovom vaktu (polovina 1984.-1989.) zabilježeno je 100-njak relevantnih događaja i više desetina nezaobilaznih ličnosti koje su snažno obilježile recentnu kladušku povijest. Brojne pojedinosti za razumjevanje ovog vremenskog perioda smještene su u brojne publikacije (knjige, feljtoni,…) među kojima i nezaobilazna bibliografija domaćih autora, Kladuščana par exelans po modernim percepcijama i implementacijama temeljnih vrijednosti (pravednost, jednakost, istinitost,..). O kojim djelima i autorima se radi zainteresovani mogu pročitati u Biltenu za društvena kretanja broj 6 (august 2016, str. 15).

Fragmenti iz decenije pakla, strave, užasa

Zadnja decenija minulog stoljeća (1991-2000). krcata je događajima, ličnostima,… čeljadima svakojake sorte. U ovom tekstu imam ambicija da samo malko pokušam doprinijeti osjvetljavanju jednog kratkog „konteksta vremena i prostora“,  preciznije dijela ključne, 1993. godine.

Tragovi novca i hronologije događaja su ponajbolji „alati“ za dokučivanja činjenica na osnovu kojih se mogu donositi vjerodostojna zaključivanja i pripremati strateške odluke. Relativno „zadovoljavajuća“ konsolidovana političko bezbjednosna, humanitarna,… situacija na području Okruga Bihać do početka septembra 1993. naglo se ponovo zakomplicirala. Osnovni razlozi pogoršanja opće situacije logično i prirodno proizlaze iz zbivanja u okruženju, u konkretnom smislu općih napora međunarodne zajednice i dvosmislenog stava Alije Izetbegovića oko rješavanja političko-ustavne krize u BiH, s jedne strane, te otvorenim i pritajenim djelovanjima ključnih faktora Okruga Bihać u kontekstu vremena i prostora. Brojna publikovana bibliografija do zaključno sa koncem 2018. nije još dovoljna da se u tančine rastumače brojne pojedinosti fokusirane na period od promjena u zakonodavnim i izvršnim organima Okruga (početak marta 1993.) do početka oružanih sudara dvije politički suprostavljene „formacije“ (početak oktobra 1993.). Po mom mišljenju nedostaju još „transkripti razgovora“ na relaciji Mirsad Veladžić-Alija Izetbegović (kolokvijalno poznata kao paralelna veza, komandovanje,..), „iskazi“: Mirsada Veladžića („delegata“ Alije Izetbegovića za sve i svašta), Ejuba Topića (predsjednika Skupštine Okruga Bihać), Zlatka Jušića (predsjednika Izvršnog odbora Skupštine Okruga), predsjednika općinskih skupština, ef. Makića (vječnog muftije), priče građana iz svih redova krajiškog društva tog vakta (prije samoproglašenja APZB), rezultati neophodnih istraživanja proteklih četvrt stoljeća,… Koliko je poznato svoj „iskaz“ u formi knjige najavio je samo Ejub Topić (Krajina 13.09.2013.), predsjednik i sabornik. Gotovo sve dosadašnje javne publikacije u bilo kojoj formi, uključivo pojedinačne izjave i svjedočenja u raznim postupcima su (pre)opterećene parcijalno interesnim nastupima, uglavnom mimo konteksta prostora i vremena uz primjetno odsustvo nepristrasnog doprinosa utvrđivanju istine. Posebno su uvredljiva ignorisanja razloga (ne)potpisnika Inicijative, kao što su „osigurati miran život, prekninuti rat i uspostaviti mir,…“, i-ili  Časni sude „za mene kao čovjeka, Krajišnika, borca, prvo Armije BiH, a zatim pripadnika Narodne odbrane ova tvorevina je isključivo istorijsko-pravni model za opstanak i spas života i imovine Cazinske krajine“,… Dragocjene pomoći u rasvjetljavanjima „konteksta vremena i prostora“ (Okrug Bihać, 1990-93.) mogla bi biti forezentička produbljena istraživanja onih autora koji su već nešto pokušavali bilo u kojoj formi (Smail Kličić, Edis Felić, Burzić, Izudin Saračević, Vojo Garojević, Kasim Mujagić,…). U dosadašnjim brojnim publikacijama dominiraju pristrasne deskripcije, otkrivanje „tople vode“ tipa protuzakoniti akti, trčanja za pohlepama, utjecajima, prekoračenjima ovlaštenja,… Ključna, strateška pitanja, kao npr. kako se dogodilo da građani biraju za svoje predvodnike osobe-bivše zatvorenike sklone devijantnim ponašanjima, razobličavanje ideologija stvaranja etničkih teritorija, pristajanja na razgovore o etničkoj podjeli BiH je najgrublja povreda ljudskih prava, diletalizam i samovolja u radu kolektivnog šefa Države, međunarodni mešetari, uloge vjerskih poglavara i njihovih poslušnika (posebno u imenima ef. Makića i ef. Mustafe Cerića), dvolična ponašanja narodnih izabranika na svim nivoima, opća licemjerstva na svakom koraku, nije li Autonomija spasila Krajinu od genocida, zašto su se autonomaši morali odupirati vojnoj sili vlastite države i trpiti nemilosrdnost režima vladavine, zašto i po čemu se legitimna nastojanja osobe sa mandatom naroda oko uspostave mira sa okruženjem proglašavaju kolaboracijama, uloge beha medija (posebno rahmetli „Ljiljana“,), dokle i zašto stranačke interese nametati kao državne,…? „Među najprepoznatljivije zajedničke karakteristike izabranika u imenima Alije i Fikreta su što za obojicu ljudi nisu predstavljali najvažnije pitanje! Totalitarni stil vladavine i spremnost žrtvovanja ljudi za sumnjive ideje navedeni dvojac je najvjerodostojnije  manifestirao na području Cazinske krajine 1993/95.“ piše, između ostalog, u zaključku magistarskog rada na temu „Autonomaška politika….“.Vrijedilo bi sa vremenske distance od četvrt stoljeća nanovo razmotriti i ponuditi „verifikaciju istine“ o Autonomiji te isto smjestiti u odmjeren dokument, kao npr. Rezolucija o okolnostima, uzrocima, posljedicama,… (vidi: Bilten za društvena kretanja br. 2, august 2014.). Naravno, za ovako nešto i-ili slično nema interesa mandatara dominirajućih „ideologija“ za koje je vrijeme potvrdilo interesno koalicijsku suradnju fokusiranu na pohlepe, krčmljenje plijena (imovine „Agrokomerca“,…), vladavinu bez vizija,… lišenu svakog javnog interesa. Glavni akteri i njihovi protagonisti koji su zaratovali oktobra 1993. na području Okruga Bihać imaju dominirajuću zaslugu za nazadovanje USK-a, a posebno Velike Kladuše koncem druge decenije 21. stoljeća!

Osvrti i zapažanja o Izvještaju o radu i poslovanju JP „Komunalije“ d.o.o. za 2017.  sa Izvještajem nezavisnog revizora BDO Banja Luka

Generalno izvještaji  koje daju revizori (Mišljenje sa rezervom, Negativno mišljenje,…) se neprihvataju! Jedino prihvatljiva mišljenja su ona koje daje struka poštivajući demokratsko profesionalne procedure i standarde. Oficijelni revizori u najvećem broju slučajeva su polupismeni certificirani podmitljivci (Primjer „Agrokora“, Budžeta Općine Velika Kladuša,…).

Konkretno Mišljenje s rezervom banjolučkog revizora je prenategnuto, ne korektno, profesionalno neodrživo, a dokaze nudi fušersko navođenje-ukrštanje nekoliko toksičnih stavki kao npr.: Izražena sumnja-rezervisanost prema zalihama u iznosu od 540.887 KM, prihvatanja da su potraživanja starija od godinu dana u iznosu od 267.136 KM naplativa u punom iznosu nerealna, izostanak rezervisanja za izvršavanje sudskih presuda u situaciji kada se pouzdano zna da već postoji najmanje jedna prvostepena sudska presuda na iznos oko sto hiljada KM. (Slučaj Almir Pajazetović,…).

Profesionalno odgovoran odnos Revizora u ovakvoj situaciji bi precjenjeni iznos zaliha korigovao najmanje sa 20% ili 108.177 KM, sumnjiva-sporna potraživanja umanjio za najmanje 50% ili 133.568 KM, rezervisanja za izvršenje sudskih presuda predvidio bar simbolično u minimalnom iznosu od 50 hiljada KM što sve skupa iznosi 291.745 KM i u konačnici gubitak u poslovanju od oko 178-200 hiljada KM.

Prezentovani Izvještaj (Oktobar 2018.) ne pruža mogućnost da se sagleda fizički obim poslovanja po  proizvodno uslužnim jedinicama, odnosno efektivni sati rada, pređeni km., i-ili primjerno izražavanje „učinaka“, količine-strukture komunalnog otpada,…

Nema prikazane „sintetike“ po poslovnim jedinicama (prihodi/rashodi), koliko zbilja košta dimnjačarska djelatnost, i-ili zbrinjavanje životinja-Azil za pse?

Obračun po poslovnim jedinicama je sine quo non! Gdje, kada i kako su stekli obrazovanje osobe koje uopće pomišljaju profitno poslovanje bez mirko aspekta-pristupa?! Zašto je navedeni Izvještaj ispod nivoa koji je već u ovom Društvu dostigut?

  Nekoliko toksičnih stavki koje „bodu oči“ su: povećanje broja uposlenika za 112 radnika u odnosu na 2016. je veoma problematično, ekonomski sumnjivo. Suštinski radi se većinski o uhljebljavanju! Naivno je očekivati da će se upošljavanjima na trgovačko-ugostiteljskim poslovima, građevinarstvu,… ostvarivati efekti na nivou pripadajućih djelatnosti na području općine!

Veći porast rashoda za 23% u odnosu na porast prihoda snažno upozorava na neodrživost poslovanja u zoni bez gubitaka. Kada se malo rasčlani struktura prihoda, tj. izdvoje prihodi od pijace, parkinga kao najrentabilnijih poslovnih cjelina, pa se ostatak prihoda stavi u odnos sa kratkoročnim potraživanjima dolazimo do apsurda. Kome to i zašto treba?

Odnos kratkoročnih potraživanja (precjenjena) i obaveza (financ. obaveze, obaveze iz poslovanja, obaveze prema radnicima), vidi Bilans stanja su prividno „uravnotežene“ sa jasnim neodrživostima! Kada znamo da su uvjeti poslovanja za bazične komunalne djelatnosti 2017. skoro pa isti kao i 2016. nije li učešće kratkoročnih potraživanja u iznosu od 1.339.438 KM ili 39,76% katastrofalno!?

Prosječni mjesečni prihodi od oko 280 hiljada (3.368.201/12) u usporedi sa potraživanjima upućuju da je skoro petomjesečna realizacija u potraživanjima. Za ovu vrstu djelatnosti to je neodrživo! Šta su efekti mjera za poboljšanje naplate? Ima li pojava da se subjektima zaračunavaju obaveze mimo potpisanih ugovora? Zašto nema uporednih pokazatelja kvaliteta privređivanja (produktivnost, ekonomičnost, rentabilnost,…)? Zašto nema bar najznačajnijih stavki osnovnih sredstava koja su nabavljena u iznosu od 1.738.336 KM.

Zašto nema uslova pod kojim se zadužilo u iznosu od 1.500.000 KM. Kada i kolika otplata dolazi na naplatu? Šta je upisano pod hipoteku kredita? Kakva su to potraživanja za PDV u iznosu 176.799 KM?

Rastrošnost i nedomaćinsko ponašanje menadžmenta pokazuju stavke rashoda: reklame-sponzorstva 9.108 KM, troškovi reprezentacije 28.102 KM (bajramska ulagivanja,…), troškovi zakupa 63.416 KM, troškovi naknada po ugovoru o djelu 79.609 KM – da li su za ove nabavke raspisivani tenderi? Troškovi službenih putovanja 16.780 KM,…

Na str. 13. i 14. (Izvještaji Skupštine i Nadzornog odbora) imamo opise nadležnosti umjesto  naznake mjera za poboljšanje poslovanja!

Širi-poslovnopolitički kontekst

Imamo Izvještaj o poslovanju za 2017. o kojem  je Revizor dao mišljenje sa rezervom, imamo pohvalno mišljenje Organa Društva s jedne strane i ozbiljne indicije koje upućuju na alarmantno stanje, prikrivene poremećaje u poslovanju koje nagovješćuje velike rizike!

Potpuno sam svjestan situacije u kojoj se nalazimo i opasnosti koje kucaju na vrata ili su (ne)svjesno prikrivene, ne samo u stavkama koje sam ukratko elaborirao! Nije dovoljno samo ne prihvatiti ovaj Izvještaj? Centralno pitanje je kako bar pokušati zaštititi građane-korisnike usluga od očiglednih veliki poremećaja u poslovanju zbog diletantizma Organa Društva u pokušajima da se problematično stanje prikaže sasvim prihvatljivo, čak obećavajuće!

Teorijski i praktično imamo par opcija, super revizija o kojoj sam skeptičan. Zašto je menadžment promjenio Revizora? Koliko je revizija plaćena?

Vještačenja pojedinih stavki može biti samo od pomoći ograničenog dometa. Više sam sklon da Izvještaj o poslovanju pošaljemo nadležnom organu da se provjeri ima li povreda institucionalnih propisa, kaznene odgovornosti. Mislim da bi trebalo i  građane pozvati da se očituju, kažu šta misle, ali kako? Neophodna je foreznička analiza-presjek poslovanja od nezavisnih eksperata!

Buduće deficite koji su neminovni nadležni će najviše „prebaciti“ na realni sektor! Zašto Javno preduzeć Radio Velika Kladuša ne organizuje „otvoreni radio“ na temu poslovanja javnih preduzeća, krčmljenja budžeta, objektivizacije rezultata dvogodišnjeg rada aktuelne vlasti. Ima li u Velikoj Kladuši preduzetnika u realnom sektoru koji su spremani javno prokomentarisati rezultate rada javnih preduzeća sa pozicije svojih bilanci?

Znam da je bespredmetno, ali ipak da se zna, savjet kladuškoj liderici Laburističke stranke  da organe i osobe kojima je povjerila javna preduzeća i ustanove obaveže da se javno angažuju na poboljšanju općeg ambijenta, da javnost uvjere u ispravnost onog što rade i zašto primaju solidne beneficije, da zaposlenici ne pričaju koliko tko ima šećera u krvi nego da profesionalno i produktivno obavljaju (pre)plaćene poslove, da predsjedavajući Općinskog vijeća uskraćuje govornicu savjetnicima koji imaju neriješenih pitanja sa zakonom, da vijećnici koji drže do sebe napuštaju dvoranu kada se na govornici pojavljuju smutljivci, ljigavci, pohlepaši,… pripadnici plemenskih sekti, smokvini listovi,… 09.12.2018. ramoh45.07@hotmail.com