U vremenu od 20. septembra do 18. oktobra 2018. Javno preduzeće „Radio Velika Kladuša“ emitirao je video serijal aktuelnog načelnika Općine Fikreta Abdića (1939) povodom približivanja dvogodišnjice preuzimanja mandata koja se navršila 06/07.11.2018. Ovim serijalom Fikret Abdić je svojim drobljenjem, tumaranjem, vazenjem (ne)svjesno „pokucao na vrata“ kladuške recentne prošlosti u kojoj se pojavljuje kao „simptom“ dobra i zla, totalitarizma i pluralizma, kreator budućnosti u 21. stoljeću, vaktu globalizacije i digitalizacije, sa veoma opasnim primjesama toksičnosti. Fikreta Abdića treba slušati površno, a razmišljati duboko. Svejedno je o čemu govori i veliko je pitanje koliko to što priča ima veze sa onim o čemu misli. Njegove misli su providne, lako ih je naslutiti. Sve je fokusirano na lovu! Abdić u serijalu (ne)svjesno potpiriva zatomljena i ušutkana vremena komandne ekonomije koju namjerava preobraziti u „novu ekonomiju na nove načine“.Oktobar je mjesec u kojem se obilježavaju dva značajna svjetska datuma: Svjetski dan hrane (16. oktobar) i Svjetski dan borbe protiv siromaštva (17. oktobar). Oba datuma imaju za cilj podizanje svijesti borbe protiv nepravdi i siromaštva na svim prostorima planete kao potencijalnim prijetećim pojavama koje mogu prouzrokovati poremećaje širih razmjera. Datumi se obilježavaju već 25 godina, a počelo je u Parizu 1987. okupljanjem preko 100.000 hiljada građana koji su svojim potpisima inicirali pripreme i donošenje Rezolucije Generalne skupštine UN (decembar 1992.). U proteklo vrijeme od donošenja Rezolucije broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu zaključno sa 2015. smanjen je sa 1,9 milijardi na 836 miliona. Procjenjuje se da  koncem 2018. preko 800 miliona ljudi živi sa manje od 1,25 $ dnevno bez ili sa organičenim pristupom hrani, vodi za piće i sanitarnim uslovima. U međuvremenu je siromaštvo kao nepravda percepcijski prošireno i na druge vidove osim golog preživljavanja. Prema procjenama 2018. više od 1,3 milijardi ljudi živi u multidimenzionalnom siromaštvu koje pored egzistencijalnih potreba u hrani i piću obuhvata još nedostupnost adekvatnog obrazovanja i zdravstvene zaštite.

Članice UN usvojile su Program održivog razvoja do 2030. koji sadrži 17 ciljeva održivog razvoja kao nastavak Milenijumskih razvojnih ciljeva o kojima su čitaoci kolumne Tefter imali prilike biti obaviješteni. Neophodne analitičko dokumentacione pokazatelje o kretanju siromaštva, gladi, nedostupnosti vode za piće u skladu sa instrukcijama Međunarodnog komiteta prate brojne institucije, npr. Eurostat, Direkcija za ekonomsko planiranje BiH,… Prema zadnjim podacima beha Direkcije svako šesto domaćinstvo, odnosno  oko 600.000 ljudi živi sa 3-5 KM/dnevno. Prema Eurostatu za 2017. u susjednoj RH 27,5 % stanovništva živi na rubu siromaštva što u apsulutnom broju znači oko 1,2 miliona ljudi.

U novije vrijeme brojne publikacije (Kapital u dvadeset prvom stoljeću, Sistemi moći, Agrokor-slom ortačkog kapitalizma, Lažovi i ubice, Slučaj Perković i spašavanje zločinačke budućnosti, Propaganda i javno mnjenje,…) sve argumentovanije upozoravaju na brojne nejednakosti, perfidne protekcionizme, diskriminacije, nasilne promjene režima,… Sve to, između ostalog, rezultira povećanjima nejednakosti u lokalnim, državnim, regionalnim, kontinentalnim razmjerima-sredinama koje najbolje odslikavaju migracije stanovništva u potrazi za boljim životom.Brutalne eksploatacije

Talijanski nedeljnik L’Espresso novembra 2018. pisao je o stravičnim izrabljivanjima ucijenjenih azilanata na kojima se bogate knjigovođe, odvjetnici, mešetari uz blagoslov Katoličke crkve i Ministarstva unutrašnjih poslova. Azilanti se prisiljavaju da rade na poljima od jutra do mraka za mizerne crkavice, spavaju u odbačenim kontejnerima bez struje, vode, jedu tek toliko da ne skapavaju. Radi se o robovima moderne Italije koji radeći na poljima po 14 sati dnevno mjesečno dobivaju 164 eura. U suštini radi se po akordu, npr. 150 struka po 15 kom. rotkvice za 2,90 eura koji se kasnije prodaju u supermarketima po 0,99 eura/kom. L’Ekspressov novinar Fabrizio Gatti opisao je Prihvatni centar u Foggi gdje su smještene pribjeglice koje zahtjevaju politički azil, a koje vodi Katolička zadruga Senis Hospens kao primjer brutalne ekspoatacije. Hiljade ljudi u potrazi za boljim životom nastoje otići u Njemačku, Švedsku,… ali se previše zadržavaju u Italiji kako bi se što duže koristili kao robovi!

Možete li povezati navedeni primjer sa radom na crno koji je na kladuškom tlu započet u zenitu Abdićeva uspona i proteže se cijelo vrijeme?! U trgovinu ljudima preko Velike Kladuše uključene su organizovane kriminalne grupe koje ucjenjuju migrante, oko 1.000 eura po osobi do Italije. Nažalost, iz medija sazanajemo da među krijumčarima ima Kladuščana, a poneki su i procesuirani.

Svjedoci smo neprimjernog reagovanja Općinskog vijeća i načelnika na izazove pojave migranata. Koncem maja ili početkom juna bili su „ispunjeni uslovi“ da se proglasi vanredno stanje (oglušivanje Ministarstva sigurnosti, pogoršanje sigurnosti migranata i domicilnog stanovništva, prijetnja epidemija,…) pri čemu se migrantima trebalo obezbjediti smještaj pod krovom (npr. Dispanzer i-ili bivša baza UNPROFOR-a,…). Načelnik Abdić po savjeniku Huseinu Deliću migrante je 18.05.2018. smjestio među rakite (fol izbjeglički kamp) u Trnovima. Ovo je bio najstravičniji prizor poslan iz Velike Kladuše u 21. stoljeću! Bruka i sramota! Radikalizacija migranata zbog stihijskog i nehumanog odnosa državne i lokalne vlasti je velika sigurnosna prijetnja u Velikoj Kladuši. Sve miriše i podsjeća na kobnu 1987. kada je beha režim prouzrokovao januarski požar da bi se „obračunao“ sa Kladuščanima?!

Kakva je situacija u čarobnoj Čaršiji

Kada su u pitanju percepcije i implementacije nepravdi (svaka stvar na svom mjestu u kontekstu vremena i prostora) i golog siromaštva oko 2,00 KM (1,25$x 1,65 kurs) Velika Kladuša je mentalno bolesna sredina. Ovu konstataciju najvjerodostojnije potvrđuju brojni primjeri, kao npr. radnik-dioničar u Saniteksu prima plaću manju za 4-5 puta od menadžmenta Privrednog društva kada su vrijednosti dionica sa 56 KM sklizale do 6,00 KM (zadnja transakcija polovinom 2018.). Ovu „pravdu“ u Saniteksu su institucionalizirali: Nijaz Veladžić, Rifat Dolić, Haseba Miljković-Mokni i ostali članovi Nadzornog odbora tokom zadnjih  15-tak godina. Kladuški senatori od 2010. primaju vijećnički paušal od 450 KM/mjesečno za jednodnevni drijemež na sjednici. Ovu „pravdu“ ozakonilo je Općinsko vijeće 2010. na prijedlog Sejfe Mustafića (1949) i Adamila Mulalića (1965). Na području USK-a samo kladuški senat pod predsjedavanjem Fikreta Bašića (1976) nije dokinuo beneficije naziva „bijeli kruh“ iako se vijećnik Dinko Ljubijankić svestrano zalagao obrazlažući to i procjenama kako će devet savjetnika i ostalih budžet osiromašiti za nekoliko stotina hiljada KM. Paušali vijećnika za 2017. iznosili su 166.965  KM.

Socijalnu situaciju i siromaštvo na području Velike Kladuše možemo pouzadno motriti na bazi budžeta Centra za socijalni rad tokom proteklih nekoliko godina. Tako npr. 15 uposlenika Centra za 2017. raspolagalo je budžetom od 463.802 KM (povećanje 32% u odnosu na 2016. sa 11 uposlenika) od čega za plaće i naknade zaposlenih 53,87 % (249.852 KM) ili 10 manje nego 2016. Samo 50 hiljada KM se dodjeljuje kao neposredna pomoć pojedincima ili 10,8 % ukupnog budžeta ili jedva nešto manje od regresa za godišnji odmor koje primaju činovnici, odnosno 4 puta manje od naknada za topli obrok (204.927 KM).U proljeće 2017. Abdićeva administracija se pošteno osramotila sa svojim prijedlogom o Javnoj kuhinji. Puno se o tome pričalo po čaršijskim sijelima, ali sem jeftinog populizma ništa. Opozicija nije znala šta i kako sem ravnodušnosti! Javnost je očekivala da će se „forsiranom“ aktivnošću sačiniti „socijalna karta“ stanovništva, ali i to je izostalo.

Dugotrajna nenaplaćena potraživanja budžeta od Privrednog društva „Agrokomerc“ d. d. (radi se o sumi oko 1,8 mil. KM) je velika nepravda prema onima koji svoje obaveze uredno izmiruju. U jesen 2018. (06.11.) Portal Reprezent.ba publikovao je video prilog „Ljudske greške, neodgovorni roditelji i institucionalni nemar“, nažalost nije usamljen, sve kod  familije Ahmetović iz Donjeg Grabovca. Zahvaljujući čitaocu Portala Sabahudinu Bašiću priča je „problematizirana“. Prilog sa slikama i tekstom prezentira socijalnu situaciju familije Ahmetović čiji roditeljski nemar i neodgovornost ispašta  četvero maloljetne djece (od čega tri curice). U suštini, porodica je „dogurala“ do prosijačkog štapa zbog pomanjkanja ljudskosti predsjednika mjesne zajednice, predsjednika džemata, imama, te neshvatljive bahatosti i neodgovornosti Emire Veljačić, direktorice Centra za socijalni rad Velike Kladuše.

Sve strukture i sazivi lokalne vlasti zadnjih 20-tak godina su pokazale zavidan nivo socijalne osjetljivosti i bezobrazne rastrošnosti o čemu pokazuju stavke za reprezentaciju općinskog budžeta, dnevnica i putnih troškova, npr. za 2017.

76.462 KM ili 2,74 puta više u odnosu na 2016. Velike rastrošnosti ima i u javnim preduzećima. Tako npr. menadžment Javnog preduzeća „Komunalije“ za 2017. iskazuje troškove reprezentacije 28.102 KM, troškove reklame i sponzorstva 9.018 KM, troškove naknada po ugovoru o djelu 79.609 KM, troškove zakupa 63.416 KM. Smiješno i tužno je bilo preslušavati radio reemitovanje 20. sjednice Kladuškog senata (održana 19.11.2018. poslije višemjesečne pauze) o raspravama po revizorskim izvještajima (Mišljenja sa rezervom, Negativna mišljenja, i sl.) koja poluobrazovani i podmitljivi revizori pripremaju za poludoučene narodne izabranike-preletače-smutljivce, medijske izvještače i ostalu polupismenu čeljad. Izvještaji o izvršenjima budžeta Općine, Izvještaji o radu i poslovanju javnih preduzeća zapuštene Čaršije su prepuni toksičnih (ne)prikivenih stavki (sporna i sumnjiva potraživanja, sumnjive strukture i iznosi zaliha, sudski sporovi, grantovi,…) kojim se preuveličavaju pozitivni rezultati koji to nisu! Nepouzdane evidencije, friziranja i krivotvorenja bilansi, lažna i licemjerna razmatranja „završnih računa“ u kladuškoj recentnoj povijesti (1984.1986) rezultirali su skandalima, ljudskim nesrećama, traumama,…Razvojne strategije, dileme-dvojbe,…

Svjedoci smo podgrijavanja polarizacija kladuškog društva (Kladuščana i njihovih isprepletenih-umreženih interesa-odnosa,…) oko odnosa prema razvoju, nešto slično što se na ovom toksičnom tlu događalo 1984/87. Moderno doba 21. stoljeća promoviše polarizacije na osnovu percepcija i implementacija univerzalnih vrijednosti pri čemu su osobne reference sine quo non (pravednosti, jednakosti, solidarnosti,…). Vertikala polarizacija su poštivanja ljudskih prava! Koliko je javnog novca na području bajkovite Čaršije potrošena po odlukama suda zbog grubog kršenja ljudskih prava?

Brojni narodni izabranici, pripadnici intelektualnih krugova, Kladuščani ma gdje bili i šta radili, plediraju na „jedinstvo“! Većina (ne)svjesno prešućuje o kakvom se to jedinstvu radi, na čemu i po čemu bi trebalo jedinstvo stjecati, sa kakvim povjerenjem i provjeravanjem povjerenja,….?

Gotovo sve karakteristike života modernog svijeta (primjena tehničko-tehnoloških ostignuća, klimatske promjene, migracije stanovništva, brz protok informacija, ljudi, roba, kapitala posebno iz dijaspore, pravda, nepravda, siromaštvo,…) protkane lokalnim specifičnostima Velike Kladuše (sporo sazrijevanje i osvještavanje, čudne percepcije i implementacije univerzalnih vrijednosti, opsjednuća mitomanijom, povodljivosti, podaništvo,…) sa različitim pogledima i sklonostima prema političkim opcijama, privrženosti političkim obmanama su sastavnice realnog života dezorjentiranih punoljetnih Kladuščana u jesen 2018.

Ako načelnik Abdić i njegova Laburistička stranka žele plebiscit razvoja „nove ekonomije“ na „nove načine“ neka onda izvole demokratskim procedurama pripremiti i organizovati Kladuški sabor!

Velika Kladuša, 21.11.2018.  ramoh45.07@hotmail.com